<<< nazad

Što čini ‘Nebesko Krštenje’?!

‘Ali svima koji Ga jesu primili, dao je pravo da postanu djeca Božja, pošto su vjerovali u Njegovo Ime.’   Ivan 1:12

 

1/2 [9] (Gospodin:) Očigledno je kako je kod (ili 'u slučaju') svih onih koji Me nisu primili ili prepoznali izvorni red bio narušen, i sa ovim poremećajem/neredom je tamo preostalo stanje patnje, tako zvano 'zlo' ili 'grijeh'; dok je kod (ili 'u slučaju') mnogih drugih koji Me jesu primili, to jest, koji su Me prepoznali u svojim srcima, ovo zlo moralo iščeznuti, pošto su oni još jednom bili ujedinjeni sa Mnom, kao sa izvornim redom i prvobitnom silom sveg postojanja, pronalazeći u tome sebe a Moje praiskonsko svjetlo kao svjetlo u njima i u njemu vječni, neuništivi život.

[10] Ali oni su također otkrili u takvom životu da, zahvaljujući njemu, nisu bili samo Moja stvorena bića, što je bilo izrečeno njihovom nižom životnom svjesnošću, već da su oni – pošto u sebi nose Moje Jastvo (Self) kojem je jedino kroz silu Moje volje bila dana neovisnost o Meni – neosporno Moja vlastita djeca, pošto je njihovo svjetlo (njihova vjera) istoznačno Mojem vlastiom praiskonskom svjetlu, zbog čega u sebi nosi potpunu silu i moć koja prebiva u Meni i ta sila im daje potpuno pravo ne samo da se nazivaju Mojom djecom, nego da to budu u svoj potpunosti.

[11] Jer, vjera je takvo svjetlo a Moje ime, prema kojem su silne zrake ovog svjetla usmjerene, je snaga i sila i stvarna priroda Moje prvobitne suštine kroz koju svatko ostvaruje unutar sebe vlastito i (pot)puno-vrijedno sinovstvo Božje. Zato kaže u dvanaestom stihu kako će svi oni koji Me prime i vjeruju u Moje ime imati u sebi moć da s pravom budu nazvani ‘djecom Božjom.

[12] Koji nisu bili rođeni od krvi, niti od volje tijela, niti od čovjekove volje, već od Boga.

[13] Ovaj stih je samo pobliža definicija i objašnjenje prethodnog, i uglađenijim riječnikom onda dva stiha zajedno mogu također glasiti, Ali oni koji su Ga primili i vjerovali u Njegovo ime, njima je On dao pravo da se zovu ‘djecom Božjom’, koji nisu bili rođeni od krvi niti od volje tijela (tjelesne želje), niti od volje čovjekove, već od Boga.

[14] Nema nikakve sumnje da se ovdje ne misli na prvo rođenje tijela iz tijela, već jedino na drugo rođenje iz duha ljubavi za Boga i iz istine žive vjere u živuće ime Božje Koji se naziva Isus-Jehova-Zebaot. Ovo drugo rođenje se također naziva ‘preporođenje duha kroz krštenje sa nebesa’, ovo je dobra definicija.

[15] ‘Krštenje sa nebesa’ je potpuni prijelaz duha i duše sa svim njezinim željama u živući duh ljubavi za/prema Bogu i ljubav u sâmom Bogu.

[16] Jednom kada je čovjek sam ostvario takav jedan prijelaz (once such a transition has taken place of man’s on accord) i sva njegova ljubav sada prebiva u Bogu, onda kroz takvu svetu ljubav cijela osoba prebiva unutar Boga gdje je dovedena do zrelosti/savršenstva i osnažena kao novo biće i time, nakon postizavanja odgovarajuće zrelosti, preporođena od Boga. Jedino nakon takvog drugog rođenja, kojemu nije prethodila niti želja tijela niti čovjekova stvaralačka volja, je čovjek postao istinsko dijete Božje zahvaljujući Božjoj milosti što je slobodna snaga Božje ljubavi u ljudskom srcu.

[17] Ova milost je u stvari moćno Božje potsticanje u čovjekovom duhu kroz kojeg je on privučen od strane Oca k Sinu, to jest, k Božanskom praiskonskom svjetlu i na taj način što je isto, postiže odgovarajuću i živuću ogromnu mudrost Božju.

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 1/2:9-17’ J.Lorber

<<< nazad