<<< nazad

Neka uzmu od Njegove krvi... (Izlazak 12:7, 13)

'Desetoga dana ovoga mjeseca svaki neka uzme jednog jaganjca za obitelj i za kuću. I ako nije dovoljan broj osoba u kući da pojedu jaganjca neka uzme susjeda s njegovima da bi mogli pojesti čitavog jaganjca.' (Izlazak 12:3, 4) Jer žrtvovanje i žrtva (hostija) moraju biti izvršeni i potrošeni. Ni jedna mrvica od njih ne smije preostati. Neće ostati. Mnogi su koji upravo čekaju da se nahrane jaganjcem. Broj bez broja, za gozbu bez ograničenja u vremenu, i nije potrebna druga vatra da se unište ostaci, jer ostataka nema. Oni dijelovi koji će biti prineseni i odbijeni od mržnje, bit će uništeni samom vatrom žrtve, njezinom ljubavlju. Ljubim vas, o ljudi. Vas, dvanaest Mojih prijatelja koje sam Ja izabrao, vas u kojima su dvanaest plemena Izraelovih, i trinaest žila Čovječanstva. Sve sam sakupio u vama i sve u vama vidim sakupljeno... Sve.'

'Ali u venama Adamova tijela također je i vena Kajinova. Nitko od vas nije podigao ruku na druga. Pa gdje je onda Abel!?' pita Iškariot.

'Ti si to rekao. U venama tijela Adamova također je i ona Kajinova. Abel sam Ja, blagi Abel pastir stadâ, drag Gospodinu jer je prinosio svoje prvine i ono što bijaše bez nedostatka, a prije svih prinosa sebe samoga. Ljubim vas, o ljudi. Iako Me ne ljubite. Ja vas ljubim. Ljubav ubrzava i dovršuje djelo žrtvovalaca.

'Jagnje bez ljage, muško, od godine dana.' Za Jaganjca Božjeg ne postoji vrijeme. On jest. Isti u posljednji dan ove zemlje, kao što bijaše u prvi. Onaj koji jest kao Otac, ne poznaje u svojoj božanskoj naravi starenje. Njegova osoba poznaje samo jednu starost, samo jedan umor, onaj od razočaranja da je došao za mnoge uzalud. Kada budete znali kako sam bio ubijen – a oči, koje će vidjeti svoga Gospodina prometnuta u gubavca, pokrivena ranama, sada sjaje od plača tu pored Mene i ne vide ovaj nasmiješeni brežuljak, jer ih plač zasljepljuje svojom žitkom prevlakom – ipak recite: 'Nije od toga umro. Nego što Ga nisu upoznali Njegovi najdraži i što Ga je odviše velik broj čovječanstva odbacio.' Ali ako Sin Božji ne zna za vrijeme i zbog toga se razlikuje od obrednog jaganjca, jednak je njemu jer je bez ljage i jer je muško posvećeno Gospodinu. Da. Uzalud će krvnici, oni što će Me ubijati oružjem, ili htjenjem, ili izdajom, htjeti se opravdati govoreći: 'Bio je kriv': Nitko tko je iskren, ne može Me optužiti zbog grijeha. Možete li to vi?

Sučelice smo smrti. Ja to jesam. Pa i drugi su također. Tko? Želiš li znati tko, Petre? Svi... Smrt se bliži iz časa u čas i grabi onoga koji i to najmanje vjeruje. Ali i oni koji imaju još mnogo života da tkaju, iz časa u čas su pred očima smrti, jer vrijeme je blijesak u odnosu prema vječnosti, i jer se u času smrti i najduži život ne svodi na ništa, a djela dalekih desetljeća i desetljeća, počev od one iz rane dobi, vraćaju se u mnoštvu da kažu: 'Evo: jučer učinih ovo'. Jučer! Uvijek je jučer, kada se umire! I uvijek su prah: čast i zlato za kojima je toliko čeznulo stvorenje. I gubi svaki ukus plod zbog kojeg se toliko ludovalo! Žene? Novac? Vlast? Znanje? Što ostaje? Ništa! Jedino savjest i sud Božji pred koji ide savjest osiromašena i lišena ljudskih zaštita i bogatstava, a natovarena jedino svojim djelima.

'Neka uzmu od njegove krvi i neka njom premažu dovratnike i gornji prag, i Anđeo pri svom prolazu neće udariti kuće na kojima je znak krvi.' (Izlazak 12:7, 13) Uzmite Moju krv. Ne mažite njome mrtvo kamenje, nego mrtvo srce. To je novo obrezanje. I Ja se obrezujem za sav svijet. Ja ne žrtvujem nekorisni dio, nego ništim svoju sjajnu, zdravu, čistu muževnost, potpuno je žrtvujem, i iz osakaćenih udova, iz otvorenih rana uzimam svoju krv i povlačim po Čovječanstvu prstenove spasenja, prstenove vječnih zaruka s Bogom Koji je na Nebesima, s Ocem Koji čeka, i govorim: 'Evo, Sada ih ne možeš više odbacivati, jer bi odbacio Svoju krv.'

'I Mojsije reče: 'a onda umočite kiticu izopa u krv i poškropite njome dovratnike' (Izlazak 12:22) Zar onda nije dovoljna krv? Nije dovoljna. Mojoj krvi treba se pridružiti vaše pokajanje. Bez pokajanja, gorkog i spasonosnog, bit će uzaludno što ću Ja za vas umrijeti.

Ovo je prva riječ koja u Knjizi govori o Jaganjcu Otkupitelju. Ali knjiga je njih prepuna. Kao što kod svakog novog izlaska sunca sve gušćom postaje cvatnja na ovim granama, tako malo pomalo, kako jedna godina slijedi onu što je završila i približuje se vremenu otkupljenja, evo, tako je sve češća i cvatnja.

A sada vam Ja sa Zaharijom kažem, vama u Jeruzalemu: 'Evo Kralja, koji dolazi pun krotkosti jašući na magarici i na magaretu. On je siromašan.' (Zaharija 9:9) Ali će ipak raspršiti moćne koji ugnjetavaju čovjeka. On je blag, a ipak njegova ruka podignuta na blagoslov, pobijedit će đavla i smrt. 'On će navijestiti mir, jer je Kralj mira' (Zaharija 9:10) On kad bude pribijen, raširit će svoju vlast od mora do mora. 'On koji ne viče (Izaija 42:1-3), koji ne lomi, koji ne guši onoga koji nije svjetlo nego dim, onoga što nije snaga nego slabost, onoga što zaslužuje svaki prijekor, učinit će pravdu po istini', tvoj Mesija, o grade Sionski, tvoj Mesija, o narode Gospodnji, tvoj Mesija, o narode Zemlje.

'A da nije ni tužan ni smućen' (Izaija 42:4), i vi vidite da nema u Meni mučne žalosti pobijeđenog, niti one prkosne pokvarenog, nego samo ozbiljnost onoga koji vidi do koje točke može doći posjednuće sotonsko u čovjeku, i vi vidite kako sam Ja, koji može pretvoriti u prah i raspršiti jednim jedinim migom svoje volje, kroz tri godine pružao ruke kao poziv ljubavi, svima, bez prestanka, pa još će se i sada ove ruke pružati i bit će ranjene! 'Bez tuge i bez smućenosti Ja ću uspjeti ustanoviti Moje Kraljevstvo.' Kraljevstvo Kristovo u kojemu je spas svijeta.'

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac,
Mariji Valtorta, dna. 3 Ožujka 1945, zapisano u njezinoj knjizi
'Evanđelje kako mi je bilo objavljeno (Muka) – 9/8'

<<< nazad