<<< nazad

Kralj koji je svojem narodu želio poslati poruku…

Prije nekoliko godina sam u Tibetu čuo priču o Kralju koji je želio poslati poruku svojem narodu. On je povjerio zadaću svojim slugama, no oni ne bi napravili kako je (ili ‘nisu htjeli napraviti ono što je on’) želio. Kralj, koji je volio svoje podanike, im je sada odlučio sam odnijeti poruku kako bi se uvjerio u njihove poteškoće. On nije mogao otići tamo kao kralj, jer je želio da mu njegovi podanici slobodno govore o svim njihovim patnjama i nevoljama. Zato je promijenio svoju odjeću, ostavio svoju kraljevsku odoru, i obukao se poput siromaha. Onda se zaputio pravo među svoj narod i rekao im: ‘Poslao me Kralj kako bi naučio o svim vašim poteškoćama (ili ‘stekao uvid u sve vaše nevolje i poteškoće/probleme’).’ Siromašni i tužni su imali povjerenja u njega i ispričali su mu sve njihove brige, i on je vidio na koji način bi im mogao pomoći. Ali bilo je (među njima) također i nekih ponosnih/oholih ljudi koji se nisu mogli natjerati uzvjerovati kako je takav siromašan čovjek bio doista Kraljev glasnik, pa su prema njemu bili grubi i otjerali su ga. Kasnije je Kralj došao svojim podanicima na čelu svoje vojske u svoj svojoj kraljevskoj raskoši, i ljudi su ga jedva mogli opet prepoznati a nisu niti vjerovali kako je to bio isti čovjek. Oni rekoše: ‘Onda je bio siromah a sada je Kralj.’ Ponosni/oholi koji su ga prezreli su bili kažnjeni i bačeni u zatvor, ali oni koji su prema njemu bili dobri su bili počašćeni i izbavljeni od njihove nevolje (ili ‘i bili su oslobođeni od svojih problema/potreba’). Isto tako je sa Riječju Života koja je postala čovjekom; Njegovi ljudi nisu vidjeli Njegovu Slavu, a mi trebamo znati kako je On isti Isus Krist Koji je živio kao siromah trideset i tri godine na ovoj Zemlji.’

Sadhu Sundar Singh ‘Poredbe i Uvidi Sundar Singha'

<<< nazad