<<< nazad

Čišćenje Hrama...

'Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: "Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca Mojega kuću trgovačku." Prisjetiše se Njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj.'  Ivan 2:13-17

 

Prijatelji dragi, braćo i sestre, pozdravljam vas i blagoslivljam u Isusu Kristu! J

Ovih se dana opet poteglo jedno važno praktično pitanje u svezi toga ''kako je čovjeku moguće ostati ne-uznemirenim bez obzira na sva 'teška' zbivanja oko njega, tj. što je čovjeku za činiti da ga nikakve neugodne situacije, ili još bolje, negativne reakcije ljudi, ne mogu uznemiriti ili pak usporiti na njegovom putu ka Kraljevstvu Božjemu?''

Dakle, stvari po tom pitanju stoje ovako: Kad čovjek u srcu spozna kako se u svemu sprovodi Božja volja, tj. kako je svaki događaj, pa tako i susret u našem životu unaprijed bio pred-određen od strane sve-mudre Božanske Provinosti (na Stranici Akademije su 12 Svibnja izašle krasne Objave na temu 'od Boga pred-određene zemaljske sudbine', pa bi ih poradi boljeg razumijevanja rečenog kao i onog što slijedi bilo uputno i pročitati = BD 3176, 3189, 4296, 4573, 4576 i 5018!), ili kako to Pismo kaže, 'da na tlo ne padne ni jedan vrabac a da to nije Božja volja' (Matej 10:29), i još, 'da su nam sve vlasi na glavi izbrojane' (Matej 10:30), ili pak s druge strane, 'kako mi ne možemo jednu vlas na svojoj glavi napraviti crnom ili bijelom' (Matej 5:36), mislim da onda nije teško shvatiti kako je ama baš sve što nam se događa u danu, štoviše, baš svaki čovjek koji nam prijeđe preko puta, bio on loš ili dobar, tj. bile njegove namjere od strane nas očitane kao blagonaklone ili pak kao zlonamjerne,

[Istina je da u neugodnim događanjima u našem životu SUDJELUJU naša pala braća, koja su u svom privremenom stanju opakosti i ne-svjesnosti pod utjecajem Sotone, tj. njegovih 'demona' ili 'zlih duhova' ... no, ni oni sami kao takvi nisu ništa drugo nego korisne alatke u ruci našeg Oca Nebeskog, Koji se koristi njihovim zlim namjerama da bi nam omogućio naučiti i usvojiti najviše Kršćanske vrline, i tako usavršavanje u Ljubavi čiju je kvalitetu On Sam ukazao dok je živio na Zemlji, Ljubavi koja je jedini put ka savršenstvu na koje smo pozvani = ka bogo-čovještvu, kao i medij sjedinjenja sa Njime, u čemu pak leži cilj našeg ovo-zemaljskog postojanja; tko ovo zna, i tko zna kako takvi susreti nisu jedino na našu dobrobit i boljitak, već također i za ozdravljenje te naše još neiskupljene braće, i koji je uz to svjestan kako je taj susret sa njihovim zlom dozvoljen jer se ono pri susretu sa silom Istinskog Kršćanstva, znači pri opraštanju nanesene uvrede, podnošenju slabosti, trpljenju svih negativnih osjećaja, zatim moljenju Kristu za njihovo izbavljenje, znači jednom žrtvom iz ljubavi za dobrobit te duše koja nam u neznanju nanosi bol, u nama i kroz nas pretvara u dobro, tj. pročišćava, tome vjerujem neće biti teško razumjeti zašto ti susreti sa takvom kvalitetom duša, ne samo da mi ne stvaraju problem, već su u svoj iskrenosti iz same dubine duše i priželjkivani! = jer ima li što bolje za iskrenu ljubav prema bližnjemu, ovdje spram onoga koji je u najvećoj nevolji = neiskupljenoj duši, nego prilika da se njegovo zlo pretvori u dobro, tj. da se pročisti njegova duša?!J; Matej 5:38-48; Rimljanima 12:21 + obavezno Bertha Dudde 5432!]

... jedno Otkrovenje o Božjoj volji... što će reći, Riječ ili poruka našeg voljenog Oca Nebeskog za nas J!

E sad, ako se poslužite ovom istom jednadžbom, i zatim sa svjesnošću o Božjem neprestanom rukovođenju (ponavljam, objave o Sudbini koje su izašle na Stranici su nužne da bi se ovo razumjelo) pogledate na vaš život, na sve što vam se događa tijekom dana, na sve susrete sa ljudima, i to ne ljudskim ili zemaljskim kratkovidnim i obmanjujućim očima, već Božjim, sve-videćim i nebeskim očima ... i kad time potpomognuti u srcu uvidite kako je doista moguće 'da Bog sve okreće na dobro onima koji Ga doista ljube' (Rimljanima 8:28; ovo mi je usput rečeno jedna od najvažnijih rečenica u Pavlovim Objavama! J), tj. da im je sve na duhovno izgrađivanje, vaš će se život, čvrsto u to vjerujem, iz temelja promijeniti, što će reći, tamo gdje ste donedavno tugovali i patili budući ste mislili kako vam okolnosti u životu donose nešto ne-dobro (jer čovjek je ne-sretan jedino kad misli kako se njemu ili nekome od njemu dragih ljudi događa nešto ne-dobro, tj. kad im se ne događa ono za što on misli kako je za njih dobro!), vi ćete sada klicati od radosti i to ISTO objeručke prihvatiti sa oduševljenjem u svjesnosti kako vas baš to privodi ka najvišem dobru, koje je, kako rekoh iznad u komentaru a uostalom i kako smo poučeni u završnom stihu iz Ivana 17, sjedinjenje sa Kristom Isusom u ljubavi...

'Da ljubav kojom si Ti Mene ljubio bude u njima - i Ja u njima."  (stih 26)

... nakon čega će se vaša do tada teškim bremenom pritisnuta duša, i to što je najbolje već ovdje na Zemlji, napuniti nebeskog mira te započeti uživati rajsko stanje mira i blaženstva ...

                                                                           *

No, zadržimo se još malo ovdje, na ovom važnom stihu iz Ivana 17:26, i dok na umu imamo taj glavni cilj našeg zemaljskog putovanja, koji je, nikad to nije naodmet ponavljati, sjedinjenje sa Isusom Kristom u punini Božje ljubavi, zapitajmo se u svoj iskrenosti da li je moguće da Ljubav kojom je Isus Krist bio ljubljen, i kojom je On ljubio sve nas (1 Ivanova 3:16), sebe nastani u nama,

'Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu.' 1 Ivanova 4:16

... tj. u našoj duši a u Njegovu hramu ('Njegovu hramu' poradi toga što je u svakoj duši položena iskra Božanskog Duha; 1 Korinćanima 3:16, 17; 6:19), ako se tamo nalaze jedino samo-ljublje i materijalnost, ako su tamo niske strasti i požude, i ako čovjekom posljedično tome vladaju mržnja, zavist, pohlepa, preljub i sva ostala svima više ili manje poznata zla (Marko 7:21, 22)?!

Recite, i stvarno budite iskreni, da li je to po vama moguće? Ja eto tvrdim da nije!

Zatim se molim vas postavite u ulogu tog našeg brižnog Oca Nebeskog, i onda razmislite koja će biti Njegova reakcija kada uvidi kako se taj Njegov hram, a naša duša, svakog dana sve više i više onečišćuje, kako se tamo iz sata u sat skuplja sve više opakosti i zlobe? Što mislite, što će On u i iz te Svoje ljubavi napraviti? Da li će On možda okrenuti Svojoj djeci, ovdje nama, Svoja leđa i reći 'Nije Me briga, neka propadnu!', ili će možda napraviti sve što je u Njegovoj moći, a što se ne kosi sa zakonima Njegovog Božanskog reda, da svako od te Svoje zavedene i izgubljene djece i povrati k Sebi! Pa ja mislim da će se svi složiti da ovo drugo mora da je više prihvatljiva opcija!

E sad, što On onda radi u takvoj situaciji kada se Njegova kuća molitve, tj. naša duša, pretvorila u jednu prljavu pijacu... da ne kažem pećinu razbojničku (Luka 19:45, 46)... On onda, prijatelji moji dragi, braćo i sestre u Kristu, radi i MORA NAPRAVITI sljedeće:

Duhovno značenje čišćenja hrama

3.          Hram predstavlja čovjeka u njegovoj prirodno-svjetovnoj sferi. U hramu, kao također i u čovjeku, ima Najsvetije Mjesto. Otud se također vanjština hrama mora održavati svetom i čistom tako da se najunutarnije, kao Najsvetije Mjesto hrama baš kao i čovjeka, ne obeščasti.

4.          Najsvetije Mjesto hrama je, da budemo sigurni, prikriveno sa debelom zavjesom i jedino visoki svećenik može u određenim prilikama ući u Najsvetije Mjesto sam. Ali zavjesa i također vrlo rijetko dozvoljena posjeta Najsvetijem Mjestu jesu zaštita protiv njezina obečašćenja. Jer ako netko počinjava grijeh sa njegovim tijelom on ne samo da onečišćuje svoje tijelo, već također i njegovu dušu i kroz nju njegov duh kojeg u svakom ljudskom biću reprezentira, i doista jeste, ono najunutarnije i najsvetije. Ovo Najsvetije Mjesto u čovjeku, baš kao i isto u korespondenciji u hramu, je bilo postavljeno duboko iza debele zavjese, i jedino čista ljubav spram Boga, koja je u svakom čovjeku Božji najistinitiji visoki svećenik, ima dopuštenje prodrijeti u ovo Sveto Najsvetije nekažnjena i podignuti zavjesu. Ako je, međutim, ovaj jedini visoki svećenik u čovjeku postao onečišćen time što je sebe priljubio uz nečiste svjetovne stvari, uživajući u njima, kako može Najsvetije Mjesto ostati ne-onečišćeno ako ga posjećuje nečist visoki svećenik?

5.          Ako je, prema tome, u hramu baš kao i u čovjeku sve postalo nečisto, čovjek ga više nije sposoban očistiti, jer ako je metla puna prljavštine i nečistoće, kako se može iskoristiti za čišćenje sobe? Onda, plašim se, Ja Osobno moram ovaj rad uzeti u ruke i očistiti hram silom, i to kroz raznorazne vrste bolnih iskustava poput različitih bolesti i prividnih nesreća, tako da hram može biti očišćen.

6.          ‘Trgovci’ i ‘kupci’ su niske, nečiste strasti u čovjeku, stoka ponuđena na prodaju je najniža životinjska sjetilnost i istovremeno rezultirajuća velika budalaština i sljepoća duša čija se ljubav može usporediti sa onom u vola kojemu čak nedostaje čulne prokreativne i seksualne ljubavi i jedino je motiviran najgrubljom polipu-nalik proždrljivom ljubavlju i čija je spoznaja jednaka dobro-poznatoj intelektualnoj moći ovce.

7.          A što mjenjači novaca i njihove novčane transakcije naznačavaju? – Oni naznačavaju i reprezentiraju u čovjeku sve što nastaje iz čovjekove već brutalne samo-ljubavi, jer životinja ljubi samo sebe, i vuk će rastrgati drugog vuka ako je gladan. Ti ‘mjenjači-novaca’, ili takva brutalna samo-ljubav, mora prema tome također biti bolno i nasilno otklonjena iz čovjeka, i sve što oživljava ovu ljubav mora biti izvrnuto i raspršeno.

8.          Zašto ne potpuno uništeno? Jer također ova vrsta ljubavi ne smije biti lišena svoje slobode, jer plemenito sjeme ili zrno pšenice će najbolje rasti na polju dobro pognjojenom sa takvom balegom i roditi obilatu žetvu. Ako bi sav gnjoj bio otklonjen iz polja da bi ga se očistilo, tako reći, od sve prljavštine, zrno pšenice bi uspijevalo jedino siromašno i budite sigurni da bi dalo jako loš rod.

9.          Balega koja je inicijalno nošena na polja u hrpama se mora razasuti tako da bi poslužila polju. Ako bi bila ostavljena u velikim hrpama, ona bi ugušila sve gdje se nalazi i ne bi bila o koristi ostalim dijelovima polja.

10.          Ovo je što se krije u priči o čišćenju hrama u Evanđelju. I poradi toga Sam Ja jedino raspršio novac mjenjača novaca a nisam ga potpuno uništio, što Sam sa lakoćom mogao napraviti.

11.          Što dakle prodavači golubova u hramu naznačavaju koji su se također morali povući do pozicija koje su im početno bile određene?

12.          Oni se trebaju razumjeti kao izvanjske vrline koje se sastoje od svakojakih vrsti ceremonija, običaja, uslužnosti, itd. u čisto svjetovnom smislu koje, međutim, ljudska sljepoća podiže do jedne unutarnje vrijednosti i pokušava učiniti da istinski život pusti svoje korijene tamo (= dobar primjer ovoga je Pričest kako se danas razumije, budući je tamo, također, ljudska sljepoća jednom izvanjskom ceremonijalnom činu pridala onu životnu važnost koju ima i može imati tek njezina duhovna korespondencija!).

13.          Golub je leteće stvorenje, i budući se na istoku često koristio kao pismonoša, posebice ljubavnih poruka, i poradi toga je već kod starih Egipćana kao hijeroglif reprezentirao nježan i ljubazan razgovor, on je u hramu služio kao simbol za takav razgovor i bio je također jedno uobičajeno i korespondentno simbolično žrtveno stvorenje, koje se obično žrtvovalo u hramu od strane mladih bračnih parova kada su njihova prva djeca bila rođena, kao znak da su oni sada završili sa takvim izvanjskim porukama, ljubaznošću i ceremonijalnostima i prešli u istinsku, unutarnju, životo-dajnu ljubav.

14.          Međutim, u skladu sa redom svih stvari što je izvanjsko pripada izvanjskome. Kora drveta budući je nešto prilično mrtvo, nikada ne smije biti sadržana u srčiki drveta, već sve što pripada kori mora također biti položeno u koru. Kora je najkorisnija za drvo kada je u pravilnoj mjeri na njezinom ispravnom mjestu. Ako bi netko gurnuo koru u srčiku drveta najprije otkloniviši srčiku, drvo bi se uskoro osušilo i umrlo (i baš ovo se događa sa čovjekom, koji se u Riječi Božjoj i uspoređuje sa stablom, kada ono što je izvanjsko, znači ceremonijalni i korespondentni čin, kao iznad spomenuto uzimanje kruha i vina, na silu bude postavljeno kao ono unutarnje ili duhovno L; ovo vam naravno mora biti više nego očito ako samo pogledate na sve te duhovno mrtve, ili još bolje, ‘gladne’ ljude oko vas koji se u stvari neprestano pričešćuju crkvama).

15.          I time kao naznaku da ljudi ne bi smjeli praviti od izvanjskih vrlina stvar unutarnjeg života, putem čega bi plemeniti čovjek postao ne više do lutka-koja-govori (conversation puppet), ti su prodavači novaca, kao u širem smislu sve formalnosti, koji su nastojali podići njihovu robu na status vrijednosti unutarnjeg života, bili također otjerani iz Hrama od strane Mene i poslani na određeno im mjesto, jedino na nešto nježniji način.

16.          Ovo je dakle duhovno značenje čišćenja hrama; i iz ispravne i nepromjenjive korespondencije između čovjeka i hrama, također se može primjetiti kako ni jedan čovjek, već Bog jedini, kao vječna mudrost, Koji vidi i zna sve može djelovati i govoriti na ovaj način.

17.         Ali zašto Gospod ne ostaje u hramu nakon takvog metenja?

18.          Jer On jedini zna kakvo mora biti čovjekovo unutarnje biće tako da se On može trajno nastaniti u čovjeku. Pored toga, nakon takvog čišćenja, čovjek ne smije biti lišen njegove slobode da ne bi postao lutka.

19.         Prema tome, Gospod Sebe još ne može povjeriti takvom nasilno pometenom unutarnjem čovjeku, jer On jedini zna što je potrebno za potpuno obnavljanje unutarnjeg čovjeka. To je zašto čistač odlazi iz hrama i, kao slučajno, povlači se iz vanjskog u čovjekovo unutarnje ne udovoljavajući čovjekovom zahtjevu da ostane sa i unutar njega što bi samo podupiralo čovjekovu ljenost. Čovjek se mora probuditi potpuno spontano, i na taj način jedino postati savršenim čovjekom, što će u detalje biti rastumačeno u sljedećem poglavlju.

Od Gospoda Isusa Krista, Koji je utjelovljeni Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac, a putem Unutarnje Riječi, primio Njegov sluga, prorok Jakob Lorber i zapisao u knjigu 'Veliko Ivanovo Evanđelje – 1/16'

***

'Ali ako ja prstom Božjim izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje."

Luka 11:20

S ovim spoznajama oboružani, možemo odmah prijeći i na sljedeće srodno pitanje u nizu, koje mi je od strane jedne nove ovčice u stadu bilo postavljeno na ovaj način (kao i ranije, stavljam ovo pitanje na 'stol' zbog toga što ovo na početku svoga duhovnog putovanja svi moraju proći!):

'Od kako te upoznah, sve mi je krenulo na gore!'

Stvari ovdje pak stoje ovako: Na 'putu našeg preporađanja', koje je u Riječi Božjoj, u Knjizi Izlaska, predstavljeno 'izlaženjem Izraela iz Egipta', pa onda 'četerdesetgodišnjim putovanjem kroz pustinju', i na kraju, u Knjizi o Jošui, 'osvajanjem Obećane Zemlje', 'narod Izraela u nama', što su na početku ovog duhovnog pre-porađanja naši i dalje ne-pročišćeni prirodni osjećaji i misli ('Izrael' predstavlja našeg duhovnog čovjeka), će sigurno početi 'gunđati' i 'mrmljati' protiv 'Mojsija', tj. Božjeg poslanika ili pak učenja kojeg on predstavlja/donosi, te će, osviješćen Istinom a u trenutku kada se 'prirodni temelji' iz nužnosti počnu tresti i rušiti, jer za Kristovo Zdanje su potrebni sasvim drugačiji temelji od onih na kojima je do tada bila izgrađena 'čovjekova kuća' (Matej 7:24-27), početi žaliti za onim jednim obmanjujućim stanjem sigurnosti i 'blagostanja' kojeg je duša uživala dok je on do grla bio zakopan u 'Egiptu', jer tad se prirodni čovjek ne-smetano zadovoljavao svime što mu potražuje putena ljubav, tj. nesmetano je služio svojem tijelu i njegovim požudama (sve te 'borbe' ili 'kušnje' su moguće tek kada čovjek dođe u posjed Istine, i kada se poželi doista promijeniti = vidi Matej 3:13-17; 4:1-11 = Isus je bio odveden u 'pustinju', i tamo teško iskušavan od Sotone, tek kada Ga je Ivan Krstio, i kad je u Svom duhu dobio objavljenje o onome što jeste i što mora postati! Potpuno se ista stvar mora dogoditi svakom čovjeku koji je na putu preporođenja duše), , jednoglasno uzviknuti:

"Oh, da smo pomrli od ruke Jehovine u zemlji egipatskoj kad smo sjedili  kod lonaca s mesom i jeli kruha do mile volje!" - rekoše im.  "Izveli ste nas u ovu pustinju da sve ovo mnoštvo gladom pomorite!"

Ovdje bi se, naravno, moglo na to reći isto ono što je Mojsije rekao Izraelu, naime, 'Ne gunđate vi protiv Mene, već protiv Boga gunđate!' (jer takvo je 'mrmljanje' i 'gunđanje' u stvari primjedba kako je Bog dao čovjeku veći teret nego je on sposoban nositi, a tako misliti, je isto kao i reći Bogu da laže! = 1 Korinćanima 10:13), no kako sumnjam da bi taj odgovor ovdje bio zadovoljavajući, i time na izgradnju, a pogotovo što je ta 'ovčica' i sama rekla u jednom od javljanja kad se iz Istine osvrnula na svoje TRENUTNO stanje,

'Evo, vidi koliko toga ja moram pročistiti/izbaciti iz sebe!'

... prilažem ovdje krasnu Objavu našeg voljenog Oca Nebeskog Koji bi nam povezujući sve ono iznad rečeno sa ovim zadnjim 'problemom', na jedan lako razumljiv način trebala ukazati na pravilan unutarnji stav i reakciju prilikom tih iznad objašnjenih 'čišćenja hrama naše duše', tj. spram svih takvih Njegovih 'poteza bičem', ili 'metlom' u našim životima:

Bertha Dudde, br. 6015, 4 Kolovoz 1954

SVE SLUŽI POSTIZAVANJU SAVRŠENSTVA...

Bez obzira sa čime se suočavate u životu to će vam služiti da postignete duhovno savršenstvo... Ipak na vama je samima da li ćete također iskoristiti sve susrete. Ispravan stav spram svih događanja u svezi vas samih i vaših okruženja će unaprijediti vaš razvoj... dok će ga pogrešan stav zaustaviti... Ispravan stav se, međutim, sastoji od činjenice da vi tražite vezu sa vašim Nebeskim Ocem, ili ju osnažite ako ste ju već pronašli. Onda će vam sve biti blagoslov, čak i najveća tuga (!!!)... Duhovni napredak može biti uvijek moguć jedino kroz prevladavanje, borbu ili ponizno podređivanje ako to nije moguće svladati... I za to Moja snaga mora uvijek biti zatražena budući vi samostalno niste dovoljno snažni. Zahtjev za Mojom snagom potrebuje vaš kontakt sa Mnom i također će osigurati vaš duhovni napredak. Ja vas doista uvijek nastojim privući k Sebi, okrenuti vaše misli k Meni, i ako vi to nećete napraviti samostalno kada ste od strane vašeg srca nagnani tražiti Me onda ću vas Ja morati afektirati tako da vas nevolja mora ohrabriti doći k Meni... ili... ako ste dobrovoljno već Moji vlastiti... Ja želim da se držite Mene još iskrenije, u tom slučaju vaša će vam nevolja nadoći da ćete Mi se pridružiti još intimnije. Povezanost sa Mnom garantira uvijek- rastuće produhovljavanje vaše duše, jer gdjegod Sam Ja prisutan sve drugo je isključeno... gdje se žudi za Mojim prisustvom tamo više nema mjesta za zemaljsku žudnju..

I to je ono što želim ostvariti kada dozvolim da upadnete u poteškoće, da istrpite patnju i osjetite se nemoćnim i bez snage (!!!). Davatelj snage je uvijek na vašem raspolaganju, ipak Moja snaga može utjecati k vama jedino ako pronađe prijemčivu posudu, koju vaša volja mora kako slijedi otvoriti sama. To je razlog zašto se ne trebate bojati zemaljske nevolje, jer vi ju sami možete riješiti sa Mojom snagom, koja vam je dostupna više nego izobilno... Prepustite se vašoj sudbini i znajte da iznad svega stojim Ja, Koji u trenutku sve mogu promijeniti. Što vas danas i dalje pritišće sutra vam može donijeti radost... ako vi sebe povjerite Meni, ako sebe sjedinite u molitvi sa Mnom i tako će duhovna svrha svake nevolje biti ostvarena... time što ste opet došli jedan korak bliže k Meni, Koji hoću da sva Moja zemaljska djeca streme ka Meni tako da ih snaga Moje ljubavi može prožeti i oni mogu sigurno nastaviti uzdizati se.  AMEN

Jednom kada se čovjek probudi za ovu stvarnost, i kada tako razbuđen spozna kako sve te raznorazne PRIVIDNE nesreće, bolesti ili pak bolna iskustva sa kojima se susreće u svom svakodnevnom životu, za koje je, budući nije razumio višu svrhu istih, on optuživao druge ljude, ili pak zle duhove, ili, što je najgore, za njih okrivljavao Boga smatrajući kako ga On time kažnjava, poslužuju da bi ga odvratile od robovanja svijetu i vlastitom tijelu (to je 'robovanje' tj. 'težak rad' opisano u Knjizi Izlaska 1:11), znači 'otrgnu iz pandži Sotone', i time da tu nije riječ o kazni već da su to dokazi brižne ljubavi našeg voljenog Oca Nebeskog, i da se svako od Njega nam na ramena položeno breme može sa lakoćom po(d)nijeti jednom kada se u srcu pa tako i u mislima povežemo sa Njime tražeći Ga za snagu i potporu, onda će, vjerujem, svako opiranje prestati, a time i mrmljanje i gunđanje, i čovjek će, bez obzira koliko mu ovozemaljska sudbina bila teška i bolna, mirno i sigurno koračati 'pustinjom ovog svijeta' te, 'vođen stupom dima danju i ognjem noću' (Izlazak 13:21, 22 = 'noću i danju' hoće reći kako je na ovom putovanju Isus Krist neprestano uz čovjeka, i vodi ga i štiti, bez obzira što je čovjek nekad, kad je u 'noći' svoje vjere, nesvjestan tog Njegova Prisustva, kao i Njegove brige i zaštite!), u bližoj ili daljnjoj budućnosti, zavisno pak o njegovom stremljenju i privrženosti, tj. opiranju tom Božjem vođenju, naposlijetku biti uveden u tu 'Obećanu Zemlju...

...zemlju potoka i vrela, dubinskih voda što izviru u dolinama i bregovima; zemlju pšenice i ječma, loze, smokava i šipaka, zemlju meda i maslina; zemlju u kojoj neće sirotinjski jesti kruha i gdje mu ništa neće nedostajati; zemlju gdje kamenje ima željeza i gdje će iz njezinih brdina vaditi mjed... gdje će do sita jesti i blagoslivljati Isusa Krista, Boga svoga, zbog dobre zemlje koju mu je dao.'    Ponovljeni Zakonik 8:7-11

                                               U Ljubavi Kristovoj ...

                        Lorens J

(Zagreb – 13-14 Svibanj, 2010)

 

<<< nazad