<<< nazad

Nove krpe na starom odijelu... novo vino u starim mješinama...

'A nitko ne stavlja krpe od sirova sukna na staro odijelo, jer zakrpa vuče s odijela pa nastane još veća rupa. I ne ulijeva se novo vino u stare mješine. Inače se  mješine proderu, vino prolije, a mješine propadnu. Nego, novo  se vino ulijeva u nove mješine pa se oboje sačuva.'   Matej 9:16-17; Luka 5:36-38; Marko 2:21, 22

 

TUMAČENJA:

Pošto ‘odijelo’ predstavlja istinu, prema tome je Gospod usporedio istine prijašnje Crkve (iako ovdje konkretno govori o Židovskoj Crkvi u doba Gospoda, ova se poredba naravno primjenjuje u svakoj ovakvoj duhovnoj situaciji, o čemu svjedoči sljedeće tumačenje!), što je bila Crkva koja je reprezenitrala duhovne stvari, sa ‘starim odijelom’, a istine Nove Crkve, koje su u suštini bile duhovne istine, sa ‘komadićem novog odijela’. On ih je također usporedio sa ‘vinskim mješinama’, pošto je ‘vinom’ isto tako predstavljna istina, a ‘mješinama’ znanja koja sadržavaju istinu (da ‘vino’ u Riječi predstavlja istinu se može vidjeti u ‘Novom Jeruzalemu i njegovoj Nebeskoj Doktrini – 219’).

E.Swedenborg ‘Otkrovenje Objašnjeno – 159:15’

***

VJERA I URAČUNAVANJE NOVE CRKVE SE NI U KOJEM SLUČAJU NE MOGU ODRŽATI MEĐU VJEROM I URAČUNAVANJEM PRIJAŠNJE CRKVE; AKO BI ONI BILI DOVEDENI ZAJEDNO TAKAV BI SUDAR I SUKOB NASTAO DA BI UNIŠTIO SVE OD CRKVE U ČOVJEKU.

647. Vjera i uračunavanje Nove Crkve se ne mogu održati zajedno sa onima u prijašnje koja je dalje traje, pošto se ne slažu ni u trećini ili čak desetini doktrine. Jer vjera prijašnje Crkve naučava kako su tri Božanske Osobe postojale od vječnosti, od koji je svaka pojedinačno, ili pona-Osob, bila Bog, i također kako postoji isto toliko Stvoritelja. Ali vjera Nove Crkve je da je od vječnosti postojala samo jedna Božanska Osoba, i tako jedan Bog, i da pored Njega nema drugog Boga. Vjera prijašnje Crkve je, stoga, naučavala Božansko Trojstvo podijeljeno na tri Osobe; ali vjera Nove Crkve naučava Božansko Trojstvo ujedinjeno u jednoj Osobi.

[2]         Vjera prijašnje Crkve je bila u nevidljivog i nepristupač nog Boga, sa kojim nije moglo biti sjedinjenja; i oni su o Njemu mislili kao o duhu , koji je iste prirode poput etera ili vjetra. Ali vjera Nove Crkve je u Boga koji je vidljiv i pristupačan , i sa kojim može biti sjedinjenja, u kojem je, poput duše u tijelu, nevidljivi i nepristupačni Bog, i sa kojim ne mo že biti sjedinjenja; a oni o Njemu razmiš ljaju kao o Čovjeku, poš to je jedan Bog, koji je bio od vje čnosti, postao Čovjek u vremenu.

[3]         Vjera prijašnje Crkve pripisuje svu mo ć nevidljivom Bogu, i negira ju vidljivom. Jer ona naučava kako Bog Otac uračunava vjeru, i na taj način podaruje vječni život; i da vidljivi Bog jedino posreduje; i da oni obadvoje daju, ili u skladu sa Grčkom Crkvom, Bog Otac daje, Svetom Duhu , koji je treći po redu zasebni Bog, svu vlast ostvarivati dobre u činke te vjere. Ali Nova Crkva pripisuje vidljivom Bogu, u kojem je nevidljivi, svu moć uračunavanja, i također da ostvaruje dobre učinke spasenja.

[4]         Vjera prijašnje Crkve je prije svega u Boga Stvoritelja, a ne istovremeno u Njega kao Iskupitelja i Spasitelja; ali vjera Nove Crkve je u jednog Boga, koji je istovremeno Stvoritelj, Iskupitelj i Spasitelj.

[5]         Vjera prijašnje Crkve je da pokajanje, opra štanje grijeha, obnavljanje, preporod, posveć ivanje i spasenje slijede sami od sebe vjeru koja je dana i uračunata, bez da se i šta čovjekovo mije ša ili sjedinjuje sa njima. Ali vjera Nove Crkve naučava pokajanje, obnavljanje, preporod, i time opraštanje grijeha, uz čovjekovo surađivanje.

[6]         Prijašnja Crkva naučava uračunavanje Kristove zasluge, i da je ona uključena u vjeru koja je podarena čovjeku. Ali Nova Crkva naučava uračunavanje dobra i zla, i istovremeno vjere; i da je ovo uračunavanje u skladu sa Svetim Pismom, dok je drugo njemu protivno.

[7]         Prijašnja Crkva naučava dar vjere u kojem je uključena Kristova zasluga, pri čemu je čovjek poput klade ili kamena; i također dokazuje čovjekovu potpunu impotenciju u duhovnim stvarima. Ali Nova Crkva naučava vjeru koja je potpuno drugačija, ne vjeru u Kristovu zaslugu već u Isusa Krista Osobno kao Boga, Iskupitelja i Spasitelja, i slobodnu volju u obadvije stvari, i da sebe prilagodi za primanje i da surađuje sa Njime.

[8]         Prijašnja Crkva pridodaje dobročinstvo njezinoj vjeri kao privjesak, ali ne kao spasavajuće, i na tom odnosu ona formira svoju religiju; ali Nova Crkva sjedinjuje vjeru u Gospoda i dobročinstvo prema bližnjemu kao dvije neodvojive stvari, i na tom odnosu formira religiju. Dvije Crkve imaju još mnoge druge točke razlikovanja.

648. Iz ovog kratkog pregledavanja točaka razlikovanja ili neslaganja, očigledno je da se vjera i uračunavanje Nove Crkve ni u kojem slučaju ne mogu održati pored vjere i uračunavanja prijašnje Crkve, to jest, Crkve koja i dalje traje. Pošto postoji takva razlika ili neslaganje između vjere i uračunavanja između dvije Crkve, one su u potpunosti različite u prirodi. Prema tome, ako bi bile dovedene zajedno u čovjekov um, nastao bi takav sudar i sukob da bi svaka stvar od Crkve bila uništena; i u duhovnim stvarima bi čovjek izgubio svoja osjetila tako da on ne bi znao što je Crkva, i da li Crkva postoji. Da li bi on, onda, znao išta o Bogu, vjeri i dobročinstvu?

[2]         Vjera prijašnje Crkve se, pošto isključuje svo svjetlo iz razuma, može usporediti sa sovom, ali vjera Nove Crkve sa golubicom, koja leti po danu i vidi uz pomoć nebeskog svjetla. Ako bi bili dovedeni zajedno u jedan um oni bi bili poput sove i golubice u (jednom) gnijezdu, gdje svaka polaže svoja jaja. Kada se mladi izlegu, sova bi rastrgnula na komadiće mlade golubice i dala ih njezinim mladima za hranu; jer sova je proždrljiva ptica.

[3]         Vjera prijašnje Crkve je opisana u Otkrovenju, poglavlje 12, sa zmajem, a vjera Nove Crkve posredstvom žene okružene suncem, na čijoj glavi je bila kruna od dvanaest zvijezda. Može se, stoga, zaključiti iz poredbe kakvo bi bilo stanje čovjekova uma ako bi oni bili dovedeni zajedno na jedno mjesto. Zmaj bi stajao blizu žene kad bi se ona porađala, sa namjerom da proždre njezino dijete; a kada je ona pobjegla u pustinju on bi ju gonio, i na nju bacio vodu poput poplave da bi se utopila.

649.      Nešto slično bi se dogodilo ako bi itko prigrlio vjeru Nove Crkve, a i dalje zadržao vjeru prijašnje Crkve u svezi uračunavanja Kristove zasluge i pravednosti; jer iz ove vjere su izbile, poput mladica iz korijena, sve dogme prijašnje Crkve. Ako bi se to dogodilo to bi bilo kao kada bi čovjek sebe oslobodio od pet zmajevih rogova i zapleo se o drugih pet; ili kao kada bi čovjek pobjegao od vuka, a onda naletio na čeljusti tigra; ili kao kada bi se čovjek, uspinjući se iz praznog bunara, sunovratio u onaj sa vodom i tamo se utopio. Jer čovjek bi na taj način vrlo lako ponovno potpao pod sve stare pogreške njegove prijašnje vjere, takve kakve su upravo bile objašnjene, i tome posljedično u osuđujuću pogrešku o uračunavanju i apliciranju sebi Božanskih stvari koje su Gospodnje, naime, iskupljenja i pravednosti, stvari koje se trebaju obožavati ali ne aplicirati. Ako bi čovjek ove uračunao i pripisao sebi, njega bi uništio plamen kao kada bi bio bačen u sunčevu čistu vatru, iako uz pomoć njegova svjetla i topline on vidi i živi svoj tjelesni život. Bilo je ukazano iznad kako su Gospodnja zasluga u iskupljenju, i pravednost dvije Božanske stvari, koje se ne mogu pridružiti nijednom čovjeku. Neka se svatko, prema tome, čuva prebacivanja uračunavanja kakvo je u prijašnjoj Crkvi u ono Nove, jer to bi proizvelo tragične rezultate, koji bi njegovo spasenje doveli u opasnost.

E.Swedenborg 'Istinska Kršćanska Religija – 647-649'

***

U skladu je sa Božanskim redom da novo nebo treba biti formirano prije nego je Nova Crkva uspostavljena na Zemlji. Jer Crkva je unutarnja i vanjska, a untarnja Crkva čini jedno sa Crkvom na nebu, i posljedično tome sa nebom; a unutarnje mora biti formirano prije vanjskog, i nakon toga vanjsko posredstvom unutarnjeg. Da je takav slučaj se vrlo dobro zna među svećenstvom u svijetu. U onoj mjeri u kojoj ovo novo nebo, koje čini unutarnje Crkve u slučaju čovjeka, raste, toliko brzo Novi Jeruzalem, to jest, Nova Crkva, silazi dolje sa tog neba. To se dakle ne može dogoditi u trenutku već jedino kako su neistine prijašnje Crkve otklonjene; jer ono što je novo ne može ući tamo gdje su prethodno neistine bile usađene, ukoliko te neistine najprije nisu iskorijenjene. To će se dogoditi sa svećenstvom, i slično tako sa laicima. Jer Gospod je rekao:

'A nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače novo vino podere mješine, i vino se prolije... Nego, novo se vino ulijeva u nove mješine pa se oboje sačuva.' Matej 9:17.

E.Swedenborg 'Istinska Kršćanska Religija – 784'

***

U ovo vrijeme, također, bijesni neprestana borba između ceremonije i duha, između obmane i istine, koja uzbuđuje sve umove. Sve sekte, svi vjernici, nastoje prilagoditi nove ideje starima i umiješati ih u ono što je postalo navika; ali uzalud. Nije moguće služiti dvojici gospodara,  - ili je materija ta ili je to duh (Matej 6:24)! A pošto mnogi ne mogu ili ne žele donijeti odluku, to je odgovorno za činjenicu da, iako Ja želim nahraniti ljude sa duhovnim kruhom, oni – osim nekoliko izuzetaka – uživaju ono što je beznačajno, čak se i naprežu za time, ostavljajući nedodirnuto ono što je stvarno, što je suštinsko, i duhovno istinito.

Gottfried Mayerhofer 'Gospodnje Propovijedi – 32:16'

***

<<< nazad