<<< nazad

Zar Ja Koji sam uskrisivao mrtve nisam smio biti u stanju uskrisiti sama Sebe?!

(Gospodin:) 'Zar Ja Koji sam uskrisivao mrtve kada nisam bio nego Sin čovječji, Žrtva određena da ponese grijehe svijeta, nisam smio biti u stanju uskrisiti sama Sebe sada kada sam bio Sin Božji, Prvi i Posljednji, vječni Živi, Onaj Koji u Svojim rukama ima ključeve života i smrti? I Moje je truplo osjetilo da se život vraća u nj.

Gledaj: duboko sam dahnuo kao čovjek koji se probudi iza sna kojim je spavao nakon veoma teškog napora. Ali još ne otvaram oči. Krv ponovno kola žilama još polagano, vraća misao u pamet. Ali dolazim iz takve daljine! Gledaj: kao kod ranjena čovjeka kome neka čudesna moć vraća zdravlje, vraća krv u prazne žile, napunja srce, zagrijava udove, rane zarašćuju, iščezavaju modrice i rane, vraća se snaga. Ja sam probuđen. Vraćen sam u život. Bio sam mrtav. Sada živim! Sad ustajem!

Otresem mrtvačka platna, bacim oblog pomasti. Ne trebam ih da bih se pokazao kao vječna Ljepota, vječna Cjelokupnost. Zaodjenem se haljinom koja nije od ove zemlje, nego otkana od Onoga Koji Mi je Otac i Koji tka svilu djevičanskih ljiljana. Zaodjeven sam sjajem. Resim se Svojim ranama iz kojih više ne kaplje krv, nego izbija svjetlost. Ona svjetlost koja će biti radost moje Majke i blaženih, a užas, nepodnošljiv prizor za proklete i zloduhe na zemlji i u posljednji dan.

Anđeo Moga čovječjeg života i anđeo Moje boli prostrti su preda Mnom i klanjaju se Mojoj slavi. Tu su oba Moja anđela. Jedan je tu da uživa gledajući svoga Čuvanoga Koji više ne treba anđeoske obrane. Drugi, koji je vidio Moje suze, da vidi Moj smiješak, koji je vidio Moju borbu, da vidi Moju pobjedu, koji je vidio Moju bol, da vidi Moju radost.

I izađem u vrt pun cvjetnih pupoljaka i rose. A jabuke otvaraju cvjetne vjenčiće da naprave luk od cvijeća nad Mojom kraljevskom glavom, a trava pravi sag od pupoljaka i vjenčića Mojim nogama koje ponovno gaze otkupljenu zemlju nakon što sam bio podignut iznad nje da je otkupim. Pozdravlja Me i prvo sunce, i blagi travanjski vjetar, i lagani oblačić koji prolazi, rumen kao djetinji obraz, i ptice u krošnjama. Njihov Bog sam. Klanjaju Mi se.

Prođem između onesviještenih stražara, koji su simbol duša u teškome grijehu, koji ne osjećaju prolaska Božjega.

Vazam je, Marijo! Ovo je uistinu 'prolazak Anđela Božjega'! Njegov Prolazak od smrti u život. Njegov prolazak da dade život onima koji vjeruju u Njegovo Ime. Vazam je! To je Mir koji prelazi u svijet. Mir ne više zastrt stanjem čovjekovim. Nego slobodan, potpun u svojoj ponovnoj Božjoj djelotvornosti.'

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac, Mariji Valtorta, dna. 21 Veljače 1944,
zapisano u njezinoj knjizi 'Evanđelje kako mi je bilo objavljeno (Uskrsnuće) – 10/6'

<<< nazad