<<< nazad

Poredba o ovcama i jarcima

‘Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s Njime, sjest će na prijestolje slave Svoje. I sabrat će se pred Njim svi narodi, a On će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce Sebi  zdesna, a jarce slijeva. Tada će Kralj reći onima Sebi zdesna: Dođite, blagoslovljeni Oca Mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste Mi jesti; ožednjeh i napojiste Me; stranac bijah i primiste Me; gol i zaogrnuste Me; oboljeh i pohodiste Me; u tamnici bijah i dođoste k Meni. Tada će Mu pravednici odgovoriti: Gospode, kada Te to vidjesmo gladna i nahranismo Te; ili žedna i napojismo Te? Kada Te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo Te? Kada Te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k Tebi? A Kralj će im odgovoriti: Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove Moje najmanje braće, Meni učiniste! Zatim će reći i onima slijeva: Odlazite od Mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste Mi jesti; ožednjeh i ne dadoste Mi piti;  stranac bijah i ne primiste Me; gol i ne zaogrnuste Me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste Me! Tada će Mu i oni odgovoriti: Gospode, a kada Te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo Te? Tada će im On odgovoriti: Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni Meni ne učiniste. I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.’   Matej 25:31-46

***

TUMAČENJA:

Svi koji čine dobro iz religioznog motiva, bilo Kršćani ili pogani, su nakon smrti prihvaćeni i primljeni od strane Gospoda; je Gospod je rekao:

‘Jer ogladnjeh i dadoste Mi jesti; ožednjeh i napojiste Me; stranac bijah i primiste Me; gol i zaogrnuste  Me; oboljeh i pohodiste Me; u tamnici bijah i dođoste k Meni. I On reče: Što god učiniste jednomu od ove Moje najmanje braće, Meni učiniste... Dođite, blagoslovljeni… primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta.’  Matej 25:31 i naknadni stihovi.

Ovome iznad ću dodati ovu novu činjenicu. Svi koji čine dobro iz religioznog motiva odbacuju nakon smrti doktrinu Crkve današnjih dana u svezi tri Božanske Osobe koje postoje od vječnosti, i također njezinu vjeru koja se primjenjuje na te tri osobe u njihovim razdvojenim ulogama. Oni se okreću k Gospodu Bogu Spasitelju i sa radošću primaju doktrine Nove Crkve.

[2]        Ostali, međutim, koji nisu prakticirali dobročinstvo iz religijskog motiva, su time otvrdnuli svoja srca sve dok sada nisu postala nesalomljiva. Oni prvi pristupaju trojici Bogova, nakon toga Ocu jedino, i konačno uopće nijednom Bogu. Oni gledaju na Gospoda Boga Spasitelja samo kao na Marijinog sina iz njezina vjenčanja sa Josipom, a ne kao na Sina Božjega. Oni zatim odbacuju sve stvari Nove Crkve koje su dobre i istinite, i smjesta se pridružuju duhovima zmaja, zajedno sa kojima su odnešeni u pustinjske predjele i kaverne, koje leže na najudaljenijim granicma onog što se naziva Kršćanskim svijetom. Nakon određenog vremena, budući da su razdvojeni od Novog Neba, oni srljaju u zločine, i, prema tome su bačeni u pakao.

[3]        Takva je sudbina onih koji nisu prakticirali djela dobročinstva iz religijskog motiva, pod vjerovanjem kako nitko ne može činiti dobro sam od sebe osim onog u kojem je vlastita zasluga. Budući da su zanemarivali ta dobra djela, oni se združuju sa kozama, koje su osuđene i bačene u vječnu vatru pripremljenu za vraga i njegove anđele, iz razloga što nisu prakticirali ono što su ovce radile, Matej 25:41 i naknadni stihovi. U tom odlomku nije rečeno kako su oni činili zlo, već da nisu činili dobro; a oni koji ne čine dobro iz religijskog motiva čine zlo, pošto:

‘Nitko ne može služiti dvojici gospodara; jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati.’    Matej 6:24.

Jehova je rekao po Izaiji:

‘Operite se, očistite. Uklonite Mi s očiju djela opaka; prestanite zlo činiti; Učite se dobrim djelima… Budu l' vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna.’  Izaija 1:16-18.

i u riječima Jeremiji:

‘Stani pred vrata Doma Jahvina, objavi ondje ovu riječ… Ovako govori Jehova nad Vojskama, Bog Izraelov: Popravite svoje putove i djela svoja… Ne uzdajte se u lažne riječi: Svetište Jehovino, Svetište  Jehovino, Svetište Jehovino je ovdje (to jest, Crkva)... Zar da kradete, ubijate… krivo se zaklinjete… a onda da dolazite i stojite preda Mnom u Domu ovome koji nosi Moje ime i govorite: Spašeni smo, i da nakon toga opet činite sva ta nedjela i opačine? Zar je Dom ovaj… postao pećina razbojnička?... Ali Ja  dobro vidim, riječ je Jehovina.’           Jeremija 7:2-4, 9-11.

Treba znati kako oni koji čine dobro iz prirodne dobrote jedino, a ne istovremeno iz religioznog motiva, nisu prihvaćeni nakon smrti, pošto je u njihovom dobročinstvu jedino prirodno a ne istovremeno i duhovno dobro; a duhovno dobro je ono koje čovjeka sjedinjuje sa Gospodom, a ne prirodno dobro bez njega. Prirodna dobrota, primljena po rođenju od roditelja, je od tijela jedino; ali duhovna dobrota pripada duhu koji je nanovo rođen od Gospoda. Oni koji prakticiraju dobro dobročinstva iz religijskog motiva, i posljedično tome ne čine zlo, prije nego prihvate doktrinu Nove Crkve u svezi Gospoda, se mogu usporediti sa stablima koja daju dobar plod, premda u maloj količini; i također sa stablima koja daju izvrstan plod, premda male veličine, koja su usprkos tome brižljivo njegovana u vrtovima. Oni se također mogu usporediti sa stablima maslina i smokava koja rastu u šumi; i također sa aromatičnim biljkama i ljekovitim travama koje rastu po brežuljcima. Oni su poput malih kapelica ili kućà Božjih, gdje se ljudi pobožno klanjaju; jer oni su ovce na desnoj strani i ovnovi, koje koze napadaju, prema Danijelu, poglavlje 8:2-14. Na nebu su oni obučeni u crvene odore, i nakon uvođenja (inicijacije) u dobro Nove Crkve, u ljubičaste odore; a ove odore, budući da oni također stječu istine, dobijaju prekrasnu nijansu žute. 

E.Swedenborg ‘Istinska Kršćanska Religija – 536, 537’

***

<<< nazad