<<< nazad

39

Trinaesta nedjelja nakon Trojstva

Iscjeljenje desetorice gubavaca

(Luka 15:5-19) 'Apostoli zamole Gospoda: „Uvećaj nam vjeru!“ Gospod im odvrati: „Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom stablu duda: 'Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!' I ono bi vas poslušalo.“ „Ali tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: 'Dođi brzo i sjedni za stol?' Neće li mu naprotiv reći: 'Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti?' Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? Mislim da ne. Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: 'Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!'“

Dok je tako putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto Mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: „Isuse, Učitelju, smiluj nam se!“ Kad ih Isus ugleda, reče im: „Idite, pokažite se svećenicima!“ I dok su išli, očistiše se. Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas, i baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: „Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan  koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?“ A njemu reče: „Ustani! Idi! Tvoja te vjera iscjelila!“

(14 Travanj, 1872)

1. Ovi stihovi govore kako Sam kroz Moju volju iscjelio deset gubavaca. Osnaženi njihovom vjerom u Moju Riječ, oni su otišli da bi sebe prikazali svećenicima, i njihova je guba iščezla kako su ušli u hram. Kao gubavcima njima bi bilo zabranjeno ući u hram. Također izvan hrama, svatko se dobro sklanjao sa puta ljudima koji su patili od takvih bolesti, iz zdravstvenih razloga.

2. Ovaj je čin dokazao što čvrsto vjerovanje i nepokolebljiva vjera mogu postići ako je duša potpuno prevladana njome. Kroz ovaj primjer Sam želio demonstrirati ovu snagu i rekao Sam Mojim učenicima, u 6 stihu ovog poglavlja: - „Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli  biste ovom stablu duda: 'Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!' I ono bi vas poslušalo.“

3. Što su ove riječi značile duhovno demonstrirao Sam uskoro nakon toga kroz iscjeljenje desetorice ljudi. Tako je teorija bila smjesta popraćena sa praksom tako da su Moji učenici mogli promatrati snagu vjere u drugima, kako je u njima samima ona nedostajala u tolikim mnogim prilikama.

4. Budući vam kao Nedjeljnu propovijed dajem ovaj primjer jedne nepokolebljive vjere, pogledajmo pobliže na riječ 'vjera', tako da vi i mnogi drugi možete naučiti što 'vjera' u stvar(nost)i jeste. Jer ovo je, također, jedna od riječi koju mnogi nose u njihovim ustima, ali jedino nekolicina u njihovim srcima.

5. Ovo objašnjenje mora prethoditi ili vi nikada ne bi razumjeli poredbu o stablu duda koju Sam dao učenicima, a još manje ono što se dogodilo desetorici gubavaca. Jedino kada ste razumjeli što mislim pod 'vjerom', mi možemo prosljediti do njezina odnosa spram vas i na sadašnje i buduće uvjete, prisjećajući se također jednog Samarijanca koji se vratio da bi Mi zahvalio.

6. Sve ima svoj prirodni slijed. Onaj koji gradi kuću ne započinje sa krovom nego sa temeljima. Jedino kada su ovi čvrsti će krov počivati na sigurnoj osnovi. Ovo važi za prirodan i za duhovan život. To je razlog zašto vam dajem toliko puno objašnjenja. To je zašto je toliko puno svjetla bačeno na jedan te isti subjekt tako da vaše duhovne uši i oči mogu biti otvorene i vi ne prođete kao čovjek koji je apsorbiran u nešto i ne shvaća kako se tijekom toga vremena tisuće čuda Mojeg stvaranja reflektiraju na šarenicu oka njegova pošto ih njegov prezauzeti um ne zamjećuje.

7. U prethodnoj Sam propovijedi objasnio ljubav spram sebe samoga i ljubav spram čovjekova bližnjega. U današnjoj propovijedi, vi ćete naučiti istinsko značenje riječ 'vjera', te riječi koja je tako često zloupotrebljena i najvjerojatnije nije shvaćena duhovno u njezinom najvišem značenju čak od jednog među stotinama.

8. U to vrijeme Moji učenici nisu znali što je 'vjera' u stvari bila. Ja Sam im je morao objasniti kroz Moje vidljivo i osobno vođenje i izvođenje čudesa. Ali oni i dalje nisu razumjeli značenje riječi 'vjera'. Da li vi, koji dnevno primate od Mene toliko puno kruha sa nebesa, vjerujete da vi znate što 'vjera' znači? Ja vam moram reći da vi isto tako ne razumijete ovu riječ, i vi to dokazujete svakog dana i svakog časa da imate jako malo vjere, iako vi mislite da premda ste slabi u Ljubavi vi ste snažni u vjeri. Ovo vam namjeravam dokazati.

9. Što 'vjera' u stvari znači?

10. Dakle, većina od vas će imati spreman odgovor i reći: 'Ja imam vjere' znači isto što i 'Ja sam uvjeren' da je ovo ili ono u stvarnosti kako mi je bilo rečeno ili kako sam bio podučen.' – 'Vjera se oslanja na autoritet osobe koja mi je rekla ovo ili ono.' – 'Ja u to vjerujem jer onaj koji mi je to rekao mora biti uvjeren u to.'

11. Vi ćete čuti ovakve i slične odgovore, ali svi oni ukazuju na činjenicu da ova vjera stoji na tako slabim nožicama da bi ju i najmanji povjetarac mogao uzdrmati ili uništiti.

12. Ja nikada nisam pomišljao o takvoj vjeri. Jer vjera o kojoj Sam Ja govorio Mojim učenicima, vjera koja će 'pomicati gore', naznačava nešto sasvim drugačije od onog što je obično zamišljeno u svezi sa riječima: 'Vjera nosi spasenje!' Ta vjera predstavlja prilično drugačije stanje, jedno koje još, nikada, nije bilo postignuto kroz vjeru kako je podučavana od strane svećenika. Ja itekako sumnjam da je sa indoktriniranom vjerom itko postigao vječno blaženstvo, ukoliko ju on nije protumačio na Moj način a ne kako to čine svećenici.

13. Vjera koju Sam podučavao Moje učenike i koju Sam želio demonstrirati  i učiniti ju shvatljivom njima kroz iscjeljenje deset gubavaca, je daleko veća sila u svijetu duhova nego to ikada možete zamisliti. Jer ova vjera je čvrsto uvjerenje kako se ova ili ona stvar mora neopozivo dogoditi, kako i jeste onda kroz Moju Riječ. Ova je vjera sudjelovanje u Mojoj moći što Sam Ja sretan dozvoliti  onoj djeci koja doista zaslužuju to ime i koja – obratite pažnju na ovo – neće nikada zloupotrebiti ovu moćnu silu budući su oni potpno svjesni veličine ovog dara od strane svemogućeg Stvoritelja, onog kojeg jedino vjerno dijete može primiti od njegova oca.  

14. Bila je to ova vjera koju su deset gubavaca sadržavali u sebi (ili 'prigrlili') tako čvrsto da su oni – dok su još patili od bolesti – mirno otišli svećenicima čvrsto uvjereni kako ih Moja Riječ, Božanska Riječ, nije mogla obmanuti i mora biti ispunjena budući Sam Ja to tako želio, a oni su vjerovali i u to imali povjerenja.

15. Koji od vas ima ovu vrstu vjere? Zapitajte sebe iskreno i proći ćete kao što su prošli Moji učenici. Morat ćete priznati: 'Takvu vjeru mi ne shvaćamo. Takva vjera, takvo čisto, nepokolebljivo uvjerenje i povjerenje u Tvoja Božanska obećanja nama potpuno nedostaju, mi smo nesposobni posjedovati.'

16. Na što Ja odgovaram: 'Da, Ja znam da ste vi nesposobni za takvu vjeru i biti ćete to još prilično vremena, jer kada bi bili bogovi u ljudskim tijelima obdareni sa silom Božjom, vi bi osjećali blaženstvo u vama, budući je rečeno: 'Vjera donosi spasenje! Kakvo ogromno polje aktivnosti bi onda bilo otvoreno za vas; koliko puno dobra bi mogli napraviti i kako bi nadmoćni bili skromnoj svjetovnoj gomili (riječ je ovdje 'jurnjavi', no, očito se odnosi na svjetovne ljude na niskom duhovnom stupnju koji su uvučeni u svjetovnu jurnjavu za novcem i koji su zaokupljeni jedino materijalnim stvarima/problemima), to je vama nezamislivo. Onda bi se riječ ispunila, jer takva bi vas vjera učinila sretnima i punima blaženstva. Vi bi bili svjesni postepenog spajanja vašeg vlastitog ja sa Mojim ako za sebe osjećate da ste opskrbljenima sa takvom silom, silom koju su prvi ljudi posjedovali do izvjesnog stupnja ali su izgubili svojom vlastitom greškom.

17. Ova vjera, ova čvrsta uvjerenost, je bila odsutna u Mojim učenicima i također je odsutna u vama i svim ljudima. Prema tome, želim vam ukazati važnost takve vjere koja je utemeljena na Ljubavi spram Mene, tako da možete stremiti ka njoj. Premda nju nije lako postići budući je potrebno jako puno samo-kontrole i moralne čistoće, vi bi nju i dalje mogli steći djelomično i u trenucima velike ushićenosti, jednom kada ste shvatili ideju o ovoj silnoj alatki Moje Božanske moći i Ljubavi.

18. Vi još niste shvatili riječi 'Ja hoću!', jer ove riječi su utemeljene na vjeri da se ono što čovjek želi mora također i dogoditi. Ova moć voljne-snage je vjera koja pokreće planine, prisiljava prirodu da otkrije njezine najtajnije zakone i čini mogućim mnoge stvari koje su se do sada smatrale nemogućima.

19. Ali štogod želite se najprije mora željeti jedino u duhovne svrhe i, drugo, jedino kroz Mene i Moju moć; jer bez ove ste vi bespomoćni, i jedino sa njom ste svemoćni.

20. Tako magnetizam nije ništa drugo nego voljna-snaga ili vjera koja, sa potpunim i čvrstim povjerenjem u Mene, polaganjem ruku, iscjeljuje u kratko vrijeme bolesti za što bi normalno bio potreban puno duži kurs.

21. Ovoj se vrsti vjere sve mora podložiti. Ne kao da bi ovaj učinak bio izvan okvira zakona prirode. Ne, ovi zakoni koji su do sada izbjegavali ljudsku moć, sada služe i slušaju čovjeka kao duhovno biće, kao Mojeg potomka, dok se oni izruguju materijalistu, njegovom razmišljanju i istraživanju.

22. Čim se ova vjera nastanila u čovjekovu srcu, dogodit će se također drugi faktor spomenut u Evanđelju, naime, zahvaljivanje i priznavanje dara primljenog odgore.

23. U Evanđelju je rečeno u 15-om stihu da se jedan od deset iscjeljenih vratio i zahvalio Mi.

24. Da bi posebice učinio da Židovi osjete što je nezahvalnost za postignute blagoslove značila, jedan koji se vratio je morao biti Samarijanac; jer Židovi su prezirali ovo pleme Židovskih ljudi, kojeg su oni kreditirali sa svim lošim karakteristikama, nikada sa ničime dobrim.

25. Već u prethodnom Evanđelju je bio Samarijanac koji je bio dan svećenicima i Farizeju kao jedan primjer da ni jedan čovjek ne smije biti prezren bez obzira kojem narodu on može biti pripada. U ovom slučaju opet, jedan od prezrenih ljudi je morao osramotiti ponosne Židove koji su sebe zamišljali toliko puno boljima, i dokazati im da nitko, bio on carinik ili Samarijanac, nije bio tako loš da nije mogao prakticirati Ljubav spram njegova bližnjega i da se ne bi moglo otkriti za njega kako on posjeduje dobre, često čak bolje, kvalitete nego neke jako umišljenje društvene klase – jedan primjer za sadašnje vrijeme kada mnogi ljudi gledaju s visoka na njihove bližnje poput Farizeja na carinika ili kako su Židovi običavali gledati na Samarijance.

26. Da se samo jedan od desetorice gubavaca povratio, i to onaj od kojeg se to moglo najmanje očekivati, ukazuje da je jedino u njemu istinska vjera pustila korijene i da on, preplavljen od strane milosti Gospodnje, nije mogao pomoći nego slaviti Njega, od Koga je milost proizašla.

27. Tako će biti sa darovima milosti u životima svih ljudi. Jedino oni će biti sposobni uživati krasne rezultate njihove čvrste vjere i povjerenja u Mene i njihovu vlastitu snagu volje, koji otvoreno i iskreno priznaju, kao što tekst 10-og stiha čita: “Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: 'Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!'“

28. U ovom činu iscjeljenja Ja Sam dopustio/odobrio da pored čvrste vjere iscjeljenog još veća kvaliteta, zahvalnost za primljeni blagoslov, nije bila zaboravljena. Usluga primljena bez osjećaja zahvalnosti spram davatelja čini od nje jedino pola usluge, ili ponekad ni toliko (ili 'ama baš ništa'). Namjesto da čini primatelja milosti poniznog, zanemarivanje zahvalnosti ga čini oholim. Prvo je izražaj Ljubavi, potonje mržnje. Prvo je iskreno priznavanje vlastite impotencije, dok potonje izaziva žaljenje da su okolnosti činile nužnim da duguje zahvalnost drugima. Prvo je nebeske, potonje paklene prirode.

29. Tako Sam želio podsjetiti čitatelja o ovom događaju, još nakon milenija, da moć vjere, krasna kakva može biti na njezinom vrhuncu, ne vrijedi ništa ako prije i nakon čina čovjek ne spozna svoju vlastitu impotenciju i onda svemoć Onoga koji može obdariti čovjeka, sićušnog stvora stvaranja, sa tako moćnim sredstvima.

30. Onaj čovjek koji, svjestan svojeg Božanskog porijekla, nastavlja gledati prema gore, postavljajući sve primljene milosti sa poniznim i zahvalnim srcem na oltar Ljubavi, je osnažen u njegovoj snazi volje kroz Moju volju. U takvom srcu živi ispravna vjera kao plod uvjerenja, dajući čovjeku kroz svjesnost o snazi sreću koju dijete može uživati jedino kada ono prepozna moć njegova ljubljenog oca i osjeća se nje dostojan.

31. Stremite ka ovoj dostojnosti¨! I gdje je zahvalnost, ostvarenje će okrunjivati vaše želje.

32. Primite ovo Evanđelje kao vodič kroz labirint života. Gradite na tvrdom, čvrstom tlu, i onda će krov koji treba zaštititi cijelu kuću biti Moj duhovni svijet, pod čijom ćete brigom, sukladno mjeri vaše vjere, vi iz stadija u stadij, biti postavljeni nad višim bićima i biti sposobnima podučavati ih ono što vam često dozvolim doživjeti tijekom vašeg zemaljskog života i perioda iskušenja, naime, beskonačnu Ljubav u Ocu i bezgraničnu moć u djeci, ako ste naučili imati čvrstu vjeru i povjerenje. Amen.

Od Gospoda Isusa Krista, Koji je utjelovljeni Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac, a putem Unutarnje Riječi, primio Njegov sluga, pisar Gottfried Mayerhofer, i zapisao u 'Gospodnje Propovijedi – 39'

<<< nazad