<<< nazad

161. V. TO SJEDINJENJE JE U MUŠKARCA NADAHNUTO OD STRANE ŽENE U SKLADU SA NJENOM LJUBAVI, A PRIMLJENO JE OD STRANE MUŽA U SKLADU SA NJEGOVOM MUDROŠĆU.

To da su ljubav i otud sjedinjenje nadahnuti u muškarca od strane žene, u današnje je doba skriveno od muškaraca, da, općenito je nijekano od strane žena. Razlog je taj što one uvjeravaju muževe da su oni jedini koji ljube, a one koje primaju ljubav; ili da su muževi ljubavi, a one poslušnosti. One se također srdačno raduju kada muževi to vjeruju. Ima mnogo razloga zbog kojih ih one tako uvjeravaju, od kojih se svi odnose na razboritost i oprez žena. Nešto o ovome će biti rečeno na narednim stranicama, a posebno u poglavlju  'O uzrocima hladnoće, razdvajanja i razvoda među bračnim partnerima'.  To da nadahnuće  ili poticaj ljubavi dolazi od žena u muškarce je stoga što u muškarcu nema ni malo bračne ljubavi, čak niti seksualne ljubavi, nego jedino u suprugama i ženama. Da je to tako, bilo mi je pokazano na živ način u duhovnom svijetu.

(2) Jednom su tamo, tijekom razgovora o ovoj temi, muškarci, nagovoreni od svojih žena, inzistirali da su oni ti koji ljube, a ne žene, i da žene primaju tu ljubav od njih. Da bi riješili prepirku o ovoj tajni, sve žene, uključujući supruge, bile su povučene od muževa i s njima se odmakla i sfera seksualne ljubavi. Bez nje ovako otklonjene, muškarci su došli u potpuno neobično stanje, nikad prije percipirano, na koje su se uvelike žalili. Onda, dok su bili u ovom stanju, bile su im dovedene žene, i supruge njihovim muževima, te su im i žene i supruge slatko govorile; ali ljudi su bili hladni na njihova laskanja i, okrećući se od njih, međusobno su govorili, „Što je ovo? Što je žena?“ A kada su neke od žena rekle da su one njihove supruge, oni su odgovorili „Što je supruga? Mi vas ne poznajemo?“ Ali, kada su žene počele tugovati nad ovom sasvim hladnom ravnodušnošću od strane muškaraca, a neke od njih plakati, sfera ljubavi ženskog spola i bračne ljubavi koja je bila oduzeta od muškaraca se obnovila i muškarci su se odjednom vratili u svoje prethodno stanje, ljubitelji braka u svoje, a ljubitelji ženskog spola u svoje. Na ovaj način su muškarci bili uvjereni da ništa od bračne ljubavi ili čak od seksualne ljubavi ne prebiva u njima, nego jedino u suprugama i ženama. Ipak, nakon ovoga su žene u svojoj razboritosti potakle muškarce da povjeruju da ljubav počiva u muškarcima, i da od njih može poneka iskra (te ljubavi) preći i na njih same.*

(3) Ovo iskustvo je ovdje nadodano da bi se moglo spoznati da su žene ljubavi, a muškarci primatelji. Da su muškarci primatelji u skladu sa njihovom mudrošću, posebno u skladu sa onom mudrošću iz religije koja uči da treba ljubiti jedino suprugu, očigledno je iz razmatranja da kada je jedino supruga ljubljena, ljubav je koncentrirana; i, bivajući time i oplemenjena, ona ostaje u svojoj snazi, postojana je i trajna. Inače bi bilo kao da se žito iz žitnice baci psima, pri čemu je oskudica kod kuće.

*U originalnom izdanju, ovaj odlomak je zatvoren u navodnike.

Emanuel Swedenborg, 'Bračna Ljubav – 161'

<<< nazad