<<< nazad

Korespondencija između

Abgara Ouchame,

Kralja Edesse, i

Isusa Nazarećanina

 

Kroz Unutarnju Riječ

primio prorok

Jakob Lorber

 

Ovaj prijevod posvećujem

svojoj dragoj prijateljici

Andreji Balog Bašić

i njezinom tati Nedjeljku.

'Smrt je nastavak života'

Emanuel Swedenborg

 

Predgovor

Prvi povijesni pisac koji spominje korespondenciju između našeg Gospoda Isusa Krista i Abgara, Kralja Edesse, je Euzebije, koji je na početku četvrtog stoljeća nakon Krista igrao ulogu Kršćanskog Biskupa Cezareje, u Palestini. Isti je tvrdio kako je pronašao originalna pisma, u javnim arhivima među dokumentima i dnevnicima grada Edesse u Mezopotamiji, gdje je Kralj Abgar stanovao, i zapravo pisao na Sirijskom jeziku. Euzebije je objavio Grčki prijevod ovih pisama u Crkvenoj Povijesti. Učeni teolozi novog vremena, koji su, prema Honeu, saznali za ili otkrili jedino prvo Abgarovo pismo i rezultirajući odgovor našeg Gospoda, su se međusobno dosta prepirali u svezi njegove vjerodostojnosti, pa iako su učeni (Nadbiskup) Cave, Dr. Parker i mnogi drugi teolozi entuzijastično nastojali isto svrstati u red sa apostolskim poslanicama, drugi su ih pak unatoč tome klasificirali kao Apokrifne knjige. Ova dva pisma bi, prema Jeremija Jonesu, Engleskim svećeniku, u ranijim vremenima u Engleskoj, običan puk vrlo često uokvirio zajedno sa slikom Gospodnjom, te ih tako izvjesio u njihovim kućama, budući da su smatrali to Gospodnje pismo kao Božju Riječ te su ga štovali slično kao i Bibliju.

http://en.wikipedia.org/wiki/Abgar_V_of_Edessa

***

27 Ožujka, 1845, za boravka u Greifenburgu, Austrija, Jakob Lorber je napisao pismo svojem prijatelju Andreasu Huettenbrenneru u Graz, u svezi toga kako je započeo primati od Gospoda cjelokupni iskaz o korespondenciji između Kralja Abgara i Isusa:

'Najdraži prijatelju i brate u Gospodu! Želim ti najaviti korespondenciju između Kralja Abgara i Gospoda Isusa, koja se zbila u vremenu zemaljskog života našeg Gospoda. – I stoga, molim te da se marljivo pozabaviš proučavanjem obadva pisma!... Bilo mi je povjereno još šest takvih pisama između Isusa i Kralja Abgara. Kada ponovno dođem u Graz, obznanit ću ti ih zajedno uz mnoge druge (Gospodnje objave)...'    Jakob Lorber

 

1

Prvo Abgarovo Pismo Gospodu

[1] Abgar, vladar u Edessi, Isusu, dobrom Spasitelju, Koji se pojavio u kraju oko Jeruzalema, svečan pozdrav.

[2] Čuo sam o Tebi i Tvojoj iscjeliteljskoj moći, kako ju sprovodiš bez lijekova i (ljekovitih) trava. Jer kola priča kako Ti slijepima vraćaš vid, kako sakati prohodaju; kako gubavce čistiš, i istjeruješ nečiste duhove, te iscjeljuješ one koji se bore sa podmuklim bolestima, i naposlijetku čak i mrtve oživljavaš.

[3] Nakon što sam čuo sve te stvari o Tebi, zaključio sam onako sam za sebe, jedna od dvije stvari mora biti istinita, ili si Ti Bog, Koji je sišao sa neba; ili si Ti, Koji činiš te stvari, bar Sin Boga velikoga!

[4] Ja Ti stoga ovim pismom upućujem svoju zamolbu: da se potrudiš doći k meni, i izliječiš bolest koju imam!

[5] Također sam čuo da Židovi gunđaju/prigovaraju protiv Tebe i spremaju Ti zlo. Ja međutim imam mali, ali dobro uređen grad, koji će biti dovoljno velik za nas obadvojicu; iz tog razloga dođi k meni, Ti moj naj-poštovaniji prijatelju Isuse, i ostani sa mnom u mojem gradu i u mojoj zemlji; tamo ćeš od strane sviju biti nošen na rukama i u srcu.

[6] Očekujem Te sa najvećom čežnjom u svome srcu! – Poslato po mojem najvjernijem sluzi Brakusu.

 

Odgovor Gospoda na ovo pismo Kralja Abgara:

[1] Abgare, blažen si ti pošto Me nisi vidio a ipak si u Mene uzvjerovao! Jer vidiš, o Meni stoji zapisano: da oni koji su Me vidjeli, u Mene neće (po)vjerovati, a da će oni, koji Me nisu vidjeli, povjerovati i moći živjeti u vječnosti!

[2] Ali što se tiče tvojih briga, koje su bile razlog zašto si Mi pisao, ‘kako bi trebao doći k Tebi pošto Sam ovdje u zemlji Židova proganjan,’ Ja ti kažem: to je neophodno, pošto Sam iz tog razloga došao u svijet da se sve to ispuni u Meni, i na tom mjestu; i da ću se Ja, ubrzo nakon što se sve na Meni ispunilo, uzdići k Njemu, iz Kojeg Sam (pro)izašao od vječnosti!

[3] Pri svemu tome, budi strpljiv u svojoj ne-preteškoj bolesti. Međutim, nakon Mojeg uznešenja u nebo, poslat ću ti učenika koji će izliječiti tvoju bolest, i dati tebi i svima koji su sa tobom, istinsko zdravlje!

[4] Zapisano od strane Jakoba, učenika Gospoda Isusa Krista, i poslato po Brakusu, Kraljevom glasniku iz Genaseretske oblasti.

[5] Uskoro nakon što je Abgar primio krajnje nebeski odgovor od strane Gospoda Isusa, tako se zbilo, da je kraljev najstariji sin i prijestolonasljednik bio u tijelu shrvan od strane smrtonosne bolesti, za koju su svi doktori u Edessi rekli, kako je neizlječiva. – To je jadnog Abgara dovelo skoro do očajanja. U takvoj silnoj ojađenosti, on je dobrom Spasitelju Isusu napisao sljedeće drugo pismo, u kojem stoga piše:

 

2

Abgarovo drugo pismo Gospodu:

[1] Abgar, nesretni vladar u Edesi, Isusu, dobrom Spasitelju, Koji se pojavio u kraju oko Jeruzalema, svečan pozdrav i sva Božja počast!

[2] Oh Isuse, Ti dobri Spasitelju! Vidi, moj najstariji sin, prijestolonasljednik, koji se zajedno sa mnom iznad svake mjere radovao Tvom dolasku u moj grad, se smrtno razbolio. Opaka groznica ga je zahvatila, i prijeti ga umoriti svakog trenutka! Međutim, ja znam pošto me glasnik o tome izvijestio, da Ti iz daljine liječiš svakojake bolesnike bez lijekova samo kroz riječi i volju! Oh Isuse, Ti dobri Spasitelju, Ti istinski Sine Boga Najuzvišenijeg, jer Ti to uistinu jesi, neka moj sin koji Te toliko puno voli, da bi zbog Tebe i u smrt išao, također ponovno ozdravi kroz Tvoju moćnu riječ i volju!

[3] Oh Isuse, Ti dobri Spasitelju! Izgovori (tu Svoju moćnu riječ), jer i ja sam također bolestan, no ovog puta ne objavljuj Tvoje ranije spomenuto uzašće; nego pomozi, pomozi, pomozi, mome sinu odmah!

[4] Zapisano u mojem gradu Edessi i poslano po ranijem naj-povjerljivijem glasniku.

 

Na to je odgovor Gospoda Isusa bio kako slijedi:

[1] Abgare, velika je tvoja vjera, i kao posljedica toga bi se situacija tvoga sina mogla još više poboljšati (u smislu, ‘on bi zato mogao još prije ući u Kraljevstvo Nebesko, u svoj vječni dom, i sreću koja ga tamo čeka’). Budući Sam u tebi pronašao ljubavi više nego u Izraelu, i zbog toga želim za tebe učiniti još više, (blagoslovit ću te) onako kao da si ti jedini vjernik (na Zemlji).

[2] Vidi, Ja, Gospod od vječnosti, sada učitelj čovječanstva, i vječni Izbavitelj od vječne smrti, ću prije Moga uznešenja dati tvome sinu vječni život, pošto Me cijelim svojim srcem volio neviđena i neznana prije Mojih neizbježnih patnji za sve ljude. I zato, Moj dragi Abgare, ti ćeš zasigurno izgubiti svoga sina što se tiče tijela u svijetu, ali što se tiče Duha ćeš ga zadobiti tisućerostruko u Mojem vječnom Kraljevstvu!

[3] Međutim, nemoj vjerovati kako će tvoj sin, iako će umrijeti, doista umrijeti! Ne, ne; nego kada umre, on će se onda konačno probuditi iz sna smrti ovoga svijeta u istinski vječni život u Mojem Kraljevstvu, koje je Duhovno a ne fizičko!

[4] Zato, ne tuguj u svojoj duši! Već gledaj i tih budi, Ja sam jedini Gospod, i pored Mene nema drugoga! Prema tome, Ja slobodno činim, što činim, i nitko Mi ne može reći: učini to, ili to nemoj učiniti!

[5] Međutim, ono što sada činim i dozvoljavam, da Me gone kao slabića, to Sam planirao još prije nego je zemlja bila uspostavljena, i prije nego su sunce, mjesec i zvijezde osvjetljavale zemlju sa nebesa! Iz tog razloga Sam izašao iz Svoga Oca, Koji je u Meni kao što Sam Ja u Njemu! Međutim, Otac je Najviši, pošto je On Moja Ljubav, Moja Volja. Iako, Duh koji proizlazi iz Mene i Oca i djeluje (ili ‘izvor je svega/uzrok je svemu’) od vječnosti do vječnosti, je Najsvetiji. A to sve Sam Ja, Koji ti ovo otkriva!

[6] Prema tome ne budi žalostan, pošto sada znaš Koji je Onaj Koji ti je to otkrio! Međutim, o ovome nikome ne govori sve dok ne budem podignut na kolac pred Židovima, što će ti uskoro biti proglašeno, jer inače bi svijet propao prije vremena.

[7] Premda, u sljedećih nekoliko dana, ubogi mladić će doći u tvoj grad. Primi ga i budi dobar prema njemu, i obradovat ćeš Moje srce, pošto Sam tvome sinu osigurao toliku ogromnu milost te Sam ga, naračun njegove ljubavi, pustio da tamo ode prije Mene, jer Ja ću biti uznešen sa kolca (ili ‘tamo gdje ću i Ja otići kada budem uznešen sa križa’).  – Amen.

[8] Zapisano u Kananu u Galileji po učeniku Ivanu, i poslano po kraljevom glasniku.

 

3

Abgarovo treće pismo Gospodu:

[1] Abgar, mali vladar u Edessi, Isusu Spasitelju, Koji se pojavio u kraju oko Jeruzalema, svečan pozdrav do u vječnost.

[2] Iz Tvog prekrasnog milosrdnog pisma, kojeg si Ti oh Gospode, Gospode Bože od Vječnosti, prethodno i najmilostivije, prije ovog moga pisma, poslao meni prašinom prekrivenom crvu i za silnu utjehu mojem sinu, sam sasvim jasno vidio, da u Tebi mora živjeti Najviša Ljubav; jer inače bi jednostavno bilo nemoguće, da bi Ti, kao jedini Gospod nad svim nebesima baš kao i na zemlji, meni, koji sam pred Tobom crv, za moga sina koji Te ljubi iznad svih, o kojem imaš tako dobro mišljenje, dao takav svemogući izvor utjehe! Ja Tebi za to, oh Gospode, najvjerojatnije ne mogu uzvratiti drugačije, nego potonuti pred Tvojim najsvetijim Imenom u prašinu moje ništavnosti i ponuditi ti svoju, kao i zahvalnost svoga sina. Milostivo prihvati ove naše najvatrenije zahvale kao jamstvo naše goruće ljubavi, i uvijek nas se sjeti u Svojoj, za mene, neshvatljivoj blagosti.

[3] Ljubav mojeg vrlo bolesnog sina prema Tebi mi je prije nekoliko dana izrazila čežnju za Tobom prepunu ljubavi. Gospode, oprosti mi da Ti ju ponovno putem ovog pisma obznanjujem! Ja vrlo dobro znam da su Tebi naše misli poznate već puno prije, prije nego smo ih sin moj i ja promislili; ali stavljajući to na stranu pišem Ti, kao kada čovjek piše drugoj osobi, i to činim po savjetu onog ubogog mladića kojeg Si mi preporučio, koji je sada već smješten kod mene, a koji mi je rekao, da Tebi svatko mora prići na taj način, ako od Tebe nešto želi primiti!

[4] Taj mladić je javno izjavio kako Te vidio; on u stvari ima vrlo jednostavan, ali inače, kako se to meni čini, vrlo ispravan i prikladan dar opisa. Taj mladić je meni postao vrlo dragocjen zbog te sposobnosti, i nedavno nam je na našu veliku radost opisao Tvoju pojavu na vrlo grafički način, da smo ja i moj sin, koji je i dalje živ, ali već vrlo slab, vjerovali da smo Te doslovno vidjeli. U mom gradu, međutim, živi vrlo veliki umjetnik u slikanju; on je smjesta za mene naslikao, po opisu mladića, Tvoje poprsje. Moj sin i ja smo bili iznenađeni i vrlo zadovoljni sa tom slikom, da bi nakon toga ubogi mladić priznao, kako Ti, oh Gospode, baš tako izgledaš!

[5] To je razlog zašto koristim ovu priliku, da Ti putem povjerljivog nositelja ovog svog pisma zahvale pošaljem Tvoju vlastitu sliku, da bi je Sam provjerio i potvrdio, i onda mi putem glasnika dao do znanja, da li je moguće da ta slika doista izgleda kao Ti?

[6] Oh Gospode Isuse, Ti dobri Spasitelju sveg čovječanstva! Zbog toga se nemoj ljutiti na nas; jer nije prezirna radoznalost, ne, već radije čista i silna ljubav prema Tebi ono što nas je nagnalo da napravimo ovu najvrijedniju dragocjenost našeg srca, tako da za sebe možemo formirati neku vrstu slike o Tebi, pošto Si naša srca ispunio do najdubljih dubina sa Tvojom ljubavlju, i postao si naše najveće blago, naša najveća utjeha, te u životu i u smrti našim srcima najskupocjenija dragocjenost!

[7] Oh Gospode, nikad nas se nemoj prestati sijećati u Svome srcu; neka se Tvoja Sveta Volja uvijek ispuni za nas! 

 

Treći odgovor Gospoda Isusa Abgaru, koji mu je bio poslan u roku deset dana po istom kraljevom glasniku.

[1] Moj blagoslov, Moja Ljubav i Moja Milost tebi, Moj voljeni sine Abgare!

[2] Ja Sam ovdje u Judeji vrlo često govorio onima, koje Sam izliječio od svakojakih bolesti tijela: Gledajte, vaša vjera je to učinila! Ali, Ja nikad nikoga nisam pitao: Da li Me voliš? I do dana današnjeg još nitko nije rekao iz dubine svoga srca: Gospode, volim te!

[3] Ti si usprkos svemu vjerovao puno prije, bez da si Me vidio, kako Sam Ja Jedini, i sada Me voliš, poput onog koji je odavno bio preporođen iz Vatre Duha.

[4] Oh Abgare! Abgare! Kada bi samo mogao, i kada bi bio u stanju dokučiti, koliko te Ja zbog toga puno volim, i kakvu veliku radost ti stvaraš Mome vječnom Očevom srcu, kao posljedica toga bi te preplavilo (toliko) ogromno blaženstvo, da više nikad ne bi mogao živjeti!

[5] Međutim, budi nepokolebljiv u(sprkos) svemu, što ćeš postupno čuti o Meni od opakih Židova, koji će Me uskoro izručiti u ruke krvničke. Unatoč tome, kada čuješ sve to, ne budi nad time ojađen, onda ćeš duhovno biti prvi, nakon svoga sina, koji će imati živog udjela u Mojem uskrsnuću od mrtvih.

[6] U-istini, u-istini ti govorim: oni koji vjeruju u Moje učenje, da je izašlo od Boga, će također biti uskrsnuti iz mrtvih Najmlađeg Dana (= prvog dana u duhovnom svijetu, tj. odmah nakon smrti), pod ovim okolnostima će svatko susresti svoju pravednu presudu. Ali oni koji Me ljube poput tebe, ti smrti neće okusiti nikada! Onako brzo poput najbrže misli, će oni također biti preobraženi iz ovog života tijela u sam najradosniji vječni život, i nastanit će se sa Mnom, njihovim Ocem od vječnosti! Međutim, brižljivo čuvaj t(akv)u tajnu za sebe, do trenutka kada budem uskrsnut!

[7] Onda će ubrzo nakon toga k tebi doći učenik, kao što Sam ti obećao u prvom pismu, te će osim tvoga sina, koji će ići preda Mnom bez boli u Moje kraljevstvo, cijelo tvoje domaćinstvo učiniti tjelesno i duhovno zdravim.

[8] Što se tiče sličnosti između Moje izvanjske forme i preko tvoga glasnika poslane Moje slike, da li je sličnost prava ili ne, će te tvoj glasnik, koji Me sada eto već treći puta vidio, najvjernije izvjestiti. Tkogod želi Moju sliku sa namjerama poput tvojih, u tome nema grijeha! Pošto ljubav sve podnosi. Ali jao si ga onima koji od Mene prave idola. Ali sliku čuvaj u tajnosti!

[9] Zapisano u Judeji od strane jednog od Mojih učenika, koji Mi je blizak srcu, i poslano opet po istom glasniku.

[10] Moj blagoslov tvojem domaćinstvu. Amen 

 

4

Četvrto pismo kralja Abgara Gospodu,
koje je bilo napisano sedam tjedana nakon trećeg

[1] Abgar, mali vladar u Edessi, Isusu dobrom Spasitelju, Koji se pojavio u kraju oko Jeruzalema, i sada je s jednog kraja na drugi proganjan od strane glupavih, slijepih Židova, koji u njihovoj sredini ne prepoznaju Sveto praiskonsko Svjetlo, Sunce sunaca, svečan pozdrav!

[2] Oh, Ti moj dobri Spasitelju Isuse! Sada se mome dragom sinu dogodilo ono što si mi Ti, o Gospode, prorokovao u drugom pismu; on je umro prije nekoliko dana, a na svojoj smrtnoj postelji me uporno preklinjao, sa očima prepunim suza, da Ti ovim pismom izrazim njegove najusrdnije zahvale zbog toga, što si mu Ti u stvari dozvolio, da tako potpuno bez boli i sasvim bez straha od smrti tijela, umre na najmilostiviji način.

[3] On je Tvoju sliku pritisnuo na svoje srce najvjerojatnije tisuću puta, a njegove posljednje riječi su bile: ‘Oh Ti moj dobri Oče Isuse! Oh Isuse, vječna Ljubavi, Ti jedini Si istinski Život od vječnosti, Ti, Koji sada hodaš kao Sin Čovječji pod onima (= Židovima), koji su Tvoju svemoć pozvali u postojanje (= u smislu, ‘Koji su oduvijek čekali na Tebe, obećanog Mesiju), i Koji Si im dao oblik i život (= Židovima), - Ti jedini, da, Ti jedini Si moja vječna ljubav!!! Ja živim, Ja živim, Ja živim kroz Tebe u Tebi vječno!!!’

[4] Nakon ovih riječi je moj dragi sin preminuo. Očigledno Ti već znaš, oh Gospode, da je takav bio zemaljski kraj moga sina, i da je moje cijelo domaćinstvo zajedno sa mnom jako puno za njime plakalo. Ali usprkos tome Ti ovo pišem, kao čovjek drugom čovjeku, budući da je moj umirući sin prije njegovog zemaljskog kraja to toliko vatreno žudio.

[5] Oh Gospode, oprosti meni koji sam pred Tobom bijedni grešnik, ako sam Te opteretio ovim svojim četvrtim pismom, i možda Ti prouzročio, oh Gospode, smetnju u Tvojim naj-Svetijm više važnijim poslovima.

[6] Konačno se usuđujem tražiti još jednu uslugu u ovom pismu, da mi ne zaniječeš svoju utjehu, molim Te. Vidi, unatoč svemu me nakon (smrti) moga sina velika tuga spopala, od koje se, ni uz moju najčvršću i najbolju moguću volju, ne mogu osloboditi. Prema tome Te zaklinjem, Ti dobri Spasitelju, Ti dobri Oče od vječnosti, da me oslobodiš od ovog velikog bola. Ali ne moja, nego radije neka bude Tvoja Sveta Volja!

 

Kratak odgovor Gospoda na ovo pismo na Grčkom jeziku,
naime ranija pisma su bila napisana na Židovskom jeziku

[1] Moj voljeni sine i brate Abgare! Što se tiče tvoga sina, Ja već znam sve, i izuzetno Mi je drago zbog takvog predivnog završetka na ovom svijetu, i još k tome za njega puno divnijeg počinjanja u Mojem Kraljevstvu.

[2] Ti međutim dobro činiš što za njime malo tuguješ; vidi, na ovom svijetu ima samo nekoliko dobrih ljudi! Međutim, za onima koji su poput tvoga sina itekako vrijedi tugovati!

[3] Gle, Ja Sam također pustio dragocjenu suzu za tvojim sinom! – Štoviše, cijeli svijet je nastao iz jedne suze iz Moga oka, i tako će također jednom novo nebo biti stvoreno.

[4] Ja ti kažem, postoje dobre suze koje su na nebu od silne vrijednosti. Jer sa tim najskupocjenijim draguljima će vječno nebo biti ukrašeno. Ali tvrđave pakla su osnažene zlim suzama mržnje -, zavisti, - i bijesa.

[5] Prema tome, neka ovo bude tvoja najveća utjeha, - da tuguješ sa svojim dobrim sinom. Međutim zadrži to tugovanje jedno kratko vrijeme, sve dok nakratko Mene ne oplačeš, onda će te Moj učenik osloboditi od svega.

[6] Međutim, odsada budi vrlo milosrdan, i ti ćeš također pronaći veliko milosrđe (ili ‘kako bi i sam pronašao milosrđe’)! Ne zaboravi siromašne; jer svi oni su također Moja braća, čini njima, što činiš Meni, i Ja ću te stostruko nagraditi (ili ‘ti stostruko uzvratiti’).

[7] Traži Veliko, što je Moje Kraljevstvo, i male stvari ovog svijeta će ti biti od koristi! Međutim, ako budeš tražio male stvari, nećeš se moći smatrati dostojnim Velikog.

[8] Ti međutim imaš zločinca, koji je po tvojim mudrim zakonima zaslužio smrtnu kaznu. Ja ti međutim kažem, ljubav i milosrđe su uzvišeniji nego mudrost i pravednost! Odnosi se stoga prema njemu sa ljubavlju i milosrđem, i postat ćeš jedno sa Mnom i sa Ocem, Jednim, Koji boravi u Meni, i iz Koga Sam izašao, smrtno biće isto kao i ti. – Amen.

[9] Napisao Osobno Ja u Kafernaumu, i poslao po tvome glasniku.

 

5

Otprilike tri tjedna nakon Gospodnjeg odgovora na četvrto pismo,
Kralj Abgar je Gospodu Isusu poslao peto pismo.

[1] Abgar, mali vladar u Edessi, Isusu, dobrom Spasitelju, Koji se pojavio u zemlji Židova oko Jeruzalema, kao praiskonsko Svjetlo, kao vječna praiskonska Sila koja iznova oplovljava Sve, nebo, svjetove, stvorenja – i neće biti prepoznat od strane prvih koji su pozvani, nego od onih, koji su već tisućama godina skapavali u tami, svečan pozdrav od nas djece noći!

[2] Oh Gospode kojem je smrtniku moguće shvatiti veličinu Tvoje ljubavi prema nama ljudima, koji smo samo Tvoja stvorenja, a iz koje ljubavi Ti sada želiš oblikovati sve novo, a ipak Sam želiš pri tom hodati tim putem, što je za moj ljudski pojam o Bogu skoro nemoguće i izgleda nezamislivo!

[3] Čak ako si Ti također ovdje na ovoj Zemlji, koju bi mogao raspršiti jednim dahom, prisutan kao krajnje jednostavan čovjek i podređen ljudima, Ti usprkos tome vladaš i održavaš iz Svojeg najunutarnijeg Božjeg bića cijelu vječnost! I svako zrnce prašine na Zemlji, svaka kapljica u moru, suncu, mjesecu i bezbrojnim zvijezdama sluša sve-moćan glas Tvoga srca, koje je vječno središte svih stvari i bića u vječnosti.

[4] Oh kako li beskrajno blaženi Tvoji učenici moraju biti, da Te uistinu prepoznaju njihovog najblistavijeg duhovnog dana, poput mene bijednog grešnika iz moje noći!

[5] Oh, kad samo moja stopala ne bi bila sakata, ja bi već odavno bio sa Tobom! Ali na ovaj način su mi moje jadne noge postale zapreka do moga najvećeg blaženstva. Sve to sada sa radošću podnosim, pošto si me Ti, oh Gospode, smatrao toliko dostojnim da sa mnom, jadnom nijemom kapljicom, razgovaraš putem pisma, i da me podučavaš o toliko puno čudesnih stvari, u svezi kojih čovjek najsigurnije može biti jedino od strane Tebe podučen, ali nikad od strane ljudi.

[6] Što li sam ja prije znao o životu nakon smrti? Svi mudraci svijeta mi ne bi mogli otkriti te zagonetke; jer sve njihove politeističke doktrine zasigurno imaju poetsku besmrtnost, koja međutim sa stvarnošću ima jako malo veze, baš kao ispraznan san s drugim, u kojem čovjek može hodati po oceanu, i sa brodom ploviti po kopnu.

[7] Ti, oh Gospode, si mi ukazao u riječi i u djelu, kako nakon smrti, ovo naše vrlo krhko tijelo konačno započinje kao najsavršeniji, pravi, najslobodniji duhovni život, i više se nikad ne mijenja do u vječnost.

[8] Iz tog razloga sam ja to sada učinio svojim nezamjenjivim zadatkom, Tebi, oh Gospode, izraziti moje najprikladnije zahvale putem ovog pisma, za tu beskrajno veliku milost, koje naravno u usporedbi sa ovom Tvojoj beskrajno ogromnom milošću bivaju raspršene u čisto ništavilo.

[9] Ali što Ti ja, oh Gospode, mogu ikada dati, da mi Ti to nisi dao ranije?

[10] Meni se čini kako su prikladne zahvale iz srca najbolja čovjekova karakteristika, pošto je nezahvalnost zasigurno njegova vlastita potpuna svojina. Posljedično tome, oh Gospode, ja Ti ne mogu predstaviti ništa drugo osim mojih malih zahvala, ali unatoč tome sa potpunim uvjerenjem da sam sada spreman, izvesti u mome malom kraljevstvu odmah sve što bi me Ti, oh Gospode, tako milostivo podučio napraviti, da prateći Tvoju želju, ja ne bi samo trebao odmah ukloniti ozoglašenog državnog kriminalca iz zatvora, već ga također upisati u moju školu i dovesti ga za moj stol.

[11] Da li sam time učinio dobro ili ne, kako izreka kaže, činiti previše dobrih stvari, i to procjeniti, to je iznad mojeg ljudskog razumijevanja. Prema tome, oh Gospode, ja Ti u ovom pismu također iznosim ovu stvar, da bi me Ti najmilostivije ispravno uputio u svezi toga.

[12] Moja ljubav, moje zahvale i moja dječja poslušnost Tebi, oh Gospode, Tebi jedino, Budi Volja Tvoja!

 

Vrlo kratak (i peti) odgovor Gospoda na Abgarovo pismo.

[1] Slušaj Moj voljeni sine i brate Abgare! Ja sada sa Sobom, pod ovih 12 apostola, imam 72 učenika; ali svi oni zajedno nemaju takvu duboku oštroumnost poput tebe, budući da si poganin, i povrh toga nisi nikad vidio Mene, i sva mnogobrojna čuda, od Mojeg rođenja, od kako Sam postao ljudsko biće,.

[2] Prema tome živi u najvišoj nadi; jer vidi, dogodit će se, da ću od djece oduzeti svjetlo, i dat ću ga u izbilju poganima! Jer vidiš, nedavno Sam ovdje također pronašao u živih poganina, Grka i Rimljana, vjeru, kakve se u cijelom Izraelu ne može pronaći; ljubav i poniznost su sada među Židovima postale potpuno strane/nepoznate karakteristike ljudskog srca, koje sam jedva ikad susreo u tolikim masama kao kod tebe.

[3] Gledaj, stoga ću ga Ja oduzeti od djece i dat ću ga tebi, to jest, svo Moje Kraljevstvo, vremeno i vječno! Djeca će međutim sebe hraniti sa prljavštinom svijeta.

[4] Ti bi htio Moju volju učiniti u svojem kraljevstvu propisom; to ranije neće ići; jer vidiš, za sve stvari ti treba određena zrelost. Ali Moj zakon nije ništa do Moja Ljubav. Ako želiš uvesti nešto Mojeg u svoje kraljevstvo, onda uvedi unutra ovaj Zakon, nakon toga ćeš imati sasvim lagan zadatak sa Mojom Voljom. Jer vidiš, Moja Volja i Moj Zakon su u potpunosti Jedno, baš kao što smo Otac i Ja potpuno Jedno.

[5] Zasigurno postoji još puno dobrih stvari koje leže u Mojoj volji, što ti za sada ne možeš dokučiti. Međutim, kada Ti dođe Moj učenik, on će te voditi u svim stvarima, i kad se kao posljedica toga krstiš u Moje Ime kroz njega, Sveti Duh će te zasjeniti, i podučiti u svim stvarima.

[6] Sa kriminalcem si napravio u potpunosti ispravno. Jer vidiš, Ja činim isto sa vama poganima. Pri svemu tome je tvoje djelo dobro ogledalo, za ono što Sam već učinio i što ću kasnije u izobilju učiniti.

[7] Ovo je za tvoj spokoj i tvoj blagoslov! – Amen.

 

6

Deset tjedana kasnije, Kralj Abgar je Gospodu napisao šesto pismo

[1] Abgar, mali vladar u Edessi, Isusu dobrom Spasitelju, Koji se pojavio u okolici Jeruzalema, blagoslov svim ljudima dobra srca, i koji imaju ispravno htijenje urediti svoj život u skladu sa Njegovom Riječju, svečan pozdrav.

[2] Oh Gospode, oprosti mi zbog moje velike drskosti, i mojeg već stvarno smjelog pristupa Tebi. Ali Ti bez ikakve sumnje znaš, da dobre doktore čovječanstvo uvijek izuzetno cijeni, pošto su oni oduvijek posjedovali najsigurnije znanje u prirodnim stvarima, budući se pri velikim pojavama (= katastrofama) u prirodi svatko rado okretao ka njima, jedino da bi primio od njih više ili manje bez-osjećajnu (apatičnu) informaciju.

[3] Koliko li Si samo beskrajno iznad svih u prirodu upućenih svjetovni doktora Ti u mojim očima, Ti Koji nisi samo Doktor za sve stvari, već Si također istovremeno i Stvoritelj i Gospodar cijele prirode od vječnosti! Tebi Jedinome mogu sada predstaviti moju čudnu nacionalnu krizu, i zaklinjati Te iz najdubljih dubina mojeg srca da milostivo spriječiš ovu čudnu patnju.

[4] Vidi, kao što najsigurnije već znaš, prije deset dana smo ovdje osjetili mali zemljotres, koji, međutim, zahvaljujući Tebi, nije ostavio nikakve određene posljedice. Nekoliko dana nakon tog zemljotresa sva voda je postala mutna, i svaka osoba koja je pila vodu je zadobila glavobolje, i posljedično tome postala potpuno zbunjena!

[5] Ja sam smjesta objavio strogu odredbu, da nitko ne može koristiti vodu u cijeloj mojoj zemlji, sve dok ponovno ne donesem odredbu o njezinom korištenju. U međuvremenu će, međutim, svi moji građani trebati doći k meni u Edessu, gdje će dotle biti snabdjeveni sa vinom i vodom, koje sam sada posebice u tu svrhu dopremio na velikim brodovima sa prilično udaljenih Grčkih otoka.

[6] Ja vjerujem, pošto me čista ljubav prema mojim ljudima i najiskrenije sažaljenje nad istima pokrenulo na ovu akciju, da nisam loše postupio. Iz tog razloga Te preklinjem, oh Gospode, u svoj poniznosti i skrušenosti u mome srcu, pomozi mome narodu i meni izaći iz ove krize!

[7] Jer vidi, voda se sama ne hoće pročistiti, a užasna posljedica je uvijek ista. Oh Gospode, ja znam da su Tebi podređene sve dobre i zle sile i vlasti, i moraju popustiti/predati se na tvoj znak; prema tome, preklinjem Te, najmilostivije se sažali nada mnom, i zbog jadnih građana oslobodi me ove kuge. Neka uvijek bude Tvoja sveta volja! –

[8] Kada je Gospod pročitao ovo pismo, bio je duboko ogorčen/razdražen u Svojem najdubljem biću, i progovorio je glasno poput groma: ‘Oh Sotono, Sotono! Koliko dugo ćeš još kušati Boga, Gospoda svoga?! Što ti je napravilo ovo dobro malo kraljevstvo, ti najopakija zmijo, da si ga tako odvratno zarazio?

[9] Na tome nauči još jednom, da Sam Ja tvoj Gospod, i stoga će od sada pa ubuduće biti kraj tvojoj podlosti u ovoj zemlji. Amen.

[10] Zar se nisi jednom jedino tijelom čovječanstva bavio, samo da bi ga kušao, što Sam ti dozvolio, kao sa Jobom?! Što činiš sa Mojom Zemljom?! – ako imaš hrabrosti, napadni Mene! Međutim Moju zemlju, i ljude, koji Me nose u njihovim srcima, ostavi na miru do vremena, kojeg ću ti podariti zbog posljednje probe tvoje slobode!’

 

Nakon ovog usklika, On je pozvao učenike da Abgaru upute sljedeće riječi, koje u tu svrhu glase:

[1] Moj voljeni sine i brate Abgare! Ovaj užasan udarac ti nije nanio tvoj, već jedino Moj neprijatelj. Ti međutim, ne poznaješ toga neprijatelja; Ja Ga međutim, poznajem jedno vrlo, vrlo dugo vrijeme.

[2] Moj neprijatelj je stari nevidljivi vladar ovog svijeta, i do sada je imao veliku moć ne samo na ovoj Zemlji, koja je njegova kuća, već također i na zvijezdama. Njegova moć će trajati jedino kratko vrijeme, i uskoro će princ ovog svijeta biti poražen. –

[3] Ti ga se međutim više nikad ne moraš bojati, pošto Sam ga Ja sada porazio za tebe i tvoje ljude. Prema tome, sada možeš u miru koristiti vodu u svojoj zemlji, pošto je ona u ovom trenutku postala potpuno zdrava. 

[4] Vidi, dok si Me ljubio, loše stvari su ti se dogodile; međutim, pošto je tvoja ljubav prema Meni bila silnija u tjeskobi, zbog toga je tvoja ljubav prevladala nad svom paklenom silom silom i ti si sada zauvijek slobodan od takvih paklenih napada.

[5] U tu svrhu će se dogoditi da će vjera biti žrtvovana (ili ‘pasti kao žrtva u’) velikim kušnjama, i morat će proći kroz vatru i vodu. Ali vatra ljubavi će ugušiti probnu-vatru vjere, i voda će sa svom svojom sve-silnošću ispariti.

[6] Međutim, kao što se sada prirodno zbilo u tvojoj zemlji, tako će se jednog dana dogoditi duhovno sa mnogima, da će kroz Moje učenje postati vrlo bolesni, oni koji će se napajati iz lokava lažnih proroka.

[7] Moja ljubav, Moj blagoslov i Moja Milost Tebi, Moj brate, Abgare. Amen.

 

7

Sedmo i posljednje pismo Kralja Abgara Gospodu Isusu,
Kojem je pisao devet tjedana nakon šestog odgovora Gospoda,
i koje je pristiglo pet dana prije ulaska Gospodnjeg u Jeruzalem.

[1] Abgar, mali vladar u Edessi, Isusu, dobrom Spasitelju, Koji se pojavio u okolici Jeruzalema, Spasenje za svo čovječanstvo, Gospod i pomazani Kralj od vječnosti, Bog svega stvaranja, svih ljudi i svih bogova, dobrih baš kao i zlih, svečan pozdrav!

[2] Oh moj Bože, oh ti isključivi Ispunitelju moga srca i najpotpunije utjelovljenje svih mojih misli! Ja već zasigurno znam po tvom najmilostivijem prvom pismu meni da Ti se sve one stvari, koje sadašnji Semiti Židovi u Jeruzalemu namjeravaju učiniti sa Tobom, moraju dogoditi po Tvom vlastitom neshvatljivom savjetu.

[3] Ja skoro zasigurno mogu nejasno zamisliti, da to najvjerojatnije mora biti tako. Ali oh Gospode, Ti ćeš zasigurno ipak bolje uvidjeti od mene, slabića koji to gleda sa ljudske strane, da se moje srce koje Te sada iznad svega ljubi tome protivi. Slijed događaja će tijekom ovog moga pisma ukazati, da ja imam potpuno pravo izvjestiti Te o tome, oh Gospode.

[4] Gle, ja kao Rimski vazal, blizak rođak Tiberiju, koji je Rimski Car, također imam u Jeruzalemu moje odane Rimske promatrače, koji posebice budno motre na izuzetno oholo svećenstvo tamo. Moji promatrači su me točno izvjestili što ti ponosni, bezobrazni svećenici iFarizeji namjeravaju učiniti sa Tobom.

[5] Oni ne samo da Te po svojem običaju misle kamenovati ili zapaliti; ne, to za njih nije dovoljno, već oni radije misle na Tebi napraviti primjer najnehumanije okrutnosti kao upozorenje drugima! – Slušaj, oh Gospode! Te zvijeri u ljudskom obliku Te žele objesiti i prikucati sa oštrim čavlima na križ, i tamo Te ostaviti obješenog toliko dugo, sve dok polako, zbog naj-užasnijeg bola, ne umreš na kolcu sramote, i oni žele sprovesti ovo majstorsko djelo ljudske zlobe na ovoj uskoro nadolazećoj proslavi Pashe!

[6] Gospode, neka bude kako bude; ali to me grubo uvrijedilo do same dubine moje duše! Prema tome, Ja znam da Te ove čisto čulne i silničke zvijeri u stvari ne žele ubiti, zato što si Ti Sebe predstavio kao njihovog obećanog Mesiju pred ljudima. O, to bi ovu svećeničku bandu hijena manje brinulo; jer ja itekako dobro znam da oni sami niti vjeruju u Boga, a još manje u Tebe, i da među sobom za oskvrnuće mare jako malo.

[7] Ali oni sami imaju jedan sasvim drugačiji plan! Vidi, zbog njihovih tajnih zavjera ove zvijeri znaju kako ih Rim promatra sa svih stotinu Argusovih očiju. I vrlo oštrovidni Pilat je već prethodne godine, kao što je bilo planirano, prozreo takvu visoko-svećeničku namjeravanu bunu, te je, kao što dobro znaš, uhvatio u Vanjskom Dvoru pet stotina siromašnih, i također bogatih, većinom nesretnih Galilejaca, i smjesta im odrubio glavu, čime je zasigurno na sebe navukao Herodovu mržnju, pošto je to ponajviše utjecalo na njegove podanike.

[8] Ovaj primjer je ostavio snažan utisak na poljuljane umove Hramovnika. I zato kako bi izašli na kraj sa ovom neprilikom, oni su sada odabrali Tebe, i žele Te optužiti pred Pontusom kao pobunjenika protiv države i kao glavnog neprijatelja prošlogodišnje bune, tako da na taj način sebe očiste pred Rimskim sudom, i okrenu od sebe Rimske Argusove oči što im smetaju, kako bi još jednom lakše iskovali veliko-izdajničke planove, međutim što im ni u kojem slučaju neće uspjeti. Ti to vidiš također bez ovog mojeg pisma, i beskrajno bolje, da su oni, do u dlaku, otkriveni u Rimu.

[9] Ako Ti, oh Gospode, želiš uslugu od mene, Tvojeg najvatrenijeg prijatelja i obožavatelja, odmah ću brzo odaslati glasnike u Rim i Pontusu, i stati uz Tebe, tako da te zvijeri istovremeno upadnu u istu rupu, koju su pripremili za Tebe!

[10] Ja Te sada, oh Gospode, pre-dobro znam, i također Te dovoljno dobro znam da Ti ne trebaš savjet nijednog čovjeka, skoro zasigurno ćeš napraviti, ono što Te najviše zadovoljava. Ja kao ljudsko biće, međutim, gledah na ovo kao na moje prve dužnosti, da Te odano izvjestim o ovoj stvari, kako stvari točno stoje i na nijedan drugi način, povezano sa mojim najodanijim zahvalama za Tvoju milost, koju Si ukazao meni i mojem narodu!

[11] Oh Gospode! Obavijesti me, što ovdje da napravim za Tebe. – Neka uvijek bude Tvoja Sveta Volja!

 

Vrlo kratak odgovor Gospoda

[1] Čuj, Moj voljeni sine i brate Abgare, sve je baš onako kako si Me pravilno izvjestio. Ali unatoč svemu, to se sa Mnom mora dogoditi, pošto inače ni jedan čovjek ne bi nikad postigao vječni život – ovu veliku tajnu koju ni u kojem slučaju sada ne možeš uvidjeti, ćeš uskoro razumjeti.

[2] Prema tome, što se tiče tvojih naj-naklonjenijih načina za Moje opravdavanje, pusti to za sada; jer bilo bi beskorisno, tamo gdje vlada vječna moć Oca, Koji je u Meni, a Ja Sam izašao iz Njega kao ljudsko biće.

[3] Posljedično tome ne plaši se Mojeg Križa, na kojeg ću biti prikucan, jer vidi, posebice taj Križ će za sva buduća vremena biti kamen temeljac Božjem Kraljevstvu, i kapija za ulazak u njega.

[4] Ja ću međutim biti mrtav, tijela što se tiče, tri dana; trećeg dana ću Ja, međutim, uskrsnuti od mrtvih u Jeruzalemu kao vječni Pobjednik nad smrću i paklom i Moj svemogući sud će doći nad sve zle prijestupnike!

[5] Međutim, za one, koji su Mi pri srcu, široko ću otvoriti nebeske kapije pred njihovim očima.

[6] Za nekoliko dana doduše, kada vidiš sunce zamračeno tijekom dana, onda pomisli kako sam Ja, tvoj najveći prijatelj i brat, umro na Križu! – Međutim, ne budi preplašen zbog toga. Jer sve se to mora dogoditi, a ipak se na Meni ni jedna vlas neće nakriviti.

[7] Međutim, u trenutku kada ću biti uskrsnut od mrtvih, primit ćeš znak, po kojem ćeš istog časa prepoznati Moje uskrsnuće.

[8] Moja Ljubav, Milost, Moj Blagoslov sa tobom, Moj dragi brate Abgare.  Amen.

Od Gospoda Isusa Krista (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac primio J.Lorber

<<< nazad