<<< nazad

Nebeski obrok milosrđa…

01] Robert preda Me (Isusa) na stol stavlja kruh i pored kruha stavlja vino, onda se pokloni i ode na svoje mjesto. Ja tako uzimam kruh i pitam Bruna, zna li on pak, što je to.

02] Govori Bruno: „Gospode! To je kruh s Neba, istinska hrana za vječni život i oproštenje grijeha! Blagoslov onome, koji ga dobije za jesti!“

03] Govorim Ja: „Onda dobro! Zato što vjeruješ i govoriš tako, ta uzmi i jedi od njega, koliko ti se hoće i možeš!“

04] Govori Bruno: „Gospode! Ali tu su pored mene još dvadeset devetorica, koji su možda i gladniji od mene! O, dozvoli da od ovog kruha prvo njima dam po njihovoj potrebi a tek na kraju sebe zasitim od onoga što bi moglo ostati!“

05] Govorim Ja: „Učini sve kako ti srce hoće!“

06] Tada Bruno, zahvaljujući sa suzama u očima, podijeli kruh do zadnje mrvice među njima dvadeset devetoricom, koji su ga također, dirnutih srdaca pojeli. – Jedan od njih tada primijeti, da je Bruno na sebe skroz zaboravio, priđe mu i kaže: „Ali dragi prijatelju Bruno, pri dijeljenju kruha, ti si sebe samoga skroz zaboravio i sve što ti je Gospod dao, ti si dao nama! Ja od svoga komada još ništa nisam oduzeo, uzmi i jedi; ta nisi ništa manje gladan od mene.

07] Govori Bruno: „Najdraži prijatelju, zadrži i jedi što sam ti dao kroz milost Gospodnju i ne gledaj na mene! Jer više ja radosti imam što ste vi svi siti, kao da sam stostruko sit. Ne brinite se za mene; jer na strani ovog svetog Davatelja čovjek se o sitosti nikad više ne treba brinuti.

08] Pored ovakvog veličanstvenog Brunovog ponašanja, kao i njegovog prijatelja, svim gostima kao i Meni naviru  suze u velikoj radosti! Jer na cijelom Nebu nema ničeg uzvišenijeg i fascinantnijeg, od siromašnog i jako gladnog čovjeka koji pri pogledu na svoju jednako siromašnu i gladnu braću sebe samoga sasvim zaboravi i sve ono što je dobio ostavi svojoj siromašnoj i gladnoj braći. Takav čovjek je kroz takvo djelovanje učinio ogroman korak u centar Moje Ljubavi!

09] Nota bene! Takvo ponašanje i vi na Zemlji posebno dobro upamtite i zapišite ga u svoja srca!

10] Na to uzimam vino i dajem ga Brunu sa pitanjem, što li je to.

11] Bruno progovara, pun zahvalnosti i dirnut: „O Gospode, ovo je dragocjeno vino iz tvoga tijeska, da, iz najsvetijeg tijeska Tvog Božanskog Očevog Srca! Sa nikad ugaslom zahvalnošću i pun najvišeg strahopoštovanja, usuđujem se uzeti ga iz ovih Tvojih najsvetijih ruku, Oče, ako Ti dozvoljavaš, da ga proslijedim svojoj siromašnoj, žednoj braći.“

12] Govorim Ja (Isus Krist): „Već Sam ti prije rekao, da je Meni sasvim pravo, štogod da radiš iz plemenitog poriva vlastitog srca! Pogledaj, ovo vino je sada tvoje; radi s njime što te volja!“

13] Bruno, sasvim dirnut, zahvaljuje Mi i u tom trenutku pruža vino svojoj braći  i prijateljima. Oni govore i prigovaraju, da od toga neće uzeti ništa, dok se sam ne napije. – Ali Bruno ni ovaj put nije postupio drugačije, i tako ostali puni zahvalnosti uzmu vino i piju koliko im srce hoće. – Ali ni od vina ništa ne ostane. Iako je Bruno još uvijek gladan i žedan, ipak se toplo raduje, da su sada njegova braća osnažena i bolje izgledaju.

14] Govorim Ja: „Onda, dragi moj Bruno, reci mi sada, kako ti je prijao Moj kruh i Moje vino? Jesi li sada jači nego prije?“

15] Bruno živahno reče: „Gospode! Ja imam samo jedna usta, jedan želudac i jedno srce! Ovi tu pak imaju dvadeset i devet usta, isto toliko želudaca i srdaca, koji su iz moga srca u mome želudcu i ustima kod kuće. Da sam sâm pojeo kruh i popio vino, bio bih jednostavno sit i osnažen, no to mi ne bi donijelo najvišu korist. Kako je umjesto mene njih dvadeset i devet osnaženo, koje ja sve u srcu nosim kao drugoga sebe, tako sam, ne jednostavno, već u svoj istini srca dvadeset-deveterostruko sit  i osnažen, kroz svoju veliku radost u Ljubavi u radosti ovih dvadeset i devet sitih i osnaženih sirotih braće i sestara. I tako ja na Tvoje meni postavljeno pitanje ne mogu odgovoriti ništa drugo nego da mi je Tvoj sveti kruh nebeski predobro prijao i da je vino bilo najukusnije! – Samo Tebi za to vječna hvala!“

16] Govorim Ja: „Dragi prijatelju Bruno! Pogledaj, Na Zemlji si jako često i jako ružno griješio! No zato što imaš toliko nesebične Ljubavi za svoju braću u svome srcu, zato će ti puno toga biti oprošteno! Jer svakome koji čini dobro svojoj braći i sestrama ovdje će se milosrđe vratiti, jer je i sam prakticirao milosrđe; kako tebi zbog braće tako i braći zbog tebe; jer ovdje stoji jedan za sve i svi za jednoga!
17] „Ali na svijetu također ima dobročinitelja koji su najmilosrdniji prema sirotoj mladoj djevojci kojoj pokušavaju pomoći na svaki mogući način; no ako im priđe stara i naporna udovica nju će odbiti održavajući joj propovijed i dat će joj bijedni groš; a isto tako će i sa starim, siromašnim, napornim bratom. Ovakvim milosrdnim dobročiniteljima Ja ću pokazati vrlo malo milosrđa! – Jer onaj tko u svojim dobročinstvima traži postići užitak, ako ga ne može imati, njegovo srce postaje tvrđe od kamena, taj pripada obitelji vragova! Jer i vragovi čine dobro, ako od njega mogu očekivati nekakvu ugodnu korist.

18] „Ti ovdje pak nisi tako djelovao i bio si milosrdan i iza tog milosrđa nije bilo nikakve nečasne namjere, i zbog toga ćeš kod Mene pronaći najviše milosrđe!

Putem Unutarnje Riječi primio Jakob Lorber te zapisao u 'Robert Blum – od pakla do raja – 1/107'

<<< nazad