<<< nazad

Bertha Dudde, br. 6232, 8 Travanj 1955

VELIKI PETAK... LJUBAV...


Ljubav sve može… Ljubav izdržava najveću patnju, podnosi najveće boli, jer Ljubav daje Snagu za to.... Stoga je jedino Ljubav mogla iskupiti ogromnu krivnju grijeha čovječanstva, što je zahtijevalo jednako veliko ispaštanje zbog Božanske Pravde… Budući biće bez Ljubavi neće nikada biti u stanju izdržati ono što je podnio Čovjek Isus za grješno čovječanstvo, kako bi ga otkupio. Također nikada ne bi bilo ni volje za to, gdje nije bilo Ljubavi… I tako je također razumljivo Isusovo Otkupiteljsko Djelo i postanak Boga Čovjekom, da se Sam Bog… kao Vječna Ljubav… u Čovjeku utjelovio, da ostvari upravo taj Čin Spasenja… i da je stoga, Sam Bog dopustio biti pribijen na Križ, da otkupi ljude… Ljubav je u potpunosti uzela u posjed Čovjeka… ili također: Čovjek je u Sebi razvio Ljubav do najvećeg žara i sada je Čovjek Isus pretrpio najveću Patnju i Muku sa srcem ispunjenim Ljubavlju, i tako donio Svojim grješnim bližnjima Otkupljenje za njihovu krivnju grijeha. Bio je to Čin ogromne Ljubavi, jer su Muke koje je Čovjek Isus uzeo na Sebe bile neizmjerne, koje je On trpio sve do trenutka smrti, potpuno svjestan, i bez najmanjeg otpora. U punini Njegove Snage i Moći, Koje je posjedovao po Ljubavi, On je doduše mogao dokončati Svoju Patnju. On je također doista mogao smanjiti opseg Svoje Patnje, jer je u Njemu bila Božja Snaga kao posljedica Njegove Ljubavi… Ipak, On je trpio dobrovoljno, jer su jedino tako ljudi pronašli Otkupljenje od ogromnog duga kojeg im je ishodilo njihovo robovanje Luciferu, od kojeg ih je Isus htio osloboditi. Bile su to strašne boli koje je Čovjek Isus trpio tjelesno i duševno, ali one su bile podnošljive jedino kroz Ljubav… jer Ljubavi je sve moguće… Vi ljudi nemate nikakvu ideju o veličini vaše krivnje, tako da stoga ne možete niti imati ikakvu sliku o mjeri patnje Isusa, Koji je kao nevin Čovjek, kao potpuno bezgrješno Biće, patio sasvim drugačije nego vi ljudi, jer je Njegova Duša, Koja je morala ostati u sferi potpuno suprotnoj Njenom svjetlu i Njenoj čistoći, osjećala mnogo veću agoniju… Tek u duhovnom Kraljevstvu će vam to biti dokučivo, kada vi sami budete prebivali u svjetlosnoj sferi i jedino onda ćete moći prosuditi što znači zamijeniti ovu sferu sa tamom na Zemlji, gdje su ljudi bili opterećeni grijehom i jurnuli kao đavoli na tu Čistu Dušu… Koja je sve strpljivo na Sebi izdržala, Koja se nije opirala, Koja je na Sebe preuzela neopisive Muke… samo da pomogne svezanim dušama, zarobljenima od strane Lucifera, da se oslobode… Ljubav Čovjeka Isusa za Njegove bližnje bila je tako duboka, da je On Sam dobrovoljno otišao u sfere tame, jer su samo kroz Ljubav oni mogli biti spašeni, jedino je Sam Bog… Vječna Ljubav… mogao donijeti ljudima Spasenje. I stoga je „Ljubav“ Sebe utjelovila u Čovjeku Isusu… Postanak Boga Čovjekom je objašnjiv vama ljudima jedino tako, da je Sama Ljubav sišla odozgo k vama ljudima, jer drugačije nije bilo moguće nikakvo Izbavljenje, nikakvo Oslobođenje od vlasti Božjeg protivnika… A, Ljubavi je sve moguće, no, Djelo Otkupljenja se moralo odviti vidljivo za ljude, ljudima je moralo postati očigledno za što je bilo sposobno bezbožno čovječanstvo, a što je, s druge strane, mogla Ljubav... Morao je umrijeti nevin Čovjek, na Križu, pod strašnim mukama, ali ova žrtvena smrt je bila dobrovoljna i iz Ljubavi, On ju je preuzeo na Sebe za ljude, koji su na taj način pronašli izbavljenje, ako su htjeli, da je Djelo Otkupljenja također za njih bilo ostvareno… Jer Ljubav je umrla za sve ljude, platila je dug svih ljudi… Ljubav je donijela pobjedu nad Sotonom, koji je bez Ljubavi, i stoga je nemoćan tamo gdje se borilo jedino oružjem Ljubavi.

AMEN

<<< nazad