<<< nazad

Koga srce ne osuđuje...

'Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom. Po tom ćemo znati da smo od istine. I umirit ćemo pred Njim srce svoje ako nas ono bilo u čem osuđuje. Jer Bog je veći od našega srca i znade sve. Ljubljeni, ako nas srce ne osuđuje, možemo zaufano k Bogu.'   1 Ivanova 3:18-21

 

Prijatelji moji dragi, jutro vam želim i pozdravljam vas u Svetom Imenu Isusa Krista, kako ste mi?! J

Evo mi jutros prva 'uputa' došla da stavim na papir ono što mi je bilo ukazano u molitvi onog zadnjeg jutra dok sam u Kutini, kod naše J. u stanu, čekao na B.... a ticalo se stvarnosti koja je utjelovljena u ovim mojim riječima iz učenja 'Služenje u Kristovoj Ljubavi...':

'Čovjek koji je apsorbiran u služenje bližnjemu iz Ljubavi... jednostavno biva od strane Gospoda 'čuvan' ili 'odmaknut' od grijeha od kojih je sazdan... pa kao takav živi jedan ne-opterećen ili blažen život već ovdje...

U praksi 'biti u Gospodu' znači 'živjeti po Njegovoj volji ili služiti u ljubavi'... kada čovjek tako čini, on nije u sebi samome, znači u grijehu, već u Gospodu, i tada ima potpuni osjećaj kako u sebi nema nikakvog grijeha!

Ja sam doista toliko apsobiran u služenje ... da mi moji grijesi, a njih je puno i veliki su, uopće ne padaju na pamet!...'

Te su riječi bile upućene našoj M. koja se bila 'pobunila' glede mogućnosti da čovjek već na ovoj Zemlji živi ne-opterećen grijehom! Ja sam tada, po onome što sam doživio, i po onome što mi srce prima od-Gore, ukazao na koji način sam ja osobno 'ušao' u takvo jedno stanje ... objasnivši pri tome također i prirodu same te stvarnosti!

No, evo, u Kutini mi se, u molitvi, povezalo sve to i što se tiče Autoriteta Pisma, pa kaže onaj koji je Isusa i Njegovu Ljubav (i ono što je ta Ljubav u stanju napraviti u nama i po nama!) najbolje poznavao:

1 Ivanova poglavlje 2

5 A tko čuva riječ Njegovu, u njemu je zaista savršena ljubav Božja. Po tom znamo da smo u Njemu.

6 Tko veli da u Njemu ostaje, valja mu ići putom kojim je On hodio.

Poglavlje 3

3 I tko god ima tu nadu u Njemu, čisti se kao što je On čist.

4 Tko god čini grijeh, čini i bezakonje; ta grijeh je bezakonje.

5 I znate: On se pojavi da odnese grijehe i grijeha nema u Njemu.

6 Tko god u Njemu ostaje, ne griješi. Tko god griješi, nije Ga vidio nit upoznao.

9 Tko god je rođen od Boga, ne čini grijeha jer Njegovo sjeme ostaje u njemu; ne može griješiti jer je rođen od Boga.

18 Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom.

19 Po tom ćemo znati da smo od istine. I umirit ćemo pred Njim srce svoje

20 ako nas ono bilo u čem osuđuje. Jer Bog je veći od našega srca i znade sve.

21 Ljubljeni, ako nas srce ne osuđuje, možemo zaufano k Bogu.

24 I tko čuva zapovijedi Njegove, u Njemu ostaje, i On u njemu. I po ovom znamo da On ostaje u nama: po Duhu kojeg nam je dao.

Poglavlje 4

12 Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je Njegova u nama savršena.

13 Po ovom znamo da ostajemo u Njemu i on u nama: od Duha nam je Svoga dao.

Tko ovo pažljivo i u molitvenom duhu pročita, vrlo lako će uočiti kako je stanje u kojem čovjek ne biva opterećen grijehom, tj. kojega savjest i njegovo srce ne optužuju, itekako moguće. Zatim, da je preduvjet tome da čovjek živi po Kristovoj Riječi, tj. po Njegovim zapovijedima Ljubavi! Nadalje, da u tom slučaju u čovjeku živi Krist, u Kojem nema grijeha, i time da čovjeka, koji više ne živi u sebi i po sebi, već u Kristu i po Kristu, jednostavno ne može optuživati njegovo srce (tj. Krist kroz srce) niti opterećavati njegova savjest!

I nadalje, što mi se čini itekako važnim, da je čovjek u kome se sve to događa, itekako svjestan toga svoga stanja ... baš po Duhu Kristovom koji je tad aktivan ili djelotvoran u njemu!

         Eto, ekipica moja draga ...

                            ... idem se sada popričati sa D. o Ljubavi...

                   ... a vas svih grlim i ljubim u našem voljenom Ocu,

Kristu Isusu

         Lorens J

(Zagreb – 25 Lipanj, 2010)

<<< nazad