<<< nazad

Blaženstva ...

 

 

Ekipica moja draga i mila, radosti moja velika pred Drugim Dolaskom Gospodnjim, pozdravljam vas i blagoslivljam u pre-svetom imenu Isusovom! J

 

Podsjetile su me ove nedavne zgode sa 'napadima' na mene ... tj. na Krista u meni ...

 

Ivan 15

18 "Ako vas svijet mrzi, znajte da je Mene mrzio prije nego vas.

19 Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego Sam vas Ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi.

 

...na ono zadnje od blaženstava koja je Gospod naveo u svom Govoru sa Maslinske Gore... i otud odmah na to da sam vam bio ostao dužan 'priču' o tim blaženstvima sa kojima je Isus Krist započeo najvažniju propovijed koju je održao na Zemlji... a ponajvažnija je zato što je...

 

1 Ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe Mu učenici.

2 On progovori i stane ih naučavati:

 

... On prije obraćanja bio 'uzašao na Maslinsku Goru', što će reći, 'govorio je iz Božanske Ljubavi...', tj. tim je činom ukazao, a svaki čin Gospodnji i svaka Njegova Riječ u sebi jesu instruktivni, i ukazuju na važne korespondentne duhovne stvarnosti, kako će svaka uputa koju će izreći proizlaziti iz čiste Božanske Ljubavi sa najjednostavnijom ali i najvišom mogućom svrhom, da one koji slušaju i dovede do te Ljubavi!

 

Za one od vas koji još niste toj propovijedi pridavali pažnju (Matej 5-7), ona je u sebi ništa doli razrađivanje Zapovijedi Ljubavi prema Bogu i bližnjemu = znači, Sama Ljubav, Bog (1 Ivanova 4:8, 16), govori kroz Krista nama kako da se pretvorimo u potrebnu Ljubav da se sjedinimo sa Njime u Kristu Koji je Sama Ljubav! J

 

Ivan 17

20 Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u Mene:

21 da svi budu jedno kao što Ti, Oče, u Meni i Ja u Tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si Me Ti poslao.

22 I slavu koju si Ti dao Meni Ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno -

23 Ja u njima i Ti u Meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si Me Ti poslao i ljubio njih kao što si Mene ljubio.

 

 

*

 

E sad, princip koji je prisutan u cijeloj Riječi, a posebice na ovakvim mjestima gdje imamo očit slijed, jeste ovaj:

 

'Božanska je Riječ pisana u serijama, i stoga se u njoj nalazi predivan slijed i sveza/usklađenost ideja i osjećaja od početka do kraja. Jer Riječ je Božanski Um otkriven ljudima.'

(Naš dragi Bog-Otac, ne razmišlja, kao na žalost mi ljudi, 'ne-povezano'! J)

 

Drugim riječima, u Riječi je Božjoj, koja je Božanska Mudrost ili Božanski na-Um otkriven ljudima, prisutna jedna nepogrešiva Božanska logika ... koja sebe izražava u neprekinutim serijama', što će dalje reći, svaka je navedena stvar neraskidivo povezana sa onom prije i poslije nje, i nalazi se i mora se nalaziti baš na tom i na ni jednom drugom mjestu ... u tom i ni jednom drugom obliku ili izražaju (govorimo o izvornom jeziku), zbog čega je uostalom rečeno ono u Otkrovenju 22:18, 19:

 

'Ja svjedočim svakomu tko sluša riječi proroštva u ovoj  knjizi: Tko ovomu što doda, Bog će njemu dodati zla napisana u ovoj knjizi. I tko oduzme od riječi proroštva u ovoj knjizi, Bog će mu oduzeti udio na stablu života i na svetom gradu -  na svemu što je napisano u ovoj knjizi.'

 

Dakle, ove riječi ne naznačavaju kako se Bog naš Otac više neće nikada objavljivati Svojoj djeci, ili nama (Knjižice br. 24 & 46), tj. kako je Biblija 'zatvorena' Knjiga (Knjižica br. 36), jer bi to bilo protivno drugim mjestima u Pismu, recimo Ivanu 14:21 ili 1 Solunjanima 5:19-21, već da se Njegovoj Riječi kako se nalazi u Bibliji ne smije mijenjati smisao, zatim, da se ne smiju izbacivati iz, ili dodavati riječi izvornom tekstu i tako razbijati ovaj niz ili pak korespondencije koju sa nebom tamo ima svaki pojedinačni izražaj!

 

Dat ću vam jedan primjer takvog 'dodavanja i oduzimanja' kako to najvjerojatnije ne-svjesno i u neznanju o nauci o korespondencijama kojima je pisana Riječ čini naš prevoditelj:

 

'Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen Tvoj smetnem ja ikada...' Psalam 137:6

 

E sad, izvorni tekst čita ovako:

 

'Nek' mi se jezik prilijepi za strop mojih usta, ako spomen na Tebe smetnem ja ikada...'

 

... gdje se odmah vidi kako je u našem prijevodu 'oduzeto' 'krov' i 'usta' a 'dodana' namjesto toga riječ 'nepce'... koja ljudski i jezično gledano dobro pokriva ono što izvorni tekst govori, ali Božanski i duhovno gledano uništava korespondenciju koju riječi 'strop' (roof) i 'usta' imaju sa nebom ... a njihova je točna nebeska korespondencija ova:

 

'jezik' ispovijed

'usta' misao

'strop' ili 'krov' ono što je najunutarnije u čovjeku, a to je dobro Ljubavi.

 

Ideja je dakle kako će čovjek ispovijedati, naučavati, propovijedati samo one stvari, ili misli/ideje, čiji je korijen u u dobru Božanstvene Ljubavi.

 

*

 

Sa ovime na pameti ... sada ću onako kako ja to vidim izložiti ovaj slijed blaženstava od početka do kraja, dakle od a do ž, ili od alfe do omege ... pri čemu vam sigurno mora biti jasno, kako ono zadnje blaženstvo, znači 'radost pri progonstvima', zamislite to kao slovo 'ž' u našoj, ili 'omega' u grčkoj abecedi/alfabetu, nikako ne može biti ili doći na prvom mjestu, ili još, da pobijemo izjave nekih kako je takvo stanje 'radosti pri progonstvu' stanje 'dječaštva u hodu sa Kristom', mogu postići tek zrele duše koje su već u sebi prošle ili doživjele sva prethodna blaženstva.

 

Štoviše, svako prethodno blaženstvo je tako reći 'roditelj' onog naknadnog, i time ovo naknadno nužno ovisi o pojavku prethodnog, ili još, ako nema onog prethodnog, onda ne bi bilo ni onog potonjeg i tim slijedom sve do onog krunidbenog, ili posljednjeg u nizu! J

To možete zamisliti i ovako, imate malu bebu ... pa onda dijete ... pa dječaka ... pa mladića ... pa muškarca ... pa starca ... gdje ni jedna od ovih životnih 'etapa' ne može biti zamijenjena sa nekom drugom ... recimo ... dječak sa starcem, jel tako?! J

 

 

3 "Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!

 

Početak je duhovnog života, ili čovjek je u stanju početi primati duhovni život Ljubavi i Mudrosti od Boga-Krista, jedino kada se isprazni od svojeg vlastitog sebičnog i oholog života ... i otud proizlazeće vlastite ne-inteligencije ... srazmjerno tome koliko se isprazni ... koliko se 'osiromaši' ... srazmjerno tome koliko postane svjestan da je u sebi ništa do li zlo i neistina ... i da je svako dobro i svaka istina jedino i uvijek vlasništvo Boga, on jeste blažen, tj. blago njemu!

 

'Govoriš: 'Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!' A ne znaš da si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol.'  Otkrovenje 3:17

 

 

4 Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!

 

Kada to čovjek spozna, znači svoje iskvareno stanje duše .... kako je pun zla i kako nema pravilnu percepciju stvari ... on ne može drugo nego zakukati i zaplakati ... tj. biva 'srušen' sa prijestolja svoje duše ... što je pak opet nužno da tamo dođe i zasjedne Onaj kome je jedinom tamo mjesto, Kralj nad kraljevima, Isus Krist!

 

Jakovljeva 4:

5 Ili mislite da Pismo uzalud veli: Ljubomorno čezne za duhom što ga nastani u  nama?

6 A daje on i veću milost. Zato govori: Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost.

7 Podložite se dakle Bogu! Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas!

8 Približite se Bogu i on će se približiti vama! Očistite ruke, grešnici! Očistite srca, dvoličnjaci!

9 Zakukajte, protužite, proplačite! Smijeh vaš nek se u plač obrati i radost u žalost!

10 Ponizite se pred Gospodinom i On će vas uzvisiti!

 

 

5 Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!

 

Kad se tako čovjek ponizi ... tj. kad dođe na mjesto koje mu jedino pripada ... onda on gubi onu raniju oholost koju je imao dok se šepurio i mislio kako je najbolji i najpametniji na cijelom svijetu. Tu se javlja izuzetno važno blaženstvo ... a to je krotkost! U krotkost, ili po krotkosti, primamo Isusa Krista u svoju dušu!

 

'Uzmite jaram Moj na sebe, učite se od Mene  jer Sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim.' Matej 11:28 

 

'Zemlju će posjedovati krotki, obilje mira oni će uživat'. Psalam 37:11

 

6 Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!

 

Kada je čovjek jednom tako ispražnjen i ponižen, tj. kada postane svjestan koliko je u stvari gladan i žedan, siromašan i nemoćan, onda se u njemu počne pojavljivati ona prava glad, prava žudnja ... žudnja za Bogom... Koji jedini može nahraniti i napojiti dušu... i tek takva žudnja biva zasićena od strane Nebeskog Oca!

 

'Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom. Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o, kada ću doći i lice Božje gledati?' Izaija 42:2

 

 

Izaija 55:

1 "O svi vi koji ste žedni, dođite na vodu; ako novaca i nemate, dođite. Bez novaca i bez naplate kupite vina i mlijeka!

2 Zašto da trošite novac na ono što kruh nije i nadnicu svoju na ono što ne siti? Mene poslušajte, i dobro ćete jesti i sočna ćete uživati jela.

3 Priklonite uho i k meni dođite, poslušajte, i duša će vam živjeti. Sklopit ću s vama Savez vječan, Savez milosti Davidu obećanih."

 

 

7 Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!

 

U tom stanju čovjek već počinje i drugog čovjeka osjećati ... a ne samo gledati sebe i svoje interese ... on počinje biti su-osjećajan za bol i patnju ... za oskudicu i bijedu drugog čovjeka ... i počinje prakticirati Ljubav ... tj. milosrđe... što je Ljubav spram onog koji je u patnji i bijedi.

 

'Rekne li tko: "Ljubim Boga", a mrzi brata svog, lažac je. Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti. I ovu zapovijed imamo od njega: Tko ljubi Boga, da ljubi i brata svoga.' 1 Ivanova 4:20

 

 

8 Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!

 

Jednom kada je počeo živjeti život Ljubavi ... Ljubavna vatra će pročistiti njegovo srce ... tako reći 'očistiti' leće oka njegove duše, što je srce ... i on će početi osijećati jasno Božje Prisustvo ... Bog će  tako reći, po Ljubavi, ući u Njega!

 

'Bog je Ljubav i tko ostaje u Ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu.' 1 Ivanova 4:16

 

 

'Tko ima Moje zapovijedi i čuva ih, taj Me ljubi; a tko Mene ljubi, njega će ljubiti Otac Moj, i Ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati."  Ivan 14:21

 

 

9 Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!

 

A jednom kada je po Ljubavi u čovjekovu dušu ušao Isus Krist, tj. Njegova Ljubav ... onda kao 'nagradu' čovjek osijeća Mir ... ne bilo koji mir ... već mir Isusa Krista:

'Mir vam ostavljam, mir vam Svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši.'  Ivan 14:27

 

'To vam rekoh da u Meni mir imate. U svijetu imate muku, ali hrabri budite - Ja Sam pobijedio svijet!"  Ivan 16:33

 

Takav čovjek onda, jeste pravi 'mir-otvorac', tj. iz Krista u njemu pa oko njega, zrači i vrši utjecaj na druge ljude - MIR.

 

 

10 Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!"

11 "Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!

12 Radujte se i kličite: velika je  plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!"

 

E sad, jednom kada je čovjek postao sa Kristom jedno u duši ... kada mu je Krist sve u svemu ... tj. kada ne živi više on, već Krist u njemu (Galaćanima 2:20), onda je taj čovjek nadvladao svijet ... jer u sebi ima Onog Koji je jači od svijeta (1 Ivanova 4:4) ...

 

I kao takav ... on svijetu nije nikako po volji ... i svijet ga počinje mrziti ... jer je kao takav ... Kristov svjedok (Djela 1:8)... ne samo riječima ... već cijelo njegovo postojanje svjedoči o zlu svijeta ... i onda ga ljudi u svijetu, koji su Bogu-protivni ili zli (1 Ivanova 5:19), počinju progoniti ... baš kako su progonili i Njegova Učitelja ...

 

Ivan 15

20 Sjećajte se riječi koju vam rekoh: 'Nije sluga veći od svoga gospodara.' Ako su Mene progonili, i vas će progoniti; ako su Moju riječ čuvali, da vašu će čuvati.

21 A sve će to poduzimati protiv vas poradi imena Moga jer ne znaju Onoga koji Mene posla.

22 Da nisam došao i da im nisam govorio, ne bi imali grijeha; no sada nemaju izgovora za svoj grijeh.

 

No kada je čovjek jednom došao do tog stupnja ... do stupnja da 'na tijelu nosi biljege Isusa Krista...' (Galaćanima 6:17), njemu više fizička bol ne znači ništa (Djela 7:54-60)... njemu više mišljenje ljudi ne znači ništa ... njemu bilo koji svjetovni ili tjelesni gubitak ne znači ništa (Filipljanima 3:7, 8)... njemu poniženja i sramote ne znače ništa ... sve što ovaj vjernik ima pred očima ... jeste Isus Krist ... i Križ koji mu je nametnut ... koji ga čini DOSTOJNIM Isusa Krista (Matej 10:38)...

 

Križ je njemu NAJVEĆA RADOST, jer Križ mu je na ramena položio Isus Krist... Križ dolazi od Krista, i Križ vodi do Isusa Krista ... stoga je za njega ... KRIŽ ISTO KAO I KRIST ... i radi toga ... to je breme njemu lagano ... taj mu je teret slađi od meda samotoka! Matej 11:29, 30.

 

E sad...ja pitam sebe ali i sve ostale... jel' u ovo stanje moguće ući na početku, ili TEK na kraju našeg hoda sa Kristom?!

 

 

U Ljubavi Isusa Krista

 

Lorens J

 

 

Ovo učenje posvećujem Ani B.

 

 

 

(Blato – 8-9 Kolovoza, 2011)

<<< nazad