<<< nazad

O KRIŽU I TAJNI PATNJE


SEKCIJA I

Učenik,— Koje je značenje i svrha križa, i zašto bol i patnja postoje na svijetu?

Učitelj,—1. Križ je ključ za nebo. U trenutku kada Sam Mojim krštenjem Ja uzeo križ na Svoja ramena poradi grešnika, nebo je bilo otvoreno, i posredstvom Moje trideset i tri godine nošenja križa i umiranja na njemu, nebo, koje je poradi grijeha bilo zatvoreno vjernicima, je za njih zauvijek otvoreno.

Dakle, čim vjernici uzmu njihov križ i slijede Me oni ulaze u nebo kroz Mene (Ivan 10:9) i počinju uživati to neograničeno blaženstvo koje svijet ne može razumjeti, jer nebo je zatvoreno za nevjeru. Nada i iskustvo će podučiti vjernika kako radost slijedi bol, ali da ta radost ne traje. Ali Ja Sam Mojim učenicima dao olakšanje u boli, i savršenu sreću i mir. Oni koji radosno uzmu Moj križ su sami njime nošeni, i uvijek podupirani tim križem oni naposlijetku ulaze u nebo.

2. Bol nastaje iz čovjekove izopačene i buntovničke prirode, baš kao što je tropska vrućina neugodna/mrska i bolna nekome tko živi u hladnim zemljama, i ciča zima onima koji žive u tropskim klimama. Vrućina i hladnoća zavise o odnosu Zemlje spram sunca. Tako čovjek, prakticiranjem njegove slobodne volje, ulazi u stanje složnosti ili nesložnosti sa Bogom, i utoliko što su Božji zakoni naumljeni za duhovno zdravlje i sreću čovjeka, suprotstavljanje njima donosi duhovnu bol i patnju. Bog sada, umjesto da sasvim otkloni ova stanja protivljenja i buntovništva spram Njegove volje, njih iskorištava da bi čovjeku potpuno pojasnio da ovaj svijet nije stvoren da bi bio njegov dom, već je za njega strana zemlja (2 Korinćanima 5:1, 2, 6).

Ovaj ga svijet treba pripremiti za savršeni i vječni dom, a često-ponavljani udarci loše-sreće su naumljeni održati njegov duh budnim (BD 0373), tako da on ne bi postao nemaran/indolentan, te otpadajući od istine uzeo dijela u uništenju ovog nestalnog svijeta. On treba doći u zajedništvo sa njegovim Tvorcem i, nakon što bude oslobođen od patnje i bijede ovog prolaznog života, da uđe u Njegovo nebo vječne sreće i mira.

3. Bol i patnja su gorki poput otrova, ali također je vrlo dobro znano kako je sam otrov ponekad protuotrov otrovu. I tako Ja ponekad upošljavam bol i patnju kao gorke medicine da bi promovirao/unaprijedio duhovno zdravlje i vitalnost Mojih vjernika. Čim je njihovo savršeno zdravlje osigurano to će biti kraj svoj patnji (ili ‘tada će sve patnje prestati’). Njihova bol Meni nije zadovoljstvo, jer Moj jedini cilj je njihova vječna dobrobit/blagostanje (Tužaljke 3:31, 33).

4. Baš kao što nakon šoka zemljotresa potoci slatke vode ponekad izbiju u pustinjskim predjelima, i spržene su pustoši navodnjene i postanu plodne, tako u izvjesnim situacijama šok patnje otvara unutar čovjekova srca skrivene izvore žive vode, i umjesto gunđanja i prigovaranja tamo iz njega izlaze potoci zahvalnosti i radosti (Psalmi 119:67, 71).

5. Čim dijete dođe na svijet najpreče je potrebno da ono započne plakati i vrištati, tako da njegov dah može biti slobodan i njegova pluća započeti potpuno funkcionirati; a ako iz nekog razloga ono ne zaplače mora ga se udariti dlanom ruke dok ono to ne napravi. Isto je tako sa savršenom ljubavlju. Ja ponekad uzrokujem plač Mojoj djeci udarcima i ubodima bola i patnje, da bi dah molitve mogao slobodno teći kroz pluća njihova duha i da oni mogu tako zadobiti svježu vitalnost i nastaviti/boraviti u beskrajnom životu.

6. Križ je poput oraha čija je izvanjska korica gorka, ali je unutarnja jezgra ukusna i (za tijelo) snažeća. Tako križ ne nudi nikakvog šarma izvanjske pojavnosti, ali nositelju križa je njegov istinski karakter otkriven, i on otkriva u njemu najprobranije slatko duhovnog mira.

7. Kada Sam se utjelovio, nosio Sam okrutan križ poradi čovjekova spasenja, ne jedino tijekom šest sati Mojeg raspinjanja, ili čak tri i pol godine Moje službe, već cijele trideset-tri i pol godine Mojega života, kako bi čovjek mogao biti izbavljen od gorčine smrti. Baš kao što je čistome čovjeku mučno ostati čak nekoliko minuta na prljavom i nečistom mjestu, tako će onima koji ostanu/prebivaju u Meni biti najodvratnije što moraju živjeti među iskvarenim ljudima; i to je razlog zašto neki ljudi od molitve, ojađeni gadošću grijeha, odbaciše svijet i otiđoše živjeti kao pustinjaci u pustinje i pećine. Uzmite u obzir ovo, dakle, kada ljudi koji su sami bili grešnici osjećaju prisustvo grijeha tako mučnim za podnašanje da ne mogu izdržati društvo njihove vlastite vrste, utoliko da ih oni napuštaju, i nikada im se više ne žele vratiti, kako izuzetno bolan i težak je morao biti Moj križ, da Sam Ja, Fontana Svetosti, trebao živjeti više od trideset-tri godine neprestano među ljudima uprljanima grijehom. Da bi se ovo razumjelo i pravilno cijenilo to nadilazi sile čovjekova uma, i čak anđeli to žele spoznati/vidjeti (1 Petrova 1:12). Jer prije stvaranja oni su znali kako je Bog Ljubav, a ipak je za njih bila najdivnija i čudesna stvar da će ljubav Božja biti takva, da će kako bi spasio Njegova stvorenja i da ih dovede do vječnog života, On Sebe utjeloviti i podnijeti okrutan križ.

8. U ovom životu i Ja čak dijelim križ onih koji prebivaju u Meni, i ulazim u njihovu patnju (Djela Apostolska 9:4). Premda su oni stvorenja i Ja Sam njihov Stvoritelj, ipak, baš kao što su tijelo i duh, premda odvojeni entiteti, ipak tako isprepleteni da čak ako i najmanji dio tijela osjeća bol duh smjesta postaje toga svjestan; tako Sam Ja život i duh Moje djece, i oni su, tako reći, Moje tijelo i udovi. Ja dijelim svaki njihov bol i žalost, i u pravo vrijeme im dajem olakšanje.

9. Budući Sam Ja Osobno nosio križ Ja Sam sposoban izbaviti i čuvati u savršenoj sigurnosti one koji su nositelji križa, čak dok hodaju sred vatre proganjanja. Ja Sam bio sa tri mladića u Nabukodonozorovoj usijanoj peći, koja sa svom njezinom jarošću nije imala silu ozlijediti ih (Danijel 3:23-25; 1 Petrova 4:12-13). Tako oni koji su po krštenju Svetog Duha primili novi život neće nikada osjetiti plamenove progonstva niti ijednu bolnu stvar, jer oni uvijek prebivaju u Meni u vječnom miru i sigurnosti.

<<< nazad