<<< nazad

VII

Utjeha u Patnji pod Križem


Budite strpljivi pod svim patnjama koje vam (po)šalje Gospod Bog. Ako je vaša ljubav prema Njemu čista, nećete Ga manje tražiti/ljubiti na Kalvariji nego na Taboru*. Njega zasigurno treba isto onoliko ljubiti na jednom i drugom mjestu, posebice zato što je Gospod Isus Krist baš na Kalvariji izvršio najveći prikaz Svoje ljubavi.

Ne budite poput onih koji su Mu sebe predali u jednom periodu, samo da bi se(be) povukli od Njega u drugom. Oni Mu sebe predaju samo da bi ih milovao, a opet se(be) povlače kada su raspinjani – ili se okreću ka drugima u potrazi za utjehom.

Ne, dragi moji, utjehu nećete pronaći u ničemu osim u ljubavi prema križu (ili 'nećete pronaći nikakvu utjehu od čovjeka kada ste raspeti na križ. Svaka utjeha koju ćete dobiti dok upoznajete križ će vam doći od Gospoda'), i potpunom samozaboravljanju (abandonment). Tkogod nije privržen križu, on nije privržen stvarima koje su od Boga. Nemoguće je ljubiti Boga a ne ljubiti križ, i srce koje je privrženo križu (radu/djelovanju križa) otkriva kako su i najgorče stvari slatke. 'Gladnoj duši je svaka gorka stvar slatka' (Mudre Izreke 27:7), jer otkriva za sebe kako gladuje za Gospodom Bogom u istoj onoj mjeri ili stupnju u kojem gladuje za križem.

Možemo biti sigurni kako unutarnji duhovni napredak postoji tamo gdje postoji napredak u radu/djelovanju križa. Samozaboravljanje (abandonment = potpuno odustajanje od samog sebe) i Križ idu ruku pod ruku (Ovdje vam otkrivam jedno istinsko duhovno načelo koje Gospod zasigurno neće negirati: Bog nam daje križ, a križ nam onda daje Boga.)

Kako ćete se dakle odnositi prema patnji? Ili, da se izrazimo na drugi način, kako regirate na Gospodnje djelovanje križa u vašem životu? Čim nešto sebe predstavi u obliku patnje, i vi osjetite izuzetno veliku odbojnost/nesklonost prema tome, i prirodno se od toga želite odmaknuti, smjesta se odrecite sebe (resign yourself) i bez pogovora se(be i patnju) povjerite Gospodu Bogu. Prihvatite tu stvar. Predajte Mu sebe i patnju kao žrtvu. Ako tako činite otkrit ćete da kada križ pristigne on neće ni približno biti tako težak teret budući ste vi sami za njime žudjeli i sebe ste mu podredili/podali. 

Ovo vas neće spriječiti da osjetite težinu križa, kako su to neki zamišljali, jer ako ne osjećamo križ, onda ne patimo. Osjet(ljivost na) boli patnje je jedan od principjelnih/najvažnijih dijelova same patnje. Bol je neizbježan aspekt križa. Bez njega, križa uopće nije ni bilo. Patnja je utkana u prirodu križa. Sam Isus Krist je odabrao podnijeti ono naj-oštrije/žešće/mučnije što je križ ponudio.

Mi križ često podnašamo/nosimo u slabosti, u drugim vremenima opet u snazi, no bez obzira na to da li ga podnašali/nosili u slabosti ili u snazi, obadvoje nam treba biti potpuno jednako u volji Božjoj (= budući da mi križ nosimo po volji Božjoj).

*Neki Biblijski učenjaci smatraju kako je na Taboru Gospod Isus bio preobražen (= Matej 17:1-9; Marko 9:2-13; Luka 9:28-36).

Madame Jeanne de la Mothe Guyon 'Molitva u Duhu i u Istini – 7'

 

***  †  ***

 

DODATNI TEKSTOVI U SVRHU BOLJEG RAZUMIJEVANJA GORE REČENOG:

NOVA ULOGA I DOŽIVLJAJ KRIŽA U ŽIVOTU VJERNIKA

Kakvu ulogu u ovom trenutku križ igra u životu vjernika tražitelja (= misli se na vjernika koji traži Gospoda i sjedinjenje sa Njime)? Kako postaje sve snažniji u snazi svoga Gospoda, vjernik otkriva kako mu njegov Gospod daje sve teži i teži križ. On se uči (pod)nositi taj križ (koristeći se) snagom Gospodnjom, a ne sa svojom vlastitom.

Sve do sada će u križu biti određenog uživanja, ali ne više. Duša koja je u potrazi će dozvoliti pristup/dolazak križu iz jednog razloga: zato što je to ugodno (ili ‘jer time udovoljava’) Gospodu. Kao i sve drugo, križ postaje sredstvo za susretanje Samog Gospoda.

Križ će za vas postati jedan dubok način doživljavanja vašeg Gospoda. Eventualno će doći trenutak kada se na križ čak neće ni gledati kao na ‘križ’. On jednostavno postaje još jedno sredstvo poznavanja/susretanja Krista.

Božja priroda postaje potpunije očitovana u vjerniku kroz križ, i Kršćanin postaje sve intimnije upoznat sa njegovim Gospodom time što susreće taj križ. Možda ćete u ovom trenutku biti sposobni pogledati unazad i prisjetiti se vašeg ranog odnosa (doslovno: ‘rane šetnje’ ili ‘ranog hodanja’) sa Gospodom? Najprije je biti Kršćaninom bila radosna stvar. Onda ste upoznali križ. I onda vam je križ postao jako važan.

Križ će obavljati Božje djelo u vama. Ali sada će vam Božje djelo(vanje) (ili ‘rad’) donijeti križ, a križ će vam donijeti Gospoda Osobno.

Vjernik mora uvijek biti sposoban vidjeti Boga u svim okolnostima. On mora uvidjeti ovo: da je pojavljivanje križa zaista nešto što dolazi iz ruke Gospodnje. Ne od čovjeka, ne od okolnosti, nego od Njega. Svaki trenutak života, bez obzira što taj trenutak nosi, će biti trenutak kada vam je donešeno više od Gospoda.

Postoje oni koji govore o vizijama, zanosu, ushićenjima i otkrovenjima. Govore kao se mnogo toga događa unutar njih. Ali vjernik koji je upoznao križ do te mjere da je križ postao Sam Krist, ne govori o vizijama ili zanosima ili otkrovenjima. On hoda/živi u jednostavnoj i čistoj vjeri (ili ‘pomoću jednostavne i čiste vjere’). On vidi Boga i Boga jedino. I kad taj putnik pogleda oko sebe svojim očima, on vidi stvari kao da ih gleda Božjim očima. Vidi vlastiti život, vidi okolnosti koje ga okružuju, vidi druge vjernike, vidi prijatelje i neprijatelje, vidi vladavine i sile, vidi čitav tok te same povijesne pompe/raskoši kroz Božje oči...i zadovoljan je.

Što je Gospod više Svoga križa donio (glagol je ‘raditi’, ‘djelovati’) u život vjernika, što je dovoljno čudesna stvar, izgleda da on time postaje sve običniji. Izvanjski duhovni izražaji nisu njegove snažne točke. Jedino kada se bolje upoznate sa njime, ili kako vam Bog otvara oči da bi vidjeli, vi spoznajete kako je ta osoba doista izvanredna.

Madame Jeanne de la Mothe Guyon ‘Duhovne Bujice – 14’

***

<<< nazad