<<< nazad

Nije tako teško živjeti nebeski život kako se vjeruje

Da nije tako teško živjeti život neba kako neki vjeruju se sada može vidjeti iz slijedećeg, da kada bilo koja stvar sebe predstavi čovjeku za koju on zna da je nepoštena i nepravedna, ali u kojoj je njezin um nošen, njemu je jednostavno nužno misliti da tu stvar ne smije napraviti (ili 'da ona ne smije biti napravljena') pošto je suprotna božanskim odredbama. Ako čovjek sebe privikne tako misliti, i čineći tako ustanovi naviku takvog razmišljanja, on je postepeno pridružen nebu (ili 'on se postepeno sjedinjuje sa nebom'); i u onoj mjeri u kojoj je pridružen nebu viši predjeli njegovog uma su otvoreni; i u onoj mjeri u kojoj su ovi otvoreni on vidi štogod je nepošteno i nepravedno, i u onoj mjeri u kojoj on vidi ova zla ona mogu biti rastjerana, jer ni jedno zlo se ne može rastjerati dok se ne vidi. U ovo stanje čovjek sposoban ući zbog svoje slobode (= slobodne volje), jer zar nije svatko sposoban iz svoje slobode tako razmišljati? I kada je čovjek započeo Gospodin onda oživljava sve što je dobro u njemu, i uzrokuje ne samo da on vidi da zla jesu zla, već također da se od njih uzdrži, i konačno da se okrene od njih. Ovo je značenje Gospodinovih riječi:

'Moj jaram je lagan i Moje breme lako za nošenje' (Matej 11:30).

Ali mora se shvatiti da se poteškoća ovakvog razmišljanja i opiranja opakostima povećava u onoj mjeri u kojoj čovjek iz svoje volje počinjava opakosti, jer u istoj mjeri on postaje naviknut na njih sve dok ih više ne vidi, i na kraju ih voli i iz užitaka svoje ljubavi ih opravdava, i potvrđuje ih sa svakom vrstom zablude, i izjavljuje kako su dozvoljena i dobra. Ovo je sudbina onih koji u ranoj mladosti zaranjaju u zla bez ograničenja, i također odbacuju božanske stvari iz srca.  

E.Swedenborg 'Nebo i Pakao – 533'

<<< nazad