<<< nazad

Kraljevstvo Božje i preporod

(Matej 6:33; Luka 17:20, 21)

[1] Ima mnogih koji kažu: ‘Nema ništa loše u traženju Kraljevstva Božjega; ali jedino kada bi ga bilo lakše pronaći, i samo kada bi postojala crkva ili Kršćanska zajednica negdje kroz koju bi se pravilan put do Božjeg kraljevstva mogao pronaći.’ Rim(okatolici) proglašava(ju): ‘Ja jedini sam (Mi jedini smo) ispravan put!’ I sve druge crkve također daju istu tvrdnju. Ako bi putovali jednim ili drugim od ovih puteva koji bi trebali voditi do kraljevstva Božjega, vi ćete najvjerojatnije pronaći sve drugo, ali nećete pronaći obećano kraljevstvo Božje.

[2] Što imam za reći s obzirom na ovo je kako slijedi: Kada je čovjek predugo bio u potrazi čak za najdragocjenijim predmetom, on će vremenom prekinuti svoju potragu. Ali čija je to pogreška? Samog tragača, ako on traži kraljevstvo Božje gdje se ono ne može pronaći radije nego gdje se može. Jasno je zapisano da kraljevstvo Božje ne dolazi sa vanjskom slavom, nego je radije unutar ljudskog bića (Luka 17:20, 21). Njegov je ugaoni kamen Krist, jedan i jedini Bog i Gospodar Neba i Zemlje (Matej 28:18), vremeno i vječno u prostoru kao i u beskonačnosti, u Kojeg srce mora vjerovati, i iznad svega, i Kojega srce mora ljubiti, i ljubiti svojeg bližnjeg čovjeka poput sebe samoga (Marko 12:29-31).

[3] Kada je ljudsko biće u cjelosti ispunilo ovaj jednostavan zahtjev u njegovu srcu, kraljevstvo Božje je već bilo pronađeno. Kada ste dosegnuli ovaj stupanj, vi se ne trebate brinuti više o onome što vam je potrebno, budući će vam to biti dano (Matej 6:33). Tkogod je u potrebi za mudrošću, ona će mu biti dana kada i gdje je on u potrebi za njom. Ako bi takva osoba potrebovala ikakve izvanjske pomoći da uzdržava/prehrani svoj zemaljski život, ona će joj biti pružena u pravo vrijeme i u pravoj mjeri. Ako bi mu bile potrebne posebne moći u izvjesnim prilikama, one će biti dane. On neće biti bez savjeta i utjehe. Ako bi mu bio potreban strani jezik u posebnim prilikama, onda će mu to biti dano. A ako on želi pomoći bolesnoj osobi, on neće trebati ništa drugo osim Mojeg imena i njegovih vlastitih ruku.

[4] Nitko dok je u tijelu, neće imati sve ove prednosti na njegovom raspolaganju u svako vrijeme, čak ako je bio nanovo rođen; one će njemu jedino biti dostupne kada, u svoj ozbiljnosti, one budu uistinu potrebne. Čak nanovo-rođeno ljudsko biće mora doći k Meni, baš kao i svatko drugi, ako nešto potrebuje, baš kao Sam Ja Osobno, dok Sam hodao u tijelu na Zemlji, nisam mogao i nije Mi bilo dozvoljeno činiti kako Mi se svidi, nego Sam činio štogod je Otac Koji Me poslao htio (Ivan 5:19, 30; 8:28, 29; 12:49: 14:10).

[5] Otac je naravno bio u Meni, kao što Sam Ja u Njemu (Ivan 14:10, 11). On je, međutim, bio Duh Božji kao Otac od Vječnosti. A Ja Sam bio i jesam Njegova duša. Ova duša, međutim, posjeduje svoju vlastitu spoznaju/svjesnost i sposobnosti kao najviša i najsavršenija Duša od svih duša. Unatoč ovome, ovoj Duši nije bilo dozvoljeno činiti i nije činila što je Ona željela činiti, nego jedino što je Onaj želio od Kojeg je Ona potekla. Premda je ova Duša željela odložiti posljednji gorki pehar, Onaj Koji je bio u Meni nije želio da to napravim. To je zašto je Moja duša učinila štogod je Onaj koji je bio unutar Mene želio (Matej 26:42).

[6] Prema tome vi ne ti trebali zamisliti pre-porođeno ljudsko biće kao neprestanog čudotvorca u svim stvarima. Niti bi trebali o njemu razmišljati kao nekome sa tako zvanom aureolom oko njegove glave, kao što su mnogi sveci oslikani na slikama. Nakon fizičke smrti pre-porođenog ljudskog bića, nikakva takva čuda neće biti otkrivena kao čudesni znaci svetosti koji su uzdizani, posebice u Rimokatoličkim legendama o svecima. Niti postoji ikakve mumificirane neraspadljivosti umrlog tijela. Ijedna razumna osoba treba sebe pitati kakvoj bi svrsi to služilo. Što bi blaženi duh pre-porođenog ljudskog bića dobio ako bi, na Zemlji, njemu bile podarene takve prekrasne ali besmislene odlike (u smislu, ‘ako bi se po tome isticao’)? Ljudska bića koja su pronašla Kraljevstvo Božje nemaju nijedne od ovih karakteristika. Međutim, Moja milost će biti otkrivena kroz njih gdjegod je to nužno.

[7] Niti zamišljajte pre-porođeno ljudsko biće Mojega kraljevstva kao neku vrstu fratra, koji je, koliko se to tiče svijeta, potpuno (materijalno) mrtav, I koji je zaokupljen jedino sa krunicom, misom, litanijom, postom, proklinjanjem grešnika, i kao onoga koji gleda na njegovo predstojeće ukopno mjesto i lijes sa zabavom. Ovo nisu znaci preporoda; štoviše, oni su znaci tame. Svjetlo pre-porođenog ljudskog bića ne poznaje mračnu stranu života, budući je svjetlo dana svugdje unutar njega.

[8] Grob i lijes nisu simboli pre-porođenog koji je pronašao kraljevstvo Božje, budući u kraljevstvu Božjemu nema niti grobova niti lijesova; jer tamo nema mrtvih. Tamo ćete pronaći jedino uskrsnuće i vječni život. Pre-porođeno biće živi život kontinuirano u njegovu duhu, i on reflektira o gubitku njegova tijela ne više nego to čini o smrti, baš kao što čovjek ne bi smatrao kako je njegovo tijelo mrtvo jednostavno zato što navečer skine svoj kaput. To je razlog zašto smrt više ne postoji za pre-porođeno ljudsko biće (Luka 9:27). Ovo je zasigurno predivan znak preporoda, ali on je jedino prisutan unutar ljudskog bića, i nije prikazan izvanjski ili javno.

[9] Svi drugi znaci preporoda su jedino unutra, i jedino su prepoznatljivi kada za to postoji potreba. Onaj koji ima dar proroštva će ga primiti kada je u potrebi, i on će Me pitati unaprijed, budući nitko osim Mene ne može prorokovati. Kadgod Ja postavim riječi u srce i na jezik ponovno-rođenog ljudskog bića, on će prorokovati; inače, on će govoriti poput svake druge osobe. I ovo važi također za svaki drugi dar.

[10] Ljudska bića sa takozvanom vidovitošću/pogledom u duhovni svijet (second sight) se ne trebaju smatrati ponovno rođenima samo poradi ove sposobnosti, kako je ova sposobnost jedino posljedica njihovih neuravnoteženih/razdražljivih živaca, kroz koje duša, posredstvom živčanog duha, lagano prenosi vizije njezina duševnog kraljevstva u ogranizam nihovih tijela. Snažni živci za to nisu sposobni, i tako ljudska bića sa snažnim živcima rijetko imaju takozvanu vidovitost/pogled u duhovni svijet. Ovo se ne treba smatrati niti nečim dobrim niti lošim. To je više bolest tijela, kojom ljudsko biće obično oboli putem raznoraznih nepovoljnih incidenata tijekom kursa njihovih zemaljskih života. Velika tuga, dugotrajni strah, veliki šok, i tome slično su obično uzrok, i ponekad umjetna sredstva poput magnetizma, opijanja, ili drogiranja sa narkotičkim travama.

[11] Vidovitost, prema tome, apsolutno nije znak preporoda. Ovo se može zaključiti iz činjenice da ti vizionarski ljudi mogu jedino promatrati isprekidane slike bez ikakvog organiziranog sadržaja.

[12] Razlog za ovo je da njihovi duhovi i duše još nisu povezani jedno sa drugim. U njihovim vizijama nema temelja ili povezanosti, i to može sa lakoćom biti shvaćeno od strane svakoga, dok će reprezentacije duhovnih stvari nanovo rođenog, čak ako su jedino djelomične, dati dokaz pravilnog duhovnog razloga i povezanosti. Sukladno tome, to je također znak aktualnog preporoda, i značajna razlika u odnosu na osobu koja ima samo viziju. Prema tome vi ne smijete očekivati dječja čuda kao posljedicu preporoda, nego prirodne plodove zdravog duha, i duše koja je postala zdrava kroz ovaj duh.

[13] Nanovo rođeni zna kako ne možete vršiti obmanu sa darovima Svetog Duha. To je zašto ih on koristi jedino kada je to apsolutno nužno, obično potajno.

[14] Ali tkogod može htjeti biti preporođen kako bi zadobio takve čudesne moći može biti siguran da mu takva milost neće nikada biti podarena.

[15] Ljubav spram Mene, velika dobrota, ljubav spram svih ljudskih bića – svi ovi zajedno obuhvaćaju svojstvene znakove preporoda. Ali gdjegod ovi nedostaju, i gdjegod poniznost nije dovoljno snažna za svaku smetnju/nazadovanje, aureola ili mantija (sa kapuljačom kakvu nose fratri) ili duhovna vizija su od vrlo male koristi. Takvi su ljudi često dalje od kraljevstva Božjega nego mnogi oni koji izgledaju kako imaju jako svjetovno gledište, budući kraljevstvo Božje nikada ne dolazi sa izvanskom pompom, nego iz unutra, u svoj mirnoći, u ljudskom srcu. Utisnite ovo što dublje možete u vaš um; onda ćete pronaći kraljevstvo Božje puno lakše nego ste mislili.

[16] Vizije nanovo rođenog su jedine istinske vizije. Sve druge vizije će primiti pravilno tumačenje kada su objašnjene od strane nanovo rođenog duha.

[17] Svatko treba odbaciti budalaštine svjetovnih ljudi; vi trebate vjerovati riječi uistinu nanovo rođenog bića, budući takva osoba neće govoriti o ničemu drugome nego što on prima. Drugi će, međutim, govoriti jedino što oni sami vjeruju kako znaju.

[18] Kada vam takva osoba kaže kako govori u Ime Gospoda, ne vjerujte mu; on govori jedino u interesu njegove vlastite časti, i za svoj vlastiti probitak. Ali tkogod može reći, bez vlastitog interesa i ambicije, ‘To je što Gospod kaže!’ – vjerujte mu, posebice kada on ne obraća pažnju na ugled/čast pojedine osobe, budući nanovo rođeno ljudsko biće poznaje jedino ugled/čast Gospoda.

Od Isusa Krista, Koji je utjelovljeni Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac, a putem Unutarnje Riječi, primio Njegov sluga, prorok Jakob Lorber, i zapisao u ‘Duhovnu Zemlju – 70’

<<< nazad