<<< nazad

29

Treća Nedjelja nakon Trojstva

U svezi Izgubljene Ovce

Sv. Luka 15:3-32: 'Nato im Isus kaza ovu poredbu: "Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.' Kažem vam, tako će na nebu biti  veća radost zbog jednog obraćena grešnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja."

"Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.' Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika."

I nastavi: "Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: 'Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.' I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno.""Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije  davao." "Došavši k sebi, reče: 'Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: 'Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog  od svojih najamnika.'""Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: 'Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.' A otac reče slugama: 'Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!' I stadoše se veseliti.""A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru  pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: 'Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.' A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: 'Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.' Nato će mu otac: 'Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!'"

(30 Ožujak, 1872)

1. Ovo cijelo poglavlje Mojeg evanđeliste Luke bavi se sa onim što je bilo izgubljeno i sa radošću pri ponovnom pronalaženju. Pismoznancima i Farizejima koji su bili prisutni je u tri poredbe bilo ukazano zašto nisam tražio zdrave, nego bolesne, niti dobre i pravedne, nego grešnike (Luka 19:10).

2. Kako bi shvatili stvarno značenje ovih poredbi, mi najprije moramo – kao i u slučaju većine tekstova – dati detaljnije objašnjenje njihovih najvažnijih riječi. Premda vi imate govorni jezik i koristite njegove riječi da bi izrazili vaše misli, Ja vam moram iskreno reći da od svih riječi koje koristite ne postoji niti jedna čije dublje značenje vi razumijete. Otud, kao dodatak tome što Sam vaš podučavatelj i tumač Mojeg Evanđelja, Ja moram također biti i vaš učitelj jezika.

3. Ovdje u ove tri poredbe – o izgubljenoj ovci, izgubljenom novčiću i izgubljenom sinu – sljedeća objašnjenja moraju biti dana: Prvo: Što naznačava (riječ) 'izgubljen'? Drugo: Zašto je čovjek tako goruće i nestrpljivo željan pronaći iznova ono što je bilo izgubljeno? I treće: Zašto čovjek ima takvu izvanrednu radost u onome što je iznova pronađeno, radost koja je često daleko veća nego u više vrijednim i važnijim stvarima koje su i dalje u njegovom vlasništvu?

4. Gledajte, ova tri pitanja moraju biti razmotrena prije nego možemo proslijediti sa duhovnim objašnjenjem i primjenom na vas, svo čovječanstvo i cijelo vidljivo stvaranje; jer, kada je zapitan u svezi nečeg, čovjek mora najprije biti jasno svjestan značenja pitanja i njegove vrijednosti, pomoću čega je pola odgovora već dano.

5. Zato idemo sada sistematično započeti sa prvim pitanjem, naime: Što naznačava riječ 'izgubljen'?

6. Gledajte, ova riječ predstavlja misao koja dolazi osobi koja otkriva da nešto – bila to osoba ili stvar – što pripada njemu i dragocjeno mu je, njemu više nije na dohvat i ne može biti iskorišteno od strane njega niti to može uživati. Izgubljeno je sve što je slijedilo drugo odredište, drugačiji smjer od onog koji mu je dodijeljen.

7. Pošto ovo značenje može tako duboko afektirati čovjekov duševni život, ovo vodi do drugog iznad spomenutog pitanja, koje je: Zašto je čovjek tako goruće i nestrpljivo željan pronaći iznova što je bio izgubio?

8. Odgovor je ovaj: Budući je čovjekov mir uma bio poremećen kroz ovaj gubitak i on je goruće i nestrpljivo željan povratiti ovu ravnotežu. Otud, što je bilo izgubljeno ima doista duhovnu vrijednost za njegova vlasnika koja je često daleko veća nego njezina materijalna vrijednost.

9. Prema tome, čovjek je goruće i nestrpljivo željan povratiti vlasništvo onog što je bilo izgubljeno, vratiti to nazad u njegovu sferu akcije. On će se radovati kad to pronađe jer što je nedostajalo se sada vraća na svoje prijašnje mjesto i može još jednom biti iskorišteno u onu svrhu koju je on smatrao najboljom za to.

10. Iz ove čežnje nastaje gorljivost za potragom ili da se iskoriste sva raspoloživa sredstva da bi se povratilo vlasništvo onog što je bilo izgubljeno, – jedna aktivnost koja je često povezana sa tegobom i trudom. Iz ovog onda treće pitanje nalazi svoje riješenje, naime:

11. Zašto se čovjek više raduje prilikom ponovnog nalaženja onog što je bilo izgubljeno nego onome što već posjeduje? Ovo je lagano objašnjeno, budući pronalaženje ili potraga koštaju truda, a ovaj trud je bio nagrađen kroz uspjeh pronalaženja.

12. Budući bilo koja radost postaje stvarna radost jedino kada se ona može dijeliti sa drugima, ove poredbe spominju također to uživanje duše. Time u ove tri poredbe, koje Sam odabrao iz različitih životnih sfera, tuga prilikom gubljenja nečega je u svakoj slici izražena sukladno.

13. Najprije mi imamo pastira koji traži izgubljenu ovcu. Ova poredba je usmjerena protiv optužbe da Sam tražio društvo ljudi koji su, u očima pismoznanaca i Farizeja, bili opterećeni sa grijehom.

14. Što je pastir? Gledajte, pastir je čovjek kojem je bio povjeren izvjestan broj životinja za koje se od njega očekuje da ih vodi na dobre pašnjake i, ako je to nužno, da ih štiti od svih opasnosti. Stoga, pastir je odgovoran njegovom gospodaru da nijedna od životinja koje su mu povjerene ne bude ozlijeđena na nijedan način i da uvijek imaju dovoljno za jesti, prema tome pastir mora odabrati prikladnu ispašu za njih. Ako Sam Ja jeo sa grešnicima, dokazujući pri tome da Sam radije birao bolesne nego zdrave, koji nisu bili u potrebi za duhovnim liječnikom, ova poredba o izgubljenoj ovci je bila najviše prikladna da nagna Moje učenike razumjeti razlog za Moj stav; jer izgubljena, zalutala ovca – slikovito rečeno – jeste poput neobraćenog, onog koji duhovno nije vođen, ili bolesnog čovjeka.

15. Baš kao što je izgubljena ovca izložena svakojakoj vrsti nesreća, takvima da postane plijenom divljim zvijerima ili da se obruši sa litice, što su opasnosti koje je ona često nesposobna prepoznati, tako jedan zalutali, duhovno bolestan čovjek, koji – zaveden od strane svijeta – ne zna ništa o njegovom duhovnom odredištu, jest u opasnosti da kompletno propusti njegovu stvarnu sudbinu kao člana budućeg vječnog kraljevstva i može jedino, nakon dugih perioda vremena kroz veliku patnju i gorka iskustva pristići do točke do koje Sam ga Ja želio dovesti najkraćom cestom.

16. Ja Sam rekao: Pastir je obavezan voditi njegove ovce na dobre pašnjake i zato je to također bila Moja dužnost budući Sam bio uzeo za zadatak odvoditi ljude sa opasnih staza, na kojima su oni nepromišljeno hodali, nazad na istinsku stazu života, do njihove stvarne duhovne sudbine.

17. Iskoristio Sam primjer pastira, budući je za ljude tih vremena bilo lako razumjeti i najbliže je bilo Mojem pozivu kao Sina čovječjeg, pošto Sam Ja, Mudrost koja je sišla na Zemlju, htio vratiti nazad Mojem Ocu izgubljenu djecu poput zalutalih ovaca pastira. Kao što je radost pastira velika kada nakon duge potrage on iznova pronađe izgubljenu ovcu, vlasništvo koje mu je bilo povjereno, tako je Moja radost velika kada je duša bila povraćena.

18. Kako bi učinio ovu poredbu još jasnijom odabrao Sam drugu poredbu u svezi žene koja je izgubila novčić i učinila je sve kako bi ga iznova pronašla. Ja Sam znao itekako dobro koju su vrijednost Farizeji i pismoznanci pridavali novcu i, prema tome, oni su mogli sa lakoćom razumjeti gorljivu potragu od strane žene, budući je ovo bilo uzeto iz njihove vlastite sfere razmišljanja. Čovjek može brinuti čak i zbog malog novčića te ga tražiti dok ne bude pronađen.

19. Imao Sam još druge razloge na pameti kada Sam im rekao najprije poredbu o izgubljenoj ovci kao bića sa dušom, onda u svezi gubitka materijalne stvari pretpostavljane vrijednosti i, konačno, u svezi gubitka duhovnog dostojanstva u slici sina razmetnog. Sa ovime Ja Sam im želio reći da je lagano povratiti gubitke duše, ne toliko lako povratiti materijalne gubitke a najteže povratiti duhovne gubitke.

20. U prvom slučaju, okolnosti i uvjeti mogu pomoći odvući zalutalu osobu od njegovih pogrešnih gledišta i nagnati ga da se još jednom zaputi ispravnom stazom. Materijalni gubici, međutim, obično vrše takav jaki pritisak na dušu da se ona koleba u njezinoj vjeri u Mene, čak očajava i ulaže svaki napor da povrati svjetovna zadovoljstva. Žena spomenuta od strane Mene je mogla biti zadovoljna sa preostalih devet novčića, ali onaj jedan izgubljeni joj je bio tako drag njezinu srcu da je potražila svaki kutak da ga pronađe.

21. Naravno, u ovoj poredbi također, Ja Sam imao jedino duhovne procese na pameti, ne materijalne. Prema tome, Ja Sam rekao u svezi sa pronalaženjem izgubljenog novčića, kada je žena proglasila pronalaženje svim prijateljima i susjedima, da će na nebu biti isto tako mnogo radosti nad jednim grešnikom koji se pokaje, to jest, nad dušom koja je spašena od propasti.

22. Što se tiče treće poredbe – one o sinu razmetnom – doveo Sam Moje slušatelje već dovoljno daleko na dohvat Mojeg duhovnog shvaćanja da bi im mogao dati kao najveći i posljednji primjer priču u kojoj se ne radi o materijalnom gubitku, nego o gubitku duhovnog dostojanstva čovjeka, koji – zaboravan glede njegove vlastite vrijednosti – postaje  sluga svijetu i njegovim užicima, slama sve veze koje ga vežu za dom i obitelj, i juri u svijet, popuštajući potpuno svojim strastima sve dok, iscrpljen i duhovno poražen i jedino u najvećoj bijedi, on ne prepozna dubinu ponora u kojeg se bacio vlastitom slobodnom voljom.

23. U prvom primjeru, bio je to pastir koji je spasio ovcu od pogibelji, stvorenje koje je daleko ispod njega, vraćajući je nazad njezinu stadu. U drugom slučaju bila je to žena koja je sebe smatrala sretnom kada je ponovno pronašla svoje materijalno vlasništvo. U oba slučaja su jedino zemaljske stvari bile uzete kao primjeri. Ali u trećoj poredbi je svim ovim gubicima dodana očinska Ljubav, koja je pretrpjela veći i više vrijedan gubitak. Ova je poredba bila najbolje primjenjiva na Mene, Oca svih stvorenih bića, jer ona u jednu ruku objašnjava pokajanje izgubljene duše a u drugu ruku beskrajno suosjećanje voljenog Oca sa svim njezinim posljedicama.

24. Uzet iz ljudskog života, primjer razmetnog sina je bio najvažniji, jer Sam u njemu pokazao Mojim slušateljima, uz obiteljske veze, kakav bi otac trebao biti i kako su, nažalost samo nekolicina stvarno takvi. Kroz Očevu radost u sinu koji se vratio, želio Sam im pokazati kako će beskonačno veća biti radost Stvoritelja svih bića kada On vidi ljude, koje je postavio u svijet kao slobodna bića, da se vraćaju Njemu svojevoljno. Kroz ovu poredbu Sam ih mogao navesti da shvate da je u Mom Kraljevstvu duhova radost nad takvim povratkom čak veća nego u obiteljskom životu kada se povrati član koji je dugo nedostajao, slikovito govoreći o slavlju koje je otac priredio kada se njegov sin, za kojeg je mislio da je mrtav, vratio nazad.

25. Time ove poredbe predstavljaju tri slike iz ljudskog života koje nisu primjenjive samo za ona vremena, nego za sva vremena, uključujući vaša.

26. Ja Sam spreman sve pretrpjeti da spasim izgubljenu ovcu i sinove, vodeći prve kući a potičući druge da se vrate vlastitom slobodnom voljom. Opomene, nevolje svake vrste, bolesti i teški gubici ih trebaju stalno podsjećati da postoji još jedan svijet pored ovog vidljivog. Ja ne previđam stvari, i ustvari cijelo stvaranje vam prikazuje na koji se način razmetni sin mora postepeno vratiti k Meni, svom Stvoritelju i Ocu. Eonima vremena se ovaj proces odvijao i još uvijek se odvija na drugim svjetovima. Na vašoj Zemlji se on približava svom zaključenju i veliki korak naprijed će biti ostvaren, omogućujući zavezanom duhovnom razvijati se lakše i brže spram odredišta za koje Sam izabrao ovu planetu Zemlju i njezine stanovnike.

27. Sve u cijelom svemiru mora postati produhovljeno, mora se razviti nagore; ali vi ljudi, zbog kojih Sam Ja Osobno došao na Zemlju, imate pred sobom veći zadatak nego milijuni drugih duhova sa drugih svjetova. Jer nisam bez razloga i svrhe odabrao vašu Zemlju i na njoj Moje vlastito poniženje kao primjer za Moje cijelo Kraljevstvo duhova.

28. To je zbog čega ste svi vi ovdje okruženi sa više iskušenja, jer je cijena vašeg budućeg postojanja veća nego ona od mnogih bića na drugim planetama koja prolaze polako kroz njihove procese pročišćavanja i preobrazbe, dok vi, obdareni velikim Svjetlom Moje Riječi i primjerom, možete – uz snažnu volju – ubrzo ostvariti ono za što druga bića trebaju nezamislivo duže vremenske periode. Ovdje, na ovoj maloj Zemlji, proces produhovljavanja mora biti brži. Sve je bilo uređeno na takav način i sva sredstva su na raspolaganju za ljude, dok oni produhovljavaju sebe, svoju dušu i putem nje njihovo tijelo, da retroaktivno također potaknu duhove vezane u tamnoj materiji prema bržem napredovanju. Jer, grubo izgrađene duše trebaju grubu, tvrdu materiju, dok finija, duhovno razvijena bića trebaju također lakšu osnovu. Stoga, kako čovječanstvo napreduje u svom produhovljavanju, svijet u kojem mora živjeti slijedi ga korak po korak.

29. Imajući ovo na umu, vi bi trebali uložiti svaki napor da unaprijedite ovaj proces produhovljavanja. Počevši sa vama samima, jer što se više možete odreći zemaljskih stvari, to će više vaše unutarnje biće postati produhovljeno. Ono će eventualno zasjati kroz vanjsku formu, proizvodeći odraz unutrašnjeg sadržaja.

30. Ovo napredovanje, što sebe više očituje najprije samo kod nekolicine ali poslije sa mnogima-, će dovesti do rješavanja Mojeg duhovnog pitanja, kada ću Ja, kao jedan pastir, dovesti sve vas kao Moje ovce do bogate ispaše nebeskog svjetla, da primite sve duhovne stvari koje je voljeni Otac pripremio za vas od nezapamćenih vremena.

31. Dobro se pobrinite da unaprijedite ovu svrhu koliko god je moguće. Mislite na radost duhova i bića koja su toliko zabrinuta za vašu sudbinu. I čak i ako ovaj napredak mora biti popraćen svim vrstama patnji i borbi, cilj je vrijedan sve ove nevolje. Vaša vlastita radost kod prevladavanja svih poteškoća, radost onih koji se vesele sa vama u onostranom, vaša nagrada sa Mojom vječnom Očinskom Ljubavi i neprestano rastuće napredovanje iz blaženstva u blaženstvo, iz užitka u užitak, učinit će da zaboravite male poteškoće kratkog prokušavajućeg života.

32. Stoga, slijedite Pastira i nemojte opet zalutati na druge staze nakon što je On prošao toliko mnogo nevolje da vam pokaže ispravan put do vječnog života i Njegovog dijeteštva! Amen.

Od Gospoda Isusa Krista, a putem Unutarnje Riječi (kroz Njegovog Svetog Duha), primio Njegov zapisničar Gottfried Mayerhofer i zapisao u knjigu 'Gospodnje Propovijedi – 29'

<<< nazad