<<< nazad

43

Sedamnaesta Nedjelja nakon Trojstva

Najveća Zapovijed

Matej 22:34-40: 'A kad su Farizeji čuli kako je ušutkao Saduceje, okupiše se. Zatim jedan od njih, koji je bio učitelj zakona, da Ga iskuša, upita: Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu? Isus mu reče: Ljubi Gospoda Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je prva i najveća zapovijed. Druga je ovoj jednaka: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.’

(24 Travanj, 1872)

1. U vezi s Mojim odgovorom na pitanje Farizeja: ‘Koja je najuzvišenija zapovijed?’ bilo vam je već poprilično rečeno, i u stvari ne bi bilo nužno dodavati bilo što više u vezi s dvije zapovijedi ljubavi: LJUBI BOGA IZNAD SVEGA I BLIŽNJEGA SVOGA KAO SEBE (SAMOG). Međutim, kako je to ovdje posebice spomenuto kao Nedjeljna Propovijed, i pošto su Me Farizeji i pismoznanci (ili ‘učitelji zakona’) stavili na probu u nastojanju da bi pronašli neku stvar za koju bi Me optužili, budući da su im Moje djelovanje i Moje istine bile neprijatne/mrske, pogledajmo pobliže na ove dvije zapovijedi. Objasnit ću vam detaljnije situaciju kakva je bila onda, baš kao i njezinu duhovnu podudarnost sa današnjim vremenom, tako da vam bude lakše razumjeti ovisnost (= međusobnu povezanost) između Mojih ondašnjih riječi i djelovanja i današnjih događaja.

2. U danima kada sam hodao po Zemlji svećenstvo je bilo slavoljubivo i pohlepno baš kao i uvijek od tada, i svatko tko je želio ograničiti ili čak uništiti njihovu silu je bio, prirodno, kako je smjerao/naginjao okrenuti ljude protiv njih, neprijatelj crkve pošto je bio neprijatelj svećenika. Ovo bi oni itekako dobro osjetili tamo gdje se to ticalo njihovog ugleda, ali čak još više na njihovoj kesi/novčaniku. Zbog toga, svaki puta kada bi se pojavio učitelj poput Mene, kojem se nisu mogli puno suprotstaviti zbog jasnoće njegovih riječi, oni su ga, kao opasnog buntovnika, – pod određenim izgovorom – namjeravali izručiti kažnjavanju postojećoj političkoj instituciji. U tome su oni također bili uspješni, budući da se vrijeme Moje službe na Zemlji približavalo kraju. Ranije sam Ja uvijek izbjegavao njihove zamke, ili osobno ili kroz dobro promišljene odgovore na njihova podmukla pitanja.

3. U ovom poglavlju pronalazite raznorazna pitanja i (njihove) pokušaje da Me upletu sa vlastima, tako da mogu ostvariti svoju svrhu bez da bi izgledalo kao da su oni bili odgovorni za Moje hapšenje, pošto su se bojali ljudi koji su Mi bili privrženi i koji su Me slijedili. Prema tome, oni su došli sa pitanjima poput onog u vezi s poreznim novcem te drugih tome sličnih. Također pitanje jednog od pismoznanaca/učitelja zakona: ‘Koja je najveća zapovijed?’ je bilo naumljeno uhvatiti Me u zamku, jer ovaj čovjek je od Mene očekivao odgovor koji bi se mogao protumačiti kao prezir prema, i omalovažavanje postojećih svjetovnih zakona, nakon čega bi guvernerove sluge imale važan razlog za predati Me sudištima. Međutim, pošto sam Ja već unaprijed znao njihove misli i namjere, dobro sam se pobrinuo ne dati im nikakav razlog za lažne optužbe. Moj odgovor je bio u skladu sa onim što je sadržano u njihovim zakonima, jedino se Moje tumačenje tih zakona razlikovalo od njihovog. Primjena tih zakona i način na koji sam htio da ih se slijedi su također bili različiti.

4. Dvije jedine i najvažnije zapovijedi su također bile sadržane u Mojsijevim zakonima. Međutim, tumačenje i obrazloženje od strane svećenika je bilo toliko jednostrano da je duhovni čovjek iz njih izvlačio jako malo i bilo bi mu teško pronaći pravilan pristup k Meni i k njegovom bližnjemu baš kao i cijelom stvaranju, odnos koji je još i danas samo od strane nekolicine shvaćen kao što bi trebao biti iz duhovnog stajališta. U tim vremenima, ljudi su se čvrsto držali slova (= bili su priljubljeni uz doslovno značenje Riječi) i sada, nakon skoro 2000 godina, oni se i dalje skrupulozno drže priljubljeni uz njega kao muhe uz ljepljivu traku, žudeći za slobodom, ali bez snage da sami sebe oslobode.

5. Iako sam Ja ove dvije zapovijedi nazvao najvećima, Farizej ih je razumio onoliko malo kao i odgovor na Moje pitanje: ‘Što mislite o Kristu?’ Odgovor je bio citiran iz Davidovog Psalma (Psalam 110) i ukazao im je u perspektivi da će naposlijetku sve biti podređeno Meni, Gospodaru Stvaranja, i postati podnožak za odmor Mojih stopala, što znači, na čemu će poput zdanja biti uzdignuto Moje učenje.

6. Što znači ‘ljubi(ti) Boga iznad svega’ samo je nekolicina ljudi razumjelo onda i isto tako samo nekolicina razumije sada. A prevelikom broju ljudi uopće nije jasno što je naznačeno riječima ‘ljubi bližnjega svoga (kao sebe samoga)’, iz zapovijedi koja je dodatna prvoj.

7. ‘Ljubiti Boga iznad svega’ je fraza koju je lako izreći, ali ne tako lako razumjeti a još teže sprovesti u djelo. Ovdje mi moramo zapitati: ‘Zašto bi ljudi trebali voljeti Boga iznad svega?’ – Ovo pitanje mora biti odgovoreno prije nego se ljubav i njezina mjera/veličina mogu raspravljati.

8. U vezi s pitanjem: ‘Zašto bi trebao voljeti Boga? – osoba sa hladnim rasuđivanjem će odgovoriti: ‘Razmišljajući o tome, ja u stvari ne pronalazim razlog zašto bi trebao voljeti Boga. Prije svega, jer ne mogu voljeti nešto nevidljivo i, u drugom redu, ja Bogu Koji me stvorio ne dugujem nikakvu zahvalnost, jer On nije pitao da li to meni odgovara ili ne. On je na umu imao jedino svoje zadovoljstvo stvaranja (ili ‘On je pri stvaranju imao na umu jedino Svoje zadovoljstvo’) i nije pitao da li bi ja, kao stvoreno biće, bio zaista zadovoljan sa Mojim stanjem i položajem kojeg mi je odredio među ostalim stvorenim bićima, i da li se osjećam sretnim.’

9. Iz ovih zaključaka bi slijedilo kako čovjek ne bi imao dužnost/obavezu voljeti svoga Stvoritelja, pa čak ako ga je On postavio u najsretnije okolnosti, a još manje uzimajući u obzir nevolje, patnje i nesreće sa kojima se čovjek mora boriti od rođenja do smrti. Da li bi čovjek trebao voljeti Boga zbog toga, i čak ‘iznad svega’? To bi bilo tražiti previše! Ima ljudi koji bi voljeli reći svome Stvoritelju: ‘Da me nisi stvorio kao ljudsko biće Ti bi i dalje mogao potraživati moju ljubav, ali u ovim otužnim životnim okolnostima bilo bi zaista potrebno previše prostodušnosti da bi se voljelo Onog Koji me u određenim stvarima postavio ispod životinje, dajući mi ipak sposobnost biti stvarno svjestan mojeg stanja i neodobravati/oplakivati ga!’

10. Gledajte, djeco Moja, ovo nije neopravdano mišljenje racionalnog čovjeka čiji svijet je hladna stvarnost, to jest, ono što on vidi ispred sebe, može dodirnuti sa svojim rukama i percipirati sa njegovim čulima. Kod nekih je, ovaj način razmišljanja uvijek bio temelj njihovih djelovanja, sve od kako je čovjek došao u postojanje. Danas vaši učeni materijalisti ovo propovijedaju bez straha, i pronalaze veliko slušateljstvo koje se u potpunosti slaže sa njihovim gledištima i čak im aplaudira.

11. Ako se Ja, u ovoj propovijedi, još jednom vratim zapovijedi: ‘Vi trebate ljubiti Boga iznad svega!’, to je učinjeno da bi se većini ljudi ukazalo na njihova pogrešna gledišta o Meni i svijetu, uključujući važeće lažne zaključke, -  poradi onih koji su i dalje prijemčivi i za druge stvari, pored obožavanja prolazne materije, i osjećaju kako se u njihovom srcu pokreće nešto još bolje i dublje potstičući ih prema duhovnom životu.

12. Ako sam dao zapovijed, onda mora postojati razlog zašto se ona treba izvršavati ili pak sa njom živjeti u skladu. Stoga, mora postojati razlog zašto sam ovu zapovijed opisao kao najuzvišeniju i najveću u Mojem stvaranju, i zašto je bila ustanovljena za opstanak, povezanost i usavršavanje potonjeg.

13. Kod svakog zakona je lako uvidjeti zašto je bio određen/dan (baš) u (tom) određenom obliku te da li je njegov motiv bio ljubav i da li je bio određen/dan za dobrobit drugih ili zbog zakonodavčevih vlastitih interesa.

14. E pa ako sam Ja kao Stvoritelj, Svojim stvorenim, Meni jednakim bićima, kao prvi zakon propisao ljubav, koju bi ona trebala imati prema svome Stvoritelju, iz toga je onda jasno da razlog ovog zakona mora biti prepoznatljiv i u Mojim zahtjevima, i shvatite, da je svugdje – što god se događalo – ljubav razlog/temelj svemu.

15. Što je u stvari ‘ljubav’?

16. Vidite, i ovaj pojam moramo razjasniti kako bi lakše uvidjeli njegovu veličinu.

17. Ljubav nije ništa drugo do određena privrženost nekom živom ili neživom predmetu. Ta privrženost uslovljava opstajanje tog predmeta u onoj mjeri u kojoj se ono koristi/služi baš našom ljubavlju. Među živim bićima ljubav je privrženost ili međusobna privlačnost prema drugim bićima, koja su zbog svojih osobina emocionalno u harmoniji. Kod čovjeka uz to još dolazi i (to) da onaj koji ljubav daje, onda još zauzvrat dobija ljubav. Onaj koji voli želi neprestano izmjenjivati osjećaje sa voljenom osobom i, od njega opet primati ljubav zauzvrat, s njim se sjedinjavati i činiti jednu duhovnu cjelinu. Ljubav koja nema ni jedan drugi cilj doli ljubljenoga učiniti što je moguće sretnijim, nadalje je osobina koja nam omogućava da predmetu svoje ljubavi damo sve i sebi ne zadržimo ništa osim svijesti da smo ga učinili toliko sretnim koliko je bilo u našoj moći.

18. Jedino kada je čovjek shvatio ovu ljubav od strane svoga Boga, Stvoritelja i Gospodara, može on sa lakoćom razumjeti zakon ljubavi koji od njega zahtjeva da svim svojim srcem i najvećim mogućim intenzitetom ljubi Boga Koji je dao sve da bi Svoja stvorena bića učinio sretnima za cijelu vječnost.

19. Ali kako Bog dokazuje ovu ljubav koju je On žrtvovao za čovjeka kako bi stimulirao njegovu ljudsku ljubav da iznad svega ljubi Stvoritelja velikog svemira, iznad svega što je od svijeta, vidljivog i nevidljivog?

20. Postoje dva načina koja čovjeku mogu dokazati i jasno demonstrirati ljubav njegova Stvoritelja. Prvi, duhovni, nevidljivi svijet u njemu i, drugi, materijalni, vidljvi svijet oko njega. Obadva načina, iako različita u svojem izražaju, vode do istog cilja, naime, do prepoznavanja Stvoritelja kao voljenog Gospoda i Oca.

21. Razmotrimo sada prvi način.

22. U prijašnjim vremenima, kada je čovjekovo znanje o prirodi bilo još više ograničeno, naučnici su otkrili mnoga polazišta za beskonačno, i na velikoj i na maloj skali. U tim vremenima, je unutarnji čovjek bio onaj sa kojim su sebe zaokupljali zaneseni zakonodavci, poput Mojsija, Proroka i vidjeoca. Oni su čovjekovu pažnju skretali ka njegovom unutarnjem životu te su kao zakon ustanovili ono što bi ljudi u stvari morali sami od sebe činiti.

23. U tim vremenima, ova zapovijed ljubavi prema Bogu je ljudima bila predstavljena kao zakon, ne kao zapovijed ljubavi. Iz tog razloga je onaj Farizej pitao koja je bila najveća zapovijed, pošto on ovu nije smatrao tako važnom i možda je vjerovao da će od Mene primiti odgovor koji će se odnositi na neki civilni zakon. Jer ljubav, kakvu sam Ja zahtjevao, je ovom Farizeju i mnogim drugim ljudima u tim vremenima bila nepoznata. Tako je, usprkos ovim prosvjetljenim vremenima, za milijune ljudi koji danas žive ljubav, što znači nešto drugo doli samo-ljublje, potpuno nepoznata stvar.

24. Kako bi ovaj zakon Mojeg velikog stvaranja učinio poznatim i priznatim/cijenjenim, Ja Osobno sam sišao na vašu mračnu zemlju te kroz riječ i djelo demonstrirao što je u stvari ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu. Tako sam čovjeka okrenuo od njegovih materijalističkih težnji i uzdigao ga do duhovnog bića koje sa svojim korijenima, svojim stopalima, stoji na zemlji u materijalnom, koji međutim svoju glavu ili duhovni cvijet uzdiže u predjele koji nemaju ništa sa materijom.

25. Baš kao što sam ljubav prema Bogu objasnio Mojim suvremenicima, tako sam im kroz brojne poredbe, riječi i djela ukazao što ljubav prema bližnjemu jest i kako treba biti shvaćena i prakticirana. Ukazao sam im kako se druga zapovijed ljubavi prema bližnjemu jedino može ispuniti ako je najprije ljubav prema Bogu bila potpuno shvaćena u njezinom duhovnom značenju i kako, u suprotnom slučaju, ljubav prema Bogu može jedino biti prava/iskrena i čista ako je izražena kao bratska ljubav prema bližnjemu i cijelom okružujućem svijetu.

26. Drugi način dokazivanja Božje ljubavi kroz prirodu, prepoznavajući u njoj na svakom koraku Njegov glas, je bila sačuvana za kasnija stoljeća, iako je već u vremenu Mog života na Zemlji, i još ranije, svećenstvo bilo više upoznato sa prirodnim tajnama nego čak i danas velika većina ljudi. Ovaj glas, putem kojeg sam ljudima želio dati nebrojene dokaze Moje sveobuhvatne ljubavi, je ostao neprimjećen jedno jako dugo vrijeme. Čak i sada samo nekolicina čuju ovaj glas u svojim istraživanjima. Na nesreću, većina onih koji grabljaju unaokolo po polju prirodne nauke poznaju samo materiju i zakone koji su joj od strane Mene bili nametnuti, umjesto da čuju nježan poziv ljubavi koji piri prema njima (ili ‘koji im šapće’) iz svakog atoma, jer dah ljubavi iz Mojeg Božanskog Jastva je pritajen u svakom atomu, i čeka svoj daljnji razvoj u skladu sa zakonima ljubavi.

27. Teleskop je bio taj koji je za vas koji danas živite otvorio nad vama ogromna prostranstva; a bio je to mikroskop koji vam je otkrio čuda najsitnijih stvari. Uz pomoć obadva instrumenta vi možete biti u stanju nagađati, ali ne i shvatiti, beskonačnost i Beskonačnog Osobno.

28. Obadvije nauke – astronomija i prirodna nauka – su čovjeku bile dane da bi prigušile njegov ponos, da bi eliminirale njegovu umišljenost a ipak ga kao duha uzdignule daleko iznad svih prostora, pošto su omogućile konačnom pojmiti i naslutiti beskonačno.

29. Obadvije nauke su trebale voditi do ljubavi prema Bogu, ljubav prema Bogu do ljudskog dostojanstva a ljudsko dostojanstvo do ljubavi prema bližnjemu, koja opet vodi nazad do Njega Koji je sve uredio na takav način da svaka iskra ljubavi može kompletirati svoj krug tako što će se vratiti k Meni kao Bogu iz Kojeg je proizašla.

30. Tako se ljubav prema Bogu treba spontano formirati u srcima ljudi i sebe izraziti u ljubavi prema bližnjemu koja – utemeljena u prijašnoj – ubrzava kruženje, i na taj način se obadva zakona, iz kojih je sve proisteklo i kojima se sve teži vratiti, dokazuju kao uistinu najuzvišeniji i jedini zakoni. Posljedično tome, oni su najplemenitiji zakoni pošto su utemeljeni u ljubavi, u sklonosti istog prema istome i, prema tome, mogu jedino pružiti sklad, to jest, mir, blaženstvo i užitak.

31. Čak ako se čovjek tijekom svoga života mora suočiti sa mnogim borbama i gorkim patnjama (u smislu, ‘mora ih istrpjeti/podnašati’), osoba koja teži k duhovnom ne gleda na to kao na (ili ‘ne smatra to za’) posljedicu materijalnih ili socijalnih okolnosti, već u tome vidi obrazovanje za viši život. Kušnje materijalnog svijeta moraju najprije biti prevladane prije nego je moguće shvatiti duhovni svijet u svom njegovom značenju/izražajnosti. Stoga su za njega, sina Božjega, borbe i patnje jedino poticaj za napredak, ne uzrok razočarenja; na taj način se on osjeća uzvišeno u borbama sa materijalnim svijetom i, kao duhovno dijete vječno(g) dragog/ljubljenog/brižnog Oca, ima dovoljno snage nadvladati ih, za što sam vam kao potvrdu Ja, kao Isus, dao prekrasan primjer.

32. U ovom stanju svjesnosti čovjek razumije zašto bi trebao voljeti Boga iznad svega, to jest, daleko iznad svake druge ljubavi; zašto bi trebao ljubav prema Bogu smatrati za najvišu i udovoljavati njezinim zahtjevima. On također razumije zašto bi trebao voljeti svoga bližnjega koji je, također, duhovno biće, poput njega samog proizašao iz Božje ruke, što znači, on ga treba poštovati baš kao što i sam, kao slika Božja, želi biti tretiran i poštovan.

33. Na taj način Me vi trebate voljeti kao Boga i dokazati tu ljubav na vašem bližnjemu tako da možete biti istinski potomci Njega Koji je u sve stvari udahnuo Svoja čuda. Onda ćete shvatiti kako svijet može postojati jedino ako je njegova temeljna priroda ljubav, ako je ljubav impuls njegovog postojanja i usavršavanja.

34. To je ono što vam Moje dvije zapovijedi propovijedaju, što vam govore na tisuće načina od kolijevke do groba i što će neprestano ponavljati daleko iz(v)a(n) ovog života – da bez ljubavi ne može biti Oca niti može biti djece.  Amen.

Gospod Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Gospodinove Propovijedi – 43’ G.Mayerhofer

<<< nazad