<<< nazad

Bertha Dudde, br. 7149, 20 Lipanj 1958

ODGOVORNOST RODITELJA I DJECE...


Vi započinjete vaše zemaljsko postojanje kao ljudsko biće u kompletnom neznanju. Duša je i dalje obavijena duhovnom tamom budući ona najprije mora doseći stanje samo-svjesnosti prije nego može započeti sa razlaganjem njezina gustog obavijajućeg pokrova. Ona to već može napraviti bez da je primila izvjesno znanje, jer može izraziti svoje dobre osjećaje u vrlo ranoj dobi premda ne djeluje kao rezultat izvjesne količine shvaćanja. Ali ljudsko biće uvijek treba biti svjesno sebe samoga inače njegove misli i akcije ne bi mogle biti procijenjene. Takvo dijete razvija njegovu iskru ljubavi rano; ono je dobro, budući je motivirano učiniti to izunutra... dok drugo dijete u istom stanju samo-svjesnosti popušta lošim impulsima unutar sebe samoga, premda ono osjeća slabašan osjećaj pogrešnog činjenja unutar sebe samoga. U obadva slučaja čovjek još ne može govoriti o shvaćanju, ali iskra Ljubavi je položena u svako ljudsko biće, i početno ponašanje djece je prema tome jedino različito budući njihove duše reagiraju drugačije na unutarnje porive, ali svako je dijete unatoč tome svjesno s obzirom na to da li je njegovo ponašanje dobro ili loše... jednom kada je doseglo stadij samo-svjesnosti.

I sada dijete također polako prima znanje... ono se upoznaje sa zakonima reda, to jest, ono počinje razumjeti rastuće više, i ono će također doživjeti učinke dobrog i lošeg na sebi samome... ono je podučavano pojmovima dobra i zla, i opet će ljudi reagirati drugačije kako izrastaju u odrasle osobe, zavisno o tome da li zapale plamen Ljubavi unutar njih samih i dozvole sebi biti pod utjecajem iznutra. I sukladno tome njihovo shvaćanje će ili rasti ili će dušino početno sljepilo ostati, jer znanje dano osobi izvani u nikojem slučaju ne treba postati shvaćanje, radije, ono to jedino postaje kada Ljubav ljudskog bića znanje sprovede u život (ili ‘znanju dâ život’)... Znanje može zasigurno zadovoljiti razum, ipak ono će jedino uvijek biti obmanjujuće svjetlo bez snage da osvijetli dušu ljudskog bića, i prema tome duša nastavlja ostajati prekrivena naslagama. Ljudsko će biće, međutim, biti smatrano odgovornim od trenutka kada je svjesno sebe samoga, od trenutka kada je svjestan čuti glas savjesti... time, kada se njegova percepcija dobra ili zla probudila unutar njega, što se može dogoditi skorije u jednom a kasnije u drugom djetetu, ali što je preduvjet za njegovu odgovornost za njegove akcije. Ipak slabost duše koja mora predati njezin zemaljski život u ranoj fazi je uvijek uzeta u obzir. Stupanj zrelosti baš kao i znanje koje je ljudskom biću bilo dano do tada će uvijek biti razmotreno. Jer kompletno shvaćanje ne može biti primjenjeno kao kriterij, pošto ono može biti stečeno jedino kroz Ljubav.

Ljudsko je biće, međutim, procijenjeno sukladno njegovoj LJubavi, i ova se može zapaliti u plamen u svakoj osobi, ali iskra Ljubavi može također biti ugušena, a to uvijek također naznačava protivno razmišljanje i djelovanje, što se vidi čim osoba postaje svjesna sebe samoga kao bića koje može koristiti njegovu volju i to čini u liniji sa njegovom dušom koja je opaka i nevoljna Ljubiti i koja će sebe također zatvoriti za bilo koje pruženo znanje... time ‘shvaćanje’ ne ugušuje ovaj loš unutarnji instinkt. Jedino kada se na dijete može utjecati da učini nešto dobro može ova opaka prisila nestati i glas savjesti sebe također izraziti iznova više zamjetno.

Iz ovog razloga roditelji nose jednu izuzetno veliku odgovornost, oni bi trebali učiniti sve da probude Ljubav u djeteta, oni bi ga trebali ohrabriti da vrši male pomoćne zadatke i time kultivirati osjećaj pomoćnosti u djece i ugušiti njihove pretjerano sebične instinkte... Jer čim je iskra Ljubavi bila zapaljena ona će se također raširiti, i duša više neće biti obavijena tamom, srce će samo po sebi postati prosvjetljeno, i onda će dijete već razmišljati i djelovati savjesno što će uskoro također rezultirati u svjetlu shvaćanja, jednom kada mu je dana prikladna informacija.. Jer Ljubav je sve... i svako ljudsko biće je sposobno ljubiti, budući je Bog Osobno postavio u svako ljudsko biće iskru koja je dio Njega Samoga kako bi ga vodio iz stanja smrti nazad u stanje života.

AMEN

<<< nazad