<<< nazad

Nedavno (Veljača 2007) su me zapitali što mislim o 'bacanju tarota', tj. o 'proricanju budućnosti'?! Mislim da će ovo učenje, napisano prije otprilike dvije godine, poslužiti svrsi tj. definirati 'moje' mišljenje o toj i takvim stvarima:

Magija - Riječ dvije o Tarotu

427.      ‘Kad uđeš u zemlju koju ti daje Jehova (riječ je o Zemlji Kananskoj koja predstavlja Kraljevstvo Božje ili, kada je riječ o pojedinačnom čovjeku, 'regeneriranu/pročišćenu od zla ljubav/volju'; kada kaže 'kad uđeš' to u stvari znači 'ako hoćeš ući', tj. 'ako hoćeš postati' jer Zemlja Kananska, nastanjena 'poganima', tj. prožeta svakojakim zlom, prije dolaska/ulaska Izraela u nju predstavlja 'čovjekovu ne-regeneriranu tj. iskvarenu volju), Bog tvoj, nemoj se priučavati na odvratne/bogohulne čine tih naroda ('narodi' koji su živjeli u toj zemlji prije dolaska Izraela, njih 7, kada tekst otključamo svetom naukom o korespondencijama, predstavljaju 'sva zla u čovjekovoj ne-regeneriranoj volji' = svaki narod jedno specifično zlo). Neka se kod tebe ne nađe nitko tko bi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju kćer; tko bi se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom; nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se obraćao na pokojnike. Jer tko god takvo što čini, gadi se Jahvi; zbog takvih odvratnosti njih i goni ispred tebe Jehova, Bog tvoj. Budi posve vjeran Jehovi Bogu svome. Narodi (= 'narodi' dakle ovdje predstavljaju 'zle' tj. Bogu protivne osjećaje) koje ćeš naskoro otjerati s posjeda slušaju vračare i gatare, ali tebi to Jahve, Bog tvoj ne dopušta (!!). Proroka kao što sam ja (odnosi se na Gospodina Isusa Krista Koji predstavlja Riječ Božju tj. Božansku Istinu = Istinu koja dolazi od Boga), iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Jehova, Bog tvoj; njega slušajte (naučite istine vjere i po njima živite)! A ne bude li tko poslušao Mojih riječi što ih prorok bude govorio u Moje ime, taj će odgovarati preda Mnom.’    

Ponovljeni Zakon 18:9-15, 18

428.      U subjektu ‘Sedmi dan-Božanski čovjek - 170-183’, čega je ova rasprava/pod-subjekt (= 'Doktrina o uplivu Božanskog života – Influx & Doktrina o stupnjevima'), kako već rekosmo, proširenje ili detaljnije objašnjenje/upoznavanje, smo objavili Božanski red upliva kakav bi morao biti u Božanskom čovjeku (= u duhu obnovljenom = ponovno rođenom čovjeku), ili onoj kvaliteti čovjekove ljubavi i mudrosti/vjere ‘prema’ i ‘u’ Bogu, kojeg zovemo ‘Sedmi dan’, ili ‘Sin Božji’. ‘Sedmi dan’ ili ‘Sin Božji’ je znači osoba koja živi u/po tom redu i u kojem je/živi taj red, red koji je u sebi istoznačan sa Onim iz Kojeg je proizasao, Onim Koji je ‘red sam u sebi’, što je Gospodin Isus Krist, utjelovljeni Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac.

429.      Kako je Sedmi dan ili Božanski čovjek (ta čovjekova kvaliteta) ono u što mi gledamo kad razmišljamo o regeneraciji ili duhovnom obnavljanju čovjeka, tj. sâm cilj te regeneracije (= Bogo-čovještvo je krajnji cilj Božanskog stvaranja!), a samim time, po otkrivenoj doktrini o uplivu i onoj o stupnjevima, ono što bi trebalo biti početak i kraj svake misli i akcije koja se kreće prema ostvarenju tog cilja, i samim time ‘sve i sva’ u svakom našem osjećaju, želji, misli, ideji i nastojanju, nameće se zaključak da mi na ‘Akademiji životnih radosti’ moramo obratiti pažnju na sve ono što ‘ometa’ uspostavljanje tog reda i poretka, tj. sve ono što ga ‘narušava’, ili još drugim riječima, sve ono što se direktno suprotstavlja njegovom (budućem) ‘održavanju’, te dosljedno tome ‘otkloniti/neprestano otklanjati’ sve one ili ono što otežava stvaranje u Bogu obnovljenog čovjeka, koji je ujedno naša krajnja destinacija ili ostvarenje našeg cilja (kad kažem ‘ostvarenje’, pri tome mislim na ‘Božanskog čovjeka čije postojanje je ‘idejno’ sve dok čovjek ne postane takav i u djelu/akciji/tijelu’, tj. dok se ta ‘ideja’ tako reći ne ‘ostvari’ i u samoj realizaciji ili punini).

430.      U to ime, a i u ime ‘aplikacije’ Riječi Božje u svakodnevni život, tj. pri naučavanju o tome što znači Gospodinova izjava kako Riječ Božja mora postati naš ‘život’, naše djelo (= kako Riječ Božja nije objavljena da bi stajala na policama i skupljala prašinu), ako hoćemo ‘ući u Kraljevstvo Božje’ (119 Psalam; Ivan 9:31; 13:17; 14:15,21-24; 15:14; vidi Kajin i Abel, pod-subjekt ‘Amena’), istupit ćemo na ovom mjestu otvoreno protiv svih onih koji se bave ‘vračanjem’, ‘proricanjem iz karata’, ‘čara-baranjem’ ili pak ‘gledanjem u šolju’, bez obzira sa koje strane stola se oni nalazili tj. bili oni oni koji ‘proriču’ ili pak oni kojima se proriče. Na ovom mjestu ćemo dakle ukazati i objasniti kako se takve akcije protive Božanskom redu, i samim time kako/zašto spriječavaju pojedinca da dostigne svoj željeni cilj (= kako to ‘šteti’ duši onog koji ‘prorokuje’ kao i duši onog kome se ‘prorokuje’), točnije da se duhovno i u Bogu pre-porodi, i tako (i samo tako!) sa punim pravom položi nade na život vječni koji mu po ‘nasljeđu’ i ‘obećanju’ pripada (Postanak 15:18).

431.      'Magija', sto je skupni naziv za sve take (= upravo navedene) ‘čare-bare’, u svojoj suštini nije ništa drugo nego izvrtanje ili djelovanje protiv gore objavljenog Božanskog reda (tako reći, život ili čovjekov pokret usmjeren ‘protiv/kontra’ tog reda), kako se i naziva u Riječi Božjoj, gdje se na taj način predstavlja čovjek koji živi ‘protiv’ ili ‘kontra’ postojećeg upliva, ili još praktičnije, čovjek čije je djelovanje u skladu sa vlastitom inteligencijom koja izvire iz ljubavi prema sebi i koja kao takva pripisuje sebi ono što pripada Gospodinu, tj. u svojim akcijama i mislima (u centru njegove osobnosti/u njegovu srcu/volji) ne kreće od ljubavi i vjere u Gospodina (‘Ne sluša Proroka/Gospodina = ono što mu govori Riječ Božja’ Ponovljeni Zakon 18:15, 18, 19) već od ljubavi prema sebi i vlastitoj inteligenciji, čime se tako reći pravi/smatra Bogom (svaki čovjek koji u svojim osjećajima i mislima te posljedičnim akcijama kreće ‘od sebe’, tako reći se ‘pravi bogom’, tj. on je sam sebi bog/ono što obožava).

432.      Baš zato se u Ponovljenom Zakonu 18:15 izričito naglašava kako svaki čovjek koji misli ući/postati/imati u sebi Kraljevstvo Božje mora u svom srcu imati Gospodina ili dobra i istine iz Riječi (što je ‘Prorok’ kojeg treba ‘slušati’, ili Gospodin koji je ‘postao’ ta Riječ iz koje/od Kojeg treba naučiti istine vjere i živjeti po njima), tj. da u Gospodinu i iz Gospodina, znači iz dobara ljubavi prema bližnjem i vjera istine iz Riječi mora počinjati i u njima završavati svaka čovjekova akcija ako on hoće ući u Kraljevstvo Božje (što je u Riječi Božjoj, kako već rekosmo, ‘Zemlja Kananska’ koju je Bog obećao Abrahamu i njegovu potomstvu = ‘Izraelu’, koji pak reprezentira našeg duhovnog čovjeka), i obrnuto, čovjek nikako ne smije ‘oponašati’ ili pak ‘simulirati’ takvo stanje (izvani se praviti dobar i pravedan te vjeran i istinit), nikako ne smije u svom centru ili ljubavi/volji imati ‘vlastite’ ideje (u svojim djelima polaziti od sebe/ljubavi prema sebi i vlastitoj inteligenciji; tako reći ‘vjerovati/imati povjerenje u sebe a ne u Gospodina’), a kamoli se ‘praviti Bogom’ pripisujući sebi ono što je Božje, što skroz na skroz (na taj način) uništava dobra ljubavi i istine vjere u čovjeku (koje je čovjek naučio ili pak spoznao iz Riječi), pošto je sve ono što pripada čovjeku i njegovoj volji, sve ono što ‘izvire’ ili pak ‘počinje’ u njemu, u potpunosti ‘zlo’ ili pak ‘suprotno Božjoj ljubavi i mudrosti’ (što su ‘gataoci’, ‘vračari’, ‘čarobnjaci’, ‘bajači’ već prema specifičnom ‘kutu’ izvrnutosti = svaka ova prirodna 'zanimacija' u duhovnom smislu predstavlja jednu od duhovnih izopačenosti ove vrste).

433.      Takvi ljudi koriste svo svoje umijeće da bi stvorili ‘pričinu’ kako je ono što čine istinito ili pak pravedno, iako u svom srcu (ako polaze od sebe i za kraj imaju sebe) nemaju Gospodina i njegove istine vjere (ništa zaista dobro i istinito), te dosljedno tome odbijaju (gnušaju se) ‘pokoravanje’ Božjem redu koji kaže da čovjek u sebi prije svega mora imati Gospodina te iz Njega, ili iz ljubavi prema Njemu (iz te kvalitete ljubavi), misliti, shvatiti, znati i djelovati u su-životu sa svojim bližnjim. O takvom ponašanju govore ove riječi iz Knjige Izlaska 7:22: ‘Ali Egipatski vračari ('Egipat' u negativnom smislu kao što je to slučaj ovdje = čovjek odvojen od Boga, znanje prirodnog čovjeka odvojeno od vjere u Boga = vanjska pričina odvojena od unutrašnjeg života = razmišljanje prirodnog čovjeka bazirano na činjenicama; 'vračari' = izvrnuti red u takvom čovjeku; ono što je vani ‘sjajno’ a unutra ‘prljavo’) svojim vračanjem učiniše isto (pričina uma koji je subjektom takvog razmišljanja; tj. neistine u njihovom umu im daju pričinu kako je ono što misle istinito). Tako faraon (= um takvog čovjeka; vladar uvijek ima isto značenje kao i zemlja nad kojom vlada, ovdje Egipat) ostade tvrdokorna srca (ljubav prema sebi u takvim slučajevima odbija čuti da čovjek treba biti ‘naslonjen’ na Boga i njegovu Providnost); nije htio poslušati Mojsija i Arona ('Mojsije' = mudrosni dio Riječi = zapovijedi, 'Aron' = doktrina ili učenje proizašlo iz Riječi = duhovni učitelj čije učenje je bazirano na Riječi), kako je Jehova kazao (što je Božja volja objavljena u Riječi Božjoj).’

434.      Subjekte koji su ovdje pod razmatranjem (= specifično se odnosi na nekolicinu ljudi iz moje neposredne blizine koji su se u vremenu pisanja ovog učenja više ili manje aktivno bavili 'proricanjem iz karata', kao i na one u njihovoj okolini koji su htjeli da im se proriče iz karata tj. otkriva budućnost), a i one koji to nisu a kojih se ovo direktno ili indirektno tiče, molim da vježbaju na ovom živom primjeru ono što smo objavili pri Doktrini o uplivu i doktrini o stupnjevima, tj. neka, gledajući u ovo izlaganje postave sebi tri lako razumljiva pitanja, imenom ‘Zašto?’ ili sa kojim ciljem/svrhom/ljubavlju ukazujem na štetnost ‘gatanja/proricanja’, ‘Kako?’ tj. kojom se metodom/kvalitetom ta ljubav koristi da bi se ostvarila, te na kraju ‘Što?’ činim, tj. u čemu se ta ljubav kroz mudrost manifestira/objavljuje.

435.      Red o kojem ovdje govorimo i koji nas posebno zanima je objavljen u tekstu iz Postanka 2:8, 9 ('I Jehova, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je napravio. Tada Jehova, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla.’) gdje je subjekt pod razmatranjem baš Božanski čovjek, tj. čovjek koji je duhovno obnovljen ili ti ga koji živi u Bogu i po Božjem redu, i u kojem kao takvome (i samo kao takvome !!) živi Bog (lako je shvatljivo kako Bog, koji je ‘Red sam u sebi’, ne živi i ne može živjeti u onome koji je/živi ‘protiv tog reda’), koji je kako više puta rekosmo cilj ili kraj svih (naših) nastojanja. Njega tekst na tom mjestu zove ‘Vrt na istoku u Edenu’ (molim da se ponovno uzme i pročita ovaj dio iz subjekta ‘Sedmi dan-Božanski čovjek -173’, tako da izbjegnemo nepotrebna ponavljanja) otkrivajući tako na korespondentan način kako je Bog kod takvog čovjeka prvo/sve u ljubavi (= 'biti posađen na Istoku' = 'Istok' predstavlja Gospodina Boga Koji je 'Duhovno Sunce'), točnije on voli Boga svim srcem, dušom i tijelom, sve je njemu prepustio u ruke (kao malo dijete; vidi ‘Sedmi dan-Božanski čovjek - 36-252’) na način da izvršava Njegove zapovijedi ljubavi dokazujući tako (jer to znači ‘voljeti Boga’, činiti Njegove zapovijedi; Ivan 14:21, 23, 24; 15:9, 10, 14) potpunu spoznaju njihove vrijednosti kao i efekata koje one imaju na čovjekovu dušu. Zatim iz te ljubavi/iz takvog srca u čovjeku/takve volje (i samo iz takve), on ima ‘pravu’ vjeru ili spoznaju istine, ili pak osjećaj za istine u srcu koji mu govori da je Ona, znači Riječ Božja sa svim dobrima ljubavi i istinama vjere od kojih se sastoji, i ‘to’ i ‘takva’, te da drugo i drugačija ne može biti. Naravno, ovdje se radi o istinama iz Riječi Božje (objavljenim u Riječi Božjoj), istinama koje se zovu ‘istine vjere’ i koje same u sebi nisu ništa drugo nego zakoni ili red u Kraljevstvu Božjem, duhovnom kraljevstvu u kojeg ćemo jednog dana svi ući nakon kome tijela popularno nazvane smrt. ‘Drveće’ koje se spominje u tom tekstu iz Postanka, predstavljaju ‘percepciju’ ili, pojedinačno, ‘unutrašnja nepogrešiva spoznaja’ takvog čovjeka, tako reći ‘vidna manifestacija’ njegove ljubavi i mudrosti u svezi onog što je dobro i istinito, koja kao takva izvire iz ljubavi prema Bogu, je ‘drvo života’, te ‘potvrda’ iste iz onog što se čovjeku koji je u toj ljubavi ukazuje ili događa iz svijeta oko njega, tako reći naučno/činjenično, što je ‘stablo poznanja dobra i zla’ (čulna impresija; ‘stablo poznanja dobra i zla’ u dobroj varijanti-na ‘pravom’ mjestu). To što je ‘stablo života’ bilo posađeno ‘posred vrta’, hoće reći kako je u Božanskog čovjeka, koji je ovdje subjekt, ljubav prema Bogu sve i sva u njegovoj volji/srcu, ono odakle sve kreće i čemu se sve vraća, ljubav koja je ujedno i izvor sve njegove vjere/istine/mudrosti, inteligencije, razuma i znanja (baš ovim redom).

436.      Baš taj red upliva, tj. red od ljubavi prema Bogu na način da se vrše njegove zapovijedi ljubavi prema bližnjem, pa sve do čulne impresije, ili potvrde o Božjoj svemogućnosti, bezgraničnoj ljubavi i mudrosti u svemu što nas okružuje, što je na tom mjestu ‘stablo poznanja dobra i zla’, je ono što opisuje daljnji tok izlaganja u Postanku gdje Gospodin preko Mojsija objavljuje u čemu se sastoji mudrost, tj. život inteligencije Božanskog i u Bogu rođenog čovjeka (Postanak 2:10-14). Kako je ovo mjesto za ‘ubacivanje’ našeg specifičnog i praktičnog primjera, moramo reći kako u nikojem slučaju čovjek ne nalazi mudrosti/nema mudrosti/istine u sebi i iz sebe, tj. iz svoje vlastite inteligencije/razuma i vjere koji kao takvi ne izviru iz ljubavi prema Bogu (ako im to nije polazna točka ili ‘život’), Koji je sâma Ljubav i u Kojem je sâma Mudrost. Svi oni koji su gore navedeni tekst iz Postanka samo ‘preletjeli’ dok su čitali subjekt aktuelne knjige pod imenom ‘Sedmi dan-Božanski čovjek’, te pri tome zamislili nešto što im potvrđuje dotadašnji način života, će sigurno biti razočarani sa ovim što slijedi, no što je tu je.

437.      Pogledat ćemo dakle na jednom ‘živom’ primjeru (= tarotu) što znači ‘da je čovjek jedino dobar i mudar ako njegova vjera/istina izvire (u onolikoj mjeri koliko njegova vjera/istina izviru) iz ljubavi prema Bogu (usput ćemo objasniti i što znači ‘izvirati iz ljubavi prema Bogu’), o čemu svjedoče stihovi: ‘I rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala u četiri kraka. Prvom je ime Pison, a optječe svom zemljom Havilskom, u kojoj ima zlata, zlato te zemlje je dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa.’    Postanak 2:10-12.

438.      U Riječi Božjoj, točnije u Mateju 6:25-34 i Luki 12:22-31 [Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj (= za budućnost): što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela? Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske  ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni? (= čime ukazuje kako je ‘briga za budućnost’ = ‘želja da se doznaju budući događaji ili sudbina’ = znak nevjere ili otpadništva od Boga) Nemojte dakle zabrinuto govoriti: Što ćemo jesti?  ili: Što ćemo piti? ili: 'U što ćemo se obući? Ta sve to pogani (= bezbožnici) ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu,  a sve će vam se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu  zla njegova.’ Matej 6:25-34] je objavljena istina vjere ili zakon Božanske Providnosti koji se direktno tiče ove naše teme, tj. tamo je Gospodin otkrio Svoju volju ukazavši kako čovjek ne smije gledati u budućnost, tj. brinuti se za ono što ga čeka, ili ti ga, što dođe na isto, željeti saznati što će se dogoditi u budućnosti, već jedino mora izvršavati volju Gospodnju iz dana u dan, tj. neprestano činiti ono što mu je Gospodin objavio, vjerujući kako se On, kao naš Nebeski Otac, sigurno brine da nam u budućnosti ništa ne pofali, tj. da nas u budućnosti čeka sve ono što je od važnosti za naše spasenje ili vječnu sreću. Tamo se (ovo se sad odnosi posebice na Evanđelje po Luki 12:14-21) usput ukazuje i sudbina onih koji nemaju u sebi Božju ljubav već ljubav prema sebi i svijetu (što su oni koji ne žive u skladu sa Božjom Providnošću ili Božjom voljom, tj. oni koji vjeruju u vlastite sposobnosti više nego u Božju Providnost), koja ih kao takva ometa da vjeruju u Božje obećanje, tj. koji ne traže ( ‘tražiti’ je ovdje ‘izvršavati zapovijedi ljubavi objavljenje u Riječi’) prije svega Kraljevstvo Božje.

439.      Tekst iz ovih Evanđelja prema tome jasno ukazuje kako se Božja Providnost ili Bog iz Svoje ljubavi/milosti kroz Svoje zakone mudrosti brine za sve sto je stvoreno, a pogotovo za ljude, koji su uistinu Njegova djeca i cilj svega stvorenoga. U ogledalu ove istine se izuzetno jasno vidi ‘kvaliteta’ suprotne varijante, tj. čovjek koji se brine za sutra i za budućnost (= koji želi znati 'što mu donosi budućnost'), je onaj koji vjeruje samo u sebe (ne vjeruje u Boga/nema u sebi ljubav prema Bogu/Božju ljubav) pa je posljedično tome u nesigurnosti za sutra/preksutra potstaknut željom da sazna što mu donosi ‘nesigurna’ budućnost (hoće li biti ljubavi, hoće li biti sreće, hoće li biti novaca ili pak zdravlja?), on je cijelo vrijeme ‘zabrinut’ za svoju budućnost, dokazujući tom ‘brigom’ da u svom ‘srcu’ nema ljubav prema Bogu (iz koje izvire sva sigurnost = mir u svezi ‘budućnosti’), da nema ‘drvo života’ u sebi, i da nema dosljednu vjeru u Gospodinove riječi, tj. ne misli/nema tu inteligenciju kako će ako izvršava što je objavljeno u Riječi, profitirati u životu, već baš obrnuto, misli kako bi sa time izgubio ‘svoj život’, život koji je u ogledalu ‘života’ ništa drugo nego smrt. Dosljedno tome, sve oko njega u svijetu, sve situacije, svi ljudi o kojima on razmišlja, ukazuju kako je ‘život’ težak a starost ružna i nesigurna, te kako se čovjek mora osigurati što protiv bolesti i nesreće, što protiv samoće i svega onoga što njegova duša, kao takva, znači odvojena od Boga, percipira da će joj se dogoditi.

440.      ‘A sad poslušaj, razvratnice, koja sjediš bezbrižno i u srcu svome govoriš: ‘Ja i nitko drugi! Nikad neću obudovjeti, neću djece izgubiti!’ Stići ćete oboje za tren, u isti dan! Izgubit ćeš djecu, obudovjet ćeš! Punom ćete mjerom snaći oboje, pokraj svega tvoga vračanja i množine tvojih zaklinjanja! U zloću si se svoju uzdala, govorila si: ‘Nitko me ne vidi!’ Mudrost tvoja i znanje zavedoše te. U svom srcu si govorila: ‘Ja i nitko drugi!’ Zlo ćete snaći – nećeš ga presresti: oborit ćete nesreća – nećeš je odvratiti: doći će na te propast iznenada – nećeš je predvidjeti. Ustraj dakle u svojim zaklinjanjima i u tolikim svojim čaranjima, oko kojih si se trudila od mladosti. Možda će ti biti od koristi? Možda ćeš s njima strah utjerati? Izmoriše te mnogi tvoji savjetnici! Nek ustanu samo da te spase oni koji premjeravaju nebesa, koji promatraju zvijezde i koji svakog mjeseca proriču ono što ćete snaći. Gle oni će biti poput pljeve, oganj će ih sažeći. Ni sami sebe neće izbaviti iz zagrljaja plamenog. Neće ostat ni žerave da se tko ogrije, ni ognjišta da uza nj posjedne! Takvi će ti biti vrači tvoji, oko kojih si se trudila u mladosti! Poći će svaki svojim putem i nikog neće biti da te spasi.’  Izaija 47:8-15

441.      Pogledajmo sada na ‘bacanje tarot karata’, tj. što se događa u unutrašnjosti te akcije, i što je u tome zlo, tj. zašto to Gospodin osuđuje? Dakle, s jedne strane stola imamo osobu koja tvrdi kako zna što se dogodilo ili što će se dogoditi, tj. da na osnovu karata na stolu (jer to je u kartama!) vidi kakvo je prošlo, sadašnje i buduće stanje osobe koja sjedi preko puta (znači ‘pravi sebe bogom-radi od sebe idola’ = dopušta da joj se netko klanja kao Bogu) i koja, sada se selimo na drugu stranu stola, hoće znati kakvo je njezino stanje bilo, kakvo je sada a bogme i što će se sa njom dogoditi u budućnosti, osobu koja, tako reći, sve svoje nade i želje srca polaže u ruke  osobi koja stoji ispred nje (vjerujući onome što ta osoba kaže), znači nekom čovjeku, te na taj način, znači ‘pripisivanjem/pridavanjem’ nekom čovjeku Božjih atributa, radi sebi ‘idola’ (klanja se drugom čovjeku) i krši prvu i najvažniju zapovijed Božju koja glasi: ‘Ja sam Jehova, Bog tvoj, Koji sam te izveo iz zemlje Egipatske, iz kuće ropstva (prvo se objavljuje ‘ime’ ili kvaliteta Božje ljubavi, pa se tek onda ukazuje da ‘tu’ kvalitetu čovjek mora imati u sebi; kvaliteta Božje ljubavi je ona koja želi spasenje svima i koja sva svoja nastojanja usmjerava u tom pravcu, i obrnuto, prave druge bogove i klanjaju se idolima svi oni u kojima nije ta kvaliteta ljubavi, tj. koji za kraj imaju sebe, a ne daj Bože, kako je u stvari slučaj sa ‘čaranjima’, koji štete, tj. koji ometaju spasenju duše svoga bližnjeg; bez da čovjek upozna koja je ‘kvaliteta’ Božje ljubavi on opet o svemu tome ima ‘svoju’ ideju = gradi sebi idola). Nemoj imati drugih bogova uz Mene. Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jehova, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji Me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji Me ljube i vrše Moje zapovijedi.’    Izlazak 20:3-7.

442.      Nakon toga, tj. nakon seanse, osoba odlazi sa uvjerenjem u istinitost onog što joj je prva osoba prorokovala te tako reći ‘ubacila’ u um, te se u životu, ili pak sljedećih nekoliko dana ili sati, ne mijenja na stvari, ravna ‘od’ i ‘prema’ onome što je čula’, tj. na osnovu toga formira mišljenje i svoje ponašanje/očekivanje. Čini se da bi svima trebalo biti lako shvatljivo kako je u samom pokretu/suštini pokreta ove osobe/ovih osoba nešto sasvim suprotno onome što Gospodin traži od čovjeka (vidi Luka 12:22-31), tj. sasvim je lako shvatljivo da čovjek istovremeno u svom srcu ne može imati i ‘ljubav prema Gospodinu’ te posljedicnu vjeru u to kako On ‘održava i brine se za sve što je stvoreno’, što se zove ‘Božja Providnost’, i ljubav prema sebi i vjeru u vlastite sposobnosti, sa posljedicnom idejom i akcijom u kojoj se čovjek očito sam brine ne bi li osigurao svoju budućnost’, tj. vlastitim snagama i vlastitim sredstvima. To su dvije potpuno suprotne stvari od kojih jedna u sebi nosi-sadržava raj a druga pak u sebi nosi pakao, jedna od njih nosi sretne dane i sretna jutra, a druga pak crne dane i još crnija jutra.

443.      ‘Čežnja za poznavanjem budućnosti je prirođena većini ljudi; ali ta čežnja se začinje u ljubavi prema zlu. Ona je prema tome ‘oduzeta’ od onih/onima koji vjeruju u Božansku Providnost; i tamo (u smislu, 'umjesto toga') im je dano povjerenje/pouzdanje da Gospodin uređuje njihovu sudbinu. Posljedično tome ju oni ne žude znati unaprijed da ne bi na bilo koji način djelovali u suprotnosti (ili 'sebe doveli u sukob') sa Božanskom Providnošću. To Gospodin naučava putem mnogih odlomaka u Luki 12:14-48.’    E.Swedenborg ‘Božanska Providnost - 179’

444.      Baš ta samo-ljubav u čovjeku (takva svijest i kvaliteta čovjeka) te posljedična ne-vjera ili ne-povjerenje u Božju Providnost (istinitost Njegovih istina objavljenih u Riječi) i tome dosljedna briga za budućnost ili pak želja da se kao posljedica te brige (do)zna što će se dogoditi u budućnosti ne bi li se čovjek na to mogao ‘vlastitom silom’ i pripremiti (što je isto), je ono što se opisuje (na što Gospodin upozorava) u Postanku 2:17 kad kaže: ‘Sa svakog stabla u vrtu slobodno jedi, ALI SA STABLA POZNANJA DOBRA I ZLA DA NISI JEO, JER U ONAJ DAN U KOJI SA NJEGA OKUSIŠ ZACIJELO ĆEŠ UMRIJETI!’          Postanak 2:15-17

445.      Hoće reći kako čovjek mora živjeti u skladu sa Božjim istinama vjere na način da ih čini, tj. da djeluje u skladu sa njima, ne sumnjajući u Božju dobrotu (o izvorima sumnje vidi u 'Riječ Božja', podsubjekt ‘Sumnja, protuslovlje i nijekanje’), i u to da li će one na kraju dovesti do željenog rezultata. Riječima Emanuela Swedenborga: ‘Osoba koja želi biti mudra od sebe (koja se pravi Bog/koja je u djelima/životu kontra ovog objavljenog reda) ima za svoj ‘vrt’ samo čulne impresije i znanje bazirano na njima, znači iluzije u umu. Njezin ‘Eden’ je ljubav prema sebi (= čulna ljubav) i ljubav prema stvarima od ovog svijeta. Njihov ‘istok’ je u stvari ‘zapad’, tj. njima ne počinje i ne završava sve u Gospodinu/Riječi (oni za to/tako nešto ‘nemaju vremena’) već u ‘njima’. Njihova rijeka Eufrat je znanje koje je u sebi ‘izvrnuto’ znači krivo aplicirano, ili samo pohranjeno u memoriju bez nekih bitnih efekata na život, znači ‘prokleto’; njihova druga rijeka, ona u Asiriji, je ‘razmišljanje’ iz vlastite inteligencije koja svara neistine; treća rijeka, gdje je Kuš, su proizlazeća uvjerenja koja im govore da ono što oni čine nije zlo i neistinito, što je njihova vjera; četvrta rijeka je njihova cjelokupna mudrost ili život u izvrnutom redu, što se u Riječi Božjoj zove MAGIJA.’ 

Feat: E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne - 130’

446.      O tome da čovjeku nije dozvoljeno znati i saznati o djelovanju Božje Providnosti (ili o onome što će se dogoditi, što je isto pošto se sve događa pod Božanskom Providnošću) prije, već jedino ‘nakon’ akcije koju sprovodi čineći ono što je prije toga naučio iz Riječi Božje, baš kao što mu dosljedno tome nije dozvoljena ni težnja da to sazna (što je opet isto pošto izvire iz iste ljubavi) a ponajmanje da se pravi ‘pametan’ od sebe, tj. u ovom našem slučaju, da ‘prorokuje’ ili ‘predviđa’ što će se dogoditi sa nekom osobom, ili što tu osobu čeka u životu, na osnovu karata, pošto na taj način ono što je Božansko/Božje u njemu, znači ljubav prema Bogu i vjera u njegovu Providnost, te dosljedno tome život u skladu sa tim redom, ‘umire’ tj. nestaje/uništava se, govori tekst iz Izaije 47:8-15 (vidi gore 443).

447.      Takve osobe (ovdje moramo izaći iz pričine te ustanoviti kako nije problem u tarotu, problem se na tome manifestira/ukazuje/to mu je efekt, a mi ovdje, opet van pričine, koristimo tarot da osobama pod razmatranjem ukažemo na one sastavnice njihove osobnosti koje će im, ako se u budućnosti ne opamete/promijene ‘doći glave’), iskustvo me uči, nakon nešto vremena toliko sebe uvjere u to što rade da se doslovno ‘uzdižu’ do Boga u toj svojoj zamišljenoj ulozi [taj uništavajući plamen samoljublja je prikazan riječima; ‘tvoja mudrost i tvoje znanje te zavedoše i u svom si srcu govorila ja i nitko drugi’ (Izaija 47:10); njihova kazna ili pakao sa riječima: ‘oganj će ih sažeći, ni sami sebe neće izbaviti iz zagrljaja plamenoga (Izaija 47:14); uništenje svake duhovnosti kod takve osobe sa riječima: ‘izgubit ćeš djecu i ostat ćeš udovica/obudovjet ćeš’ (Izaija 47:9), te, ‘zlo ćete snaći...oborit će se na te nesreća... doći će na te propast iznenada (Izaija 47:11) Feat: E. Swedenborg ‘Nebeske Tajne - 9188’], naravno ne verbalno jer bi to bilo smiješno, već u metafizičkom smislu, sasvim uništavajući u sebi taj red života, a samim time i vlastitu duhovnost. Takvo djelovanje, takvo ‘uzdignuće’ ili želja srca, te takav ‘pokret’ u životu vodi ne samo do neistina ili pak lažnih ideja (što je suština onog što zovemo ‘magija’, ili ti ga umijeće da se prikaže nešto što uopće ne postoji kao nešto što je stvarno ili istinito; ovdje treba reći kako je ‘magija’ u pravom smislu riječi, tj. ono na što Riječ upućuje, umijeće duhova, koji u duhovnom svijetu imaju mogućnost koristiti razne trikove i varke, da bi uvjerili nekog kako je nesto što je u stvari lažno, istinito, a nešto što je istinito, lažno, te na taj način nanose štetu njegovoj duši, i samim time njegovom spasenju, dok je ovdje, znači na prirodnom korespondentom nivou, riječ o ‘izvrtanju’ Božanskog reda; da sad to povežemo, dobri Swedenborg govori kako ljudi koji su za ovog života koristili razne varke ili metode unutar kojih su stvari pripisivali svojoj mudrosti ili umješnosti, okrećući tako Božanski red, u onom životu završe u paklu gdje su vračevi i čarobnice, koji je jedan od najgorih paklova i koji se kao takav drži odvojen od ostalih baš zbog njihove sposobnosti da naškode ljudskim dušama/spasenju ljudskih duša svojom uvjerljivošću pri ukazivanju kako je nešto istinito ili dobro dok u stvari ono to uopće nije. Feat: E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne - 7296, 7297’), već i do zloće. Baš zbog toga se takve osobe u Riječi Božjoj ne ‘cijene’ previše: ‘Pristupite sad, sinovi vračarini, leglo preljubničko i bludničko. S kim se podrugujete, na koga razvaljujete usta i komu jezik plazite? Niste li vi porod grešan i leglo lažljivo?’  Izaija 57:3

448.      Emanuel Swedenborg daje ‘tehnički razlog’ zašto čovjeku nije dobro (sa)znati buduće događaje, tj. zašto i kako oni što ‘umišljaju’ da znaju budućnost škode (i svom a i) duševnom stanju/razvoju/spasenju čovjeka koji stoji ispred njih. Ova objava se ‘naslanja’ na već objavljeni zakon Božje Providnosti koji kaže kako je čovjeku, da bi se obnovio ili regenerirao/duhovno pre-porodio, što je glavna zadaća koju Božja Providnost ima u vidu, morala iz nužnosti biti dana sloboda u ljubavi i racionalnost u razumijevanju, pošto bi bez toga, tj. bez da čovjekova želja, djelo, misao ili riječ ne izgleda potpuno kao njegova (vlastita) čovjek ne bi imao ništa svoje, niti bi u stvari bio čovjek (= prestao bi biti čovjek a postao bi mašina)

449.      Baš iz toga razloga čovjeku nije dano da zna buduće događaje ili da vidi/shvaća djelovanje Božanske Providnosti unaprijed (= njegova suština to ne podržava), i baš iz tog razloga je u Luki 12:22 objavljen vječni zakon Kraljevstva Božjeg (vidi također Matej 6:26-34) koji ukazuje na to kako čovjeku nije dano da zna Buduće događaje, dajući to kao savjet ili opomenu no u stvari, kao i sve drugo što je Gospodin rekao, time otkriva prirodu stvari (sve što je stvoreno ili pak što postoji je Božja volja u akciji ili realizaciji; no kada se Riječ napisala za čovjeka koji ima ‘kao’ odvojenu volju od Boga koju mora ‘svojevoljno’ napraviti Božjom, usaglasiti tako reći, onda je Riječ pisana na način da se čovjeku to daje kao ‘mogućnost’ ili ‘savjet’, naravno da bi se poštovala njegova sloboda izbora, tj. da mu se čovječno ne bi poništilo, kako bi bio slučaj da ga se prisili ili pak da mu se ‘izričito’ naredi). Ako bi kojim slučajem čovjek ‘živo’ percipirao način na koji ga vodi Božja Providnost onda on u stvari ne bi imao osjećaj da išta čini sam od sebe, čime bi prestao biti čovjek, pošto bi se samom tom spoznajom/svjesnošću zakinula sloboda djelovanja prema njegovoj vlastioj ljubavi u skladu sa njegovom vlastitom racionalnošću, a baš to je ono što čini svakog čovjeka čovjekom (molim da se za vrijeme čitanja ovog tumačenja E.Swedenborga um vježba u doktrinama o uplivu i stupnjevima):

450.      ‘Čovjeku nije odobreno/omogućeno/dodijeljeno znanje o budućim događajima, također iz razloga da bi mogao djelovati u slobodi u skladu sa svojim razumijevanjem; jer vrlo dobro se zna kako čovjek žudi/želi/teži imati u efektu/učinku/ishodu (= on hoće da se ispuni/ostvari) što god voli, i on sebe vodi do tog kraja/cilja putem svojeg razumijevanja/razuma. Također je poznato kako sve o čemu čovjek meditira (ili 'razmišlja') u svojem razumijevanju  proizlazi iz ljubavi da se (taj cilj/kraj) ostvari uz pomoć njegovih misli. Prema tome, ako bi on znao efekt ili rezultat Božanskog Predskazanja njegov razum bi bio nepomičan/neaktivan, a sa njime (i) njegova ljubav; jer ljubav se sa razumom/razumijevanjem ostvaruje u efektu/ishodu, i od te točke nanovo otpočinje. Vidjeti iz ljubavi efekt/ishod u misli/razumijevanju ne efekt/ishod u njegovu ostvarenju je istinski/pravi užitak razumijevanja, ali prije tog ostvarenja, ne u sadašnjosti već u budućnosti. Otuda čovjek ima ono što se zove ‘nada’, koja u razum(ijevanj)u raste (= se povećava) ili se smanjuje kako on vidi ili gleda naprijed u događaj. Taj užitak je kompletiran u efektu/događaju, ali nakon toga blijedi sa mišlju u svezi (tog) događaja. Slično bi bilo u slučaju događaja za kojeg se unaprijed znalo  (= u smislu, 'ako bi se znali budući događaji'). Čovjekov um je cijelo vrijeme u ove tri stvari, zvane kraj/svrha, uzrok i efekt. Ako jedna od njih nedostaje ljudski um nema svog života (= ne živi). Osjećaj volje je potičući (originating = u smislu, 'razlog zbog kojeg sve započinje) kraj/svrha; misao razumijevanja je operativni/pogonski uzrok; a akcija tijela, kao govor usta ili (iz)vanjska senzacija, je efekt kraja/svrhe (koji/a je ostvaren/a) pomoću uzroka. Svima je jasno da ljudski um ne živi (svoj život; ili 'nije u svom životu' = u smislu, 'ne funkcionira pravilno') kada (ni)je u ničem iza osjećaja ljubavi, a isto tako ako je samo u efektu/ishodu (= što bi bio slučaj ako bi čovjek znao buduće događaje). Prema tome, um nema svoj život (= ne živi) samo iz/od jedne od ovih (funkcija) odvojeno, već jedino od sve tri zajedno. Ta aktivnost uma bi bila umanjena i oduzeta ako bi događaj bio pred-skazan (= ako bi čovjek znao buduće događaje).’

E.Swedenborg ‘Božanska Providnost - 178’

451.      U jednom periodu svoga života sam ‘ispitivao/izvidio’ (na vlastitom iskustvu) što se u stvari događa sa tarot kartama, tj. kakva se ‘metafizika’ krije u njima, pa sam konzultirajući prirodu stvari/krajeve stvari došao do jako jednostavnog zaključka kako je tu posve ista situacija kao i sa svim drugim stvarima ‘u’ koje ‘čovjek’ gleda, i o kojima nakon što ih je ‘sagledao’ formira svoje mišljenje, naravno prema ničemu drugome do prema kvaliteti svoje ljubavi i mudrosti (‘Budite sigurni, svijet/ono što vidimo ispred sebe je uvijek isti; srce puno ljubavi vidi samo ljubav, dok srce puno gorčine pronalazi samo mržnju i ne-sklad. U svom srcu ti ne vidiš svijet, već jedino njegov ‘odraz/refleksiju/odsjaj’; očisti ogledalo pa će ti se refleks/odraz Moje prirode, koja je uvijek jedna te ista, uskoro prikazati u svoj svojoj velikoj savršenosti/čistoći.’ Gospodin Isus Krist Koji je utjelovljeni Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Tajne Života’ G.Mayerhofer). Drugim riječima, ‘gataoc’ ili ‘vračara’ kako ih Riječ zove, u tim kartama ne ‘vide’ drugo do onog što jesu sami, ili pak do onog što ‘nose’ u sebi, tako reći projicirajući svoju ideju (kad ovdje kažem ‘ideja’ mislim i na osjećaj i na misao) i kvalitetu na kartu, tumačeći tako ‘iz’ sebe ono što se (kako se njima čini; što je pričina kako smo otkrili pri doktrini o uplivu) ‘tamo’ događa. Ljudi sa kojima sam (uz pomoć kojih sam) ‘ispitivao’ ovu prirodu stvari (znači ‘gataoci’; oni što ‘znaju’ što će se dogoditi, pardon, koji to ‘vide’ u kartama) su u takvom nezavidnom duševnom stanju, da u stvari ne samo da ne bi smjeli nikome išta reći, kamoli prorokovati, već bi trebali sasvim ‘zašutjeti’ te do kraja svoga života hodati sa pognutom glavom moleći se tako cijelim svojim bićem da ih Gospodin nad Vojskama u svojoj bezgraničnoj milosti spasi od prokletstva koje ih je zadesilo ['Puno opakiji/a (= onaj u kojem ima puno više zla) alat/ka za razjašnjavanje/razmršavanje budućnosti je 'proricanje kartama' (= tarot). Ova opaka/zla igra je mnogim ljudima uzrokovala/donijela puno nesreće. Iz tog razloga bi svatko trebao izbjegavati takve 'gatare' (such fortune-tellers). U njihovim pretpostavkama ima onoliko glavnih/kapitalnih vragova koliko ima karata. Ako 'gataoc' (fortune-teller) (i) predskaže nešto što se (uistinu) ostvari, to je postignuto uz pomoć zlih duhova. Izbjegavajte takve proroke ili proročice da ne postanete zarobljenici pakla.' Gospodin Isus Krist Koji je utjelovljeni Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac 'Zemlja i Mjesec – 69' J.Lorber].

452.      Pri mom zadnjem posjetu Hrvatskoj se u svezi bacanja tarot karata dogodila jedna zanimljiva situacija/slučajnost. U kući u kojoj sam boravio u to prazničko vrijeme (Božić i Nova Godina 2004/5) je bilo, kako to obično biva u to doba godine, podosta ljudi, mladih i starih. Stariji su uglavnom bili u donjem dijelu kuće dok su se mladi ‘utaborili’ u gornjem dijelu, koji se (generalno gledano) sastoji od dvije velike sobe. Jedne večeri su se u jednoj od tih soba kao po nekoj ‘nevidljivoj’ zakonitosti ‘sakupili’ ljudi koji su direktno vezani za ‘spuštanje Novog Jeruzalema’ na zemlju, pa tako i u Hrvatsku, oni ljudi koji su u ljubavi prema onome što predstavljam/objavljujem, i koji su iz te ljubavi došli te, kao za onih zimskih noći kada se djeca skupljaju oko ‘vatre’ da bi čuli bakine priče o vilama i vilenjacima, koristili svaki trenutak mog ‘kratkog’ ostanka u Hrvatskoj da bi slušali riječi o Kraljevstvu (‘Radosnu vijest’) i tako reći osjetili (‘prisustvo’) ono što im imam za reći/prenijeti. No, opet za divno čudo, a potpuno istovremeno, u (onoj) sobi (u kojoj ‘ja/to’ nisam/nije bio/bilo) do one u kojoj su bili oni koje ‘zanima’ što ima novo na nebu, su bile dvije osobe (osobe kojima su moje riječi ‘teške’ i ‘pune optužbi’, koje se ‘od-miču’ od njih, tako reći u strahu od onog što one nose u sebi), osobe koje sam u cijelom tom periodu ‘posjete’ našoj djedovini na tom specifičnom ‘mjestu’ i u tom specifičnom sedmodnevnom trenutku najmanje osjetio, tj. kod kojih sam primjetio osjetnu iritiranost sa mojim riječima (jedna od njih, točnije ‘gataoc’, je na jednu moju ‘primjedbu’ kako nema vremena za Riječ Božju ali ima za ‘horoskop/proricanje iz zvijezda’, odgovorila osorno, nakon čega je svako moje 'nastojanje' prestalo, tj. nakon čega sam se ja povukao na pristojnu udaljenost, pa više o ničem ‘Božanskom’ nismo progovorili ni riječ), ili pak ‘hladnoću’, bacale tarot karte, tj. jedna je bacala a drugoj je bilo bacano, što dođe na isto, vjerujte mi na riječ. Čudan splet ‘okolnosti’ rekao bi slučajni prolaznik, a opet možda i ne!?

453.      ‘I zato neka bude proklet mag/vrač/onaj koji se bavi raznim trikovima da bi prorokovao, pošto se nikad nije dogodilo da se pojavio stvaran mag koji bi kroz svoje bajanje postigao bar polovicu nekog dobra (= bar neko polovično dobro). Tko god činio lažna čuda/znake i prorokovao kroz svakojaka vračanja i bajanja ne mora dodatno biti proklinjan, jer je on već sam po sebi (= takav kakav jeste) dovoljno proklet. Stoga, čuvajte se svi magije i prorokovanja, jer tako nešto je jako škodljivo za ljudsku dušu.’

                 Gospodin Isus Krist (Koji je) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac  ‘Veliko Ivanovo Evanđelje’ J.Lorber

Lorens N. 'Doktrina o uplivu Božanskog života – Influx & Doktrina o stupnjevima – 427-453'

<<< nazad