<<< nazad

S/u-poznaj sebe!

5/125 [1] Gospodin: ‘Učinite sve napore da sebe preispitate/istražite/pregledate, da li ste nešto izostavili/zaboravili/ne opazili, da na kraju ne morate reći, ‘Pogledaj, ja sam punih deset do dvadeset godina činio sve što je Božansko učenje diktiralo, a i dalje sam na jednoj te istoj točci (ili 'a nisam se maknuo sa iste točke'), i ne iskušavam/doživljavam ništa od (neke) posebne prosvjetljenosti u meni, a od tako zvanog vječnog života ja percipiram jako malo.’ Što tu nedostaje?

[2] Zato vam Ja kažem: Pažljivo se(be) preispitajte/pregledajte/istražite, ako su neke snažne svjetovne misli o koristi/prednosti/dobitku (advantage) zahvatile vaše srce, poput privremene oholosti/bahatosti, određene pre-uveličane ekonomičnosti/štedljivosti – najmlađe sestre pohlepe – preambicioznosti, kritiziranja drugih (u smislu, ‘osjećaja da imate pravo suditi druge’), žudnje da ste (uvijek) u pravu, tjelesne požude, i mnogih drugih takvih stvari koje će vaše srce i dušu držati zarobljenima. Sve dok je ovo slučaj sa jednim ili drugim (čovjekom), on neće postići obećanje; što znači, potpuno ispunjenje u onoj mjeri koliko se to njega tiče (= na njemu se to obećanje neće ispuniti).

[3] Promatrajte mošt i čisto vino, puno duhova, u bačvi ili koži. Sve dok mošt sadrži grube i strane sastavnice, on će fermentirati i neće postići čistoću/jasnoću. Ali jednom kada su one sasvim otklonjene, onda će on postati sve mirniji i mirniji u bačvi; mošt se bistri i postaje čisto, sjajno vino.

[4] Postoje mnogi kojima treba jako malo da bi potpuno osvojili Kraljevstvo Božje (= došli u posjed Kraljevstva Božjeg)  u njihovim dušama. Ipak, oni ga neće osvojiti, pošto sebe ne preispituju/istražuju/pregledavaju dovoljno često, i ne obraćaju nikakvu pažnju da li je nešto zemaljsko priljubljeno uz njihove duše. Ako bi sebe preispitali/istražili/pregledali pažljivije, oni bi uskoro pronašli/otkrili da su i dalje jako osjetljivi, i da je (njihova) duša i dalje pogođena/uvrijeđena sa svakom sitnicom.

[5] Netko bi mogao reći: ‘Da, ali zar ljudsko biće ne bi trebalo imati nikakav osjećaj časti?’ ‘O, da’, Moj je odgovor, ‘ljudsko biće može imati osjećaj časti, ali on mora biti najplemenitije vrste.’ Kada te duhovno slabo biće uvrijedilo, nemoj zamjerati (= nemoj mu zamjeriti/uzeti za zlo), već idi k njemu i reci: ‘Prijatelju, ne možeš me uvrijediti, pošto ja volim tebe i sva ljudska bića. Ja blagoslivljam one koji me proklinju, i one koji mi čine zlo, i sa svom silom koja mi je na raspolaganju ja ću činiti samo dobro. Međutim, nije ispravno da jedno ljudsko biće povrijedi/vrijeđa drugo. Prema tome, prestani sa time zbog svog vlastitog spasenja. Ti bi sa svojom neprestano rastućom strasti mogao povrijediti nekoga tko bi se mogao jako uvrijediti, a takva osoba bi ti zasigurno mogla uzrokovati jako neugodne neprilike.’

[6] Kada pričate sa nekime tko vas je uvrijedio bez i najmanjeg komadića bijesa u vašem srcu, onda ste u potpunosti opravdali plemeniti i Božanski osjećaj časti u vašem srcu. Ali sve dok vi i dalje osjećate i najmanju mrvicu bijesa u vama, i postajete ogorčeni/ljuti te neprijateljski (raspoloženi) prema toj osobi, onda je to posljedica neke još male količine skrivene oholosti unutar vaše duše. To je više nego dovoljno da spriječi sjedinjenje vaše duše sa Mojim Svjetlosnim Duhom.

[7] Ili, ako ste bili više puta upitani od strane nekog prosjaka za priličnu količinu milostinje, a vi imate dovoljno i sa lakoćom bi mogli dati i tisuću puta više nego što već jeste. Međutim, njegova određena drskost u vama proizvede određenu gorčinu, te mu vi zbog toga pokažete vrata ukazujući mu da vam se ne obraća tako često, te da ne misli kako će uvijek dobijati milostinju.

[8] Gledajte, to je za ovosvjetskog čovjeka sasvim razuman savjet, i prosjak zaslužuje mali prigovor/ukor. Ali tko god se sa siromahom suoči na takav način, on još poprilično dugo vrijeme neće biti zreo za Moje kraljevstvo. Jer Ja puštam da Moje sunce sja i nad dobrim i nad zlim ljudskim bićima za dobrobit stvaranja.

[9] Ista zraka sunca što daje slavu/veličanstvenost zlatom optočenim kraljevskim palačama, te pročišćava, dozrijeva u vinu najizvrsniji od svih sokova, također sjaji i nad baricama ili pak fekalnim odvodima, te se ne uznemirava kad žabe krekeću ili pak cvrčci cvrče. Takva rezerviranost u sebi sadrži nešto od štedljivosti (frugal), a štedljivost (frugality = čuvanje novca) i preekonomična štedljivost (too economical thriftiness) nisu previše udaljene od pohlepe te zamračuju sokove života. I sve dok je slučaj trajno ovakav, duša neće postati čisto i potpuno duhovno vino života.

[10] Tko god bogato daje (= tko je darežljiv), i u tome pronalazi istinski veliku radost, takav čovjek je već sposoban, s obzirom na ovu određenu točku, ući u Moje Kraljevstvo, sve dok u njegovoj duši nema nekih drugih sličnih grešaka/mana. On ne smije biti uvrijeđen kada gleda u siromaha, čak i ako mu je nekoliko puta ranije dao milostinju.

[11] Zbog toga vam Ja kažem: ‘Uvijek se(be) vjerno preispitajte/istražite/pregledajte, i uzdignite se na životnu poziciju sa koje možete jasno i lako percipirati životnost i svjetlo u vama, da bi potvrdili kako ste bili oslobođeni od sveg zemaljskog otpada.’

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 5/125’ J.Lorber

<<< nazad