<<< nazad

Bertha Dudde, br. 8751, 12 Veljača 1964

POBIJANJE POGREŠNIH MIŠLJENJA O ISUSOVOM UTJELOVLJENJU…


Uvijek jedino želim razriješiti nedoumice koje se uvlače u vaša srca, koje su međutim dobre kada se pojave, jer jedino onda vam može biti dano objašnjenje, budući da čovjek koji vjeruje da je u Istini i nikada za tim ne žudi, ne može ni biti podučen. Mojom voljom će uvijek iznova postojati neki povod koji vam dopušta sumnjati, i iznutra ćete biti potaknuti na pitanja. Rasprostranjena su mnoga pogrešna mišljenja, koja su nastala dijelom kroz obmanjujuća učenja, a dijelom kroz nerazumijevanje, i stoga Ja ova želim ispraviti... A to uključuje i učestalo zastupano mišljenje o više puta ponovljenom utjelovljenju Isusove duše prije Mojega postanka čovjekom u Njemu… čemu je uzrok to što ljudi ne znaju o djelovanju svijeta svjetla na Zemlji i u duhovnom kraljevstvu. Tek kada su njima jasni svi međuodnosi, oni ostaju nedirnuti takvim obmanjujućim učenjima, i odbacuju ih u svjesnosti da su u ispravnoj spoznaji. I stoga ljudima moraju uvijek iznova biti objašnjeni ovi međuodnosi, što Ja stalno i činim… Budući ću Ja, kao vječna Istina, uvijek dostavljati ljudima Istinu, te ću svako obmanjujuće učenje osporiti i obrazložiti. Svjetlosna bića koja su Mi ostala vjerna pri otpadništvu Lucifera sa njegovim pristašama, neprestano su aktivna sa Mnom i u Mojoj volji… Njihova aktivnost u duhovnom kraljevstvu vam ne može biti razumljiva, ali oni sudjeluju u nastanku stvorenja najrazličitijih vrsta, jer oni ustrajno nastoje palom duhovnom stvoriti sve mogućnosti za napredovanje, jer ih njihova velika Ljubav stalno nagoni da budu izbavljujuće aktivni. Oni sami također silaze na Zemlju, kada to zahtijeva duhovna nevolja ljudi…. Sve to vam je već više puta bilo objašnjeno… Ali vi živite u vremenu kojem su već prethodila mnoga razvojna razdoblja. Svijet svjetla je uvijek surađivao, tako da ljudski razvoj bude potpomognut… Također su postojala vremena u kojima sam Se Ja Sam, kao vječna Ljubav, brinuo za ljude koji su imali zapaljenu Ljubav u njihovim srcima, koji su tako, sukladno njihovom biću, bili na putu povratka k Meni, no ipak je, kroz prvobitnu krivnju kojom su još bili opterećeni, još uvijek postojao široki jaz, koji je bio premošten tek Isusovim djelom otkupljenja… Ipak, Moja Ljubav je bila zabrinuta za njih, da ne podlegnu kušnjama koje je Moj protivnik uvijek iznova koristio da ih veže za sebe. Stoga Sam Ja Samoga Sebe njima ponudio prepoznati kroz Moj govor… Ja Sam došao ljudima ove Zemlje u Riječi, a Riječ se začula kroz svjetlosnog duha, koji je samo u tu svrhu sišao na Zemlju, kako bi ljudi mogli čuti Očevu Riječ… jer Ja Sam nisam bio vidljiv ljudima, no čak je i ovaj svjetlosni duh ostajao vidljiv ljudima samo dok Sam Se Ja želio izražavati kroz njega... Dakle, to nije bilo svjetlosno biće utjelovljeno kao čovjek, to je zaista bio prvobitni nepali duh, ali ovaj prvobitni duh nije prolazio Zemljom u svrhu postizanja djeteštva Božjeg… što je bilo povezano sa misijom… nego je on samo bio za ljude vidljivi vanjski oblik za „Moju Riječ“, koju su oni trebali čuti kao izgovorenu od čovjeka čovjeku, ali na njih nije smjela djelovati prisiljavajuće. Budući da Sam Ja Sam bio „Riječ“, Ja Sam sam dakle, sišao na Zemlju onima čije srce je bilo puno Ljubavi. I Ja sam Sebi sada dao oblik jednog svjetlosnog duha, koji međutim nije bio fizički utjelovljen kao čovjek na Zemlji, nego je iznova jedino djelovao kao čisti duh, u čijoj je moći bilo sebe samoga vidljivo predstaviti ljudima, ili također, po vlastitoj volji, formu iznova razložiti... I tako sam Ja više puta boravio među ljudima… A također Mi je i duša Isusa, Ljubavlju najviše ispunjenog Duha Koji je proizašao iz Mene, poslužila da se Moja Riječ može začuti kroz Njega, da je On dakle vidljiv kao čovjek boravio među ljudima. Ali, čin Mojega postanka čovjekom u Isusu je bio proces od tako neuobičajenog (iznimnog) značaja, da ovo treba također biti i objašnjeno, budući Sam za ovo Sebi izabrao najuzvišenijeg i najsavršenijeg svjetlosnog duha, kojemu je ogromna Ljubav dala ovu istaknutu poziciju, i ovaj duh je zbog toga po prvi puta prihvatio jedno ljudsko utjelovljenje, kada je On Meni, najuzvišenijem i najsavršenijem Duhu od vječnosti, trebao poslužiti za omotač (ljusku), jer je Moj postanak čovjekom u Njemu bio i ostat će jedinstvena pojava. Dakle, prethodno utjelovljenje kao čovjek, stoga nije bilo moguće, jer je jedno takvo Ljudsko-Biće već zahtijevalo boravak u području Mojega protivnika, koji je imao još-veliku moć, budući da prvobitni grijeh još nije bio uklonjen (otplaćen)… a time bi također i sile tame prionule za Njegovu dušu, koje bi On zasigurno također moglo otresti od sebe, ali ih još ne bi moglo spasiti, jer je za ovo bilo nužno djelo otkupljenja… No, tamo gdje Sam se Ja Sam želio očitovati, nije se smjelo okušati nikakvo biće tame, niti je smio prethoditi ikakav čin lišen Ljubavi, čak ni odbijanje nečistog duha, što ipak nije moglo biti spriječeno, jer se jedno utjelovljeno svjetlosno biće nije moglo izručiti tami. Svi ovi procesi su shvatljivi kada je razmatrano djelo otkupljenja Isusa Krista, koje je prvo uklonilo prvobitnu krivnju s palih bića… Utjelovljenje kao čovjek, međutim, će uvijek pretpostaviti ili izbavljenje prvobitnog palog duha ili omogućavanje nepalom prvobitnom duhu putovanja kroz bezdan, koje mu dopušta postanak Božjim djetetom… Ali, Isusovoj duši je bila namijenjena najteža misija za njen zemaljski hod, ona je dobrovoljno na Sebe uzela najveću patnju, za što joj je međutim, Ljubav dala snagu, koja je Njegovu dušu ispunjala u najvećoj mjeri... Ona je već prije ovog silaska na Zemlju bila u najuzvišenijoj punini svjetla i stoga je u Istini bila „Moj Sin, u kojem Mi sva milina…“. Jedino u takvoj duši sam Se Ja Sam mogao utjeloviti, jedino u Njemu je ovaj „postanak Boga čovjekom“ bio moguć… jedino se On mogao potpuno stopiti, tako da bude jedno sa Mnom.

AMEN

<<< nazad