<<< nazad
 
 

Mudre izreke i misli velikih Kršćanskih mistika i proroka

 

I

'Procjenjuj čovjeka prema njegovim postupcima/djelima radije nego prema njegovim riječima. Jer, mnogi loše postupaju, a krasno govore.'

Mathias Claudius (1740-1815)

 

II

'Svi koji teže savršenstvu, dolaze do vrhunca tek kad više ne traže vlastiti napredak, nego jedino Boga. Tako da žive skroz iz ljubavi. Oni sliče leptiru, koji nakon učinjenog posla ispuže iz čahure.'

Francisco de Osuna (1492-1540)

 

III

'Ključ do ljudskih sr(da)ca nikada neće biti naša pamet, nego naša ljubav.'

Hermann Bezzel (1861-1917)

 

IV

'Grijeh nije u djelu, nego u namjeri. Da bi zaista počinio grijeh, izvršitelj mora povrijediti svoju vlastitu moralnu savjest; ne samo onu drugih ljudi.“

Pierre Abaelard (1079-1142)

 

V

'Kako je moja molitva postajala (sve) usrdnija i dublja, imao sam sve manje i manje za reći. Na kraju sam skroz utihnuo. Pretvorio sam se u ono što je vjerojatno sušta suprotnost govoru, pretvorio sam se u slušatelja. Prvobitno/isprva sam smatrao kako je molitva govor. Ali naučio sam da molitva ne samo da je šutnja, nego (da) je slušanje. Tako da: moliti ne znači čuti sebe kako govorim; moliti znači, utihnuti, mirovati i čekati, dok onaj koji se moli ne začuje Boga.'

Sören Kierkegaard (1813-1855)

 

VI

'Molitva je više od samog ‚razgovora’ sa Bogom. Molitva je otvaranje (prema) Bogu, susret sa Bogom, susret koji se događa na svim zamislivim nivoima, sa najrazličitijim sredstvima, gestama i položajima tijela.'

John Wesley (1703-1791)

 

VII

‚Istinska religija nije vanjski događaj, nego je to život Boga u duši čovjeka.’

John Wesley (1703-1791)

 

VIII

‚Istina je da korijen religije leži u srcu, u dubini duše, da je on spoj duše s Bogom, život Boga u duši čovjeka. I ako je taj korijen zaista u srcu, ne može a da ne potjera mladice; a one su različiti primjeri/dokazi vanjske poslušnosti, po prirodi su isti kao i korijen, zbog čega ne predstavljaju samo obilježja i znakove, nego i suštinske elemente religije.

Isto tako je istina da puka vanjska religija, koja svoje korijene nema u srcu, ništa ne vrijedi. Bogu se ne sviđaju takve vanjske službe, isto kao ni židovske žrtve paljenice, ali čisto i pobožno/vjerno srce je žrtva koja Mu je uvijek mila. A mile su Mu i sve vanjske službe/okupacije koje izviru iz srca: žrtva naših molitvi, žrtve slavljenja i hvaljenja (Boga), žrtva naših dobara koja Mu ponizno posvećujemo i koja koristimo isključivo Njemu u čast, i žrtve naših tijela, koje želi prije svega.’

John Wesley (1703-1791)

 

IX

‚Bez unutarnje ljubavi sva vanjska djela su od nikakve koristi. Ali (ono) što se događa iz ljubavi veliko je i daje bogat plod, kol’ko god da to u ljudskim očima bilo neznatno i neugledno. Jer, na Božjoj vagi, ono što te na djelo pokreće, teži daleko više od samog djela.’

Thomas von Kempen (1380-1471)

 

X

‚Istinsko Kraljevstvo Božje je za pravog prijatelja Boga svugdje, a za neprijatelje Boga nigdje; jer za ove je opet sve pakao, kud god da okreneš oko i ostala osjetila. Gore i dolje sasvim je isto. Niti gledaj u zvijezde – jer one su planete poput ove po kojoj gaziš – niti spuštaj pogled prema zemlji, jer ona je usmjerena/iste je sudbine kao i tvoje tijelo koje će jednom morati umrijeti i istruliti! Ali zato vrijedno proučavaj i istražuj u svom srcu; tamo ćeš naći ono što tražiš. Pošto je u srce svakog čovjeka položeno živo sjeme, iz kojeg će ti procvasti vječna zora vječnog života. Putem/kroz srce ćeš nakon smrti svoga tijela izići u beskrajni Božanski prostor, i s obzirom na karakter svog srca, naći (doživjeti) ga ili kao nebo ili kao pakao!“

Jakob Lorber (1800-1864)

 

XI

‚Najplemenitija molitva je kad se molitelj iskreno/usrdno/prisno pretvori u ono pred čim kleči.’

Angelus Silesius (1624-1677)

 

XII

‘Ja vjerujem da mi u sebi nosimo iskru onog svjetla koje mora svijetliti (i) u temeljnom principu postojanja, a koje naša slaba čula mogu samo otprilike/izdaleka naslutiti. Tu iskru u sebi rasplamsati i ostvariti Božansko u nama, naša je najveća/najuzvišenija obaveza.”

Johann Wolfgang von Goethe (1749-1832)

 

XIII

‚Nema ništa slađe, ništa silnije, ništa uzvišenije, ništa potpunije, ništa veselije, ništa savršenije, ništa bolje, na nebu ni na zemlji, od ljubavi; jer ljubav je rođena iz Boga i može, uzdignuta iznad svega stvorenoga, otpočinuti jedino u Bogu.“   

Thomas von Kempen (1380-1471)

 

XIV

‚Gospodin zahtjeva obožavanje i poštovanje, ali ne zbog Sebe, već zbog ljudi, pošto na taj način čovjek od sebe odstranjuje svoje vlastito, samoljublje i ljubav prema svijetu, koje zatvaraju srce.’

Emanuel Swedenborg (1688-1772)

 

XV

‘Svaki dan si odvoji pola sata za molitvu, osim ako imaš puno posla – u tom slučaju si odvoji jedan sat.’

Sv. Franjo Saleški (1567-1622)

 

XVI

‘Tko istinski voli Boga, taj je neprestano uz Boga i u Bogu. A želi li od Boga nešto čuti i saznati, neka Ga upita u srcu, pa će putem misli srca ubrzo dobiti potpuni odgovor, tako da na taj način svaki čovjek može u svako doba i u svezi svih stvari biti podučavan i obrazovan od Boga. Iz ovoga vidiš kako čovjeku nije uvijek neophodno vidjeti kako bi bio blažen u Gospodinu, nego samo čuti i osjetiti, - time čovjek ima sve što je potrebno za istinsku sreću u Gospodinu.’

Jakob Lorber (1800-1864)

 

XVII

‚Pitali su mudraca, koji trenutak čovjekovog života je najbitniji, koji je najbitniji čovjek kojega u životu susreće, i koje djelo je u životu najnužnije.

Odgovor je glasio: Najbitniji trenutak uvijek je sadašnjost, najbitnija osoba uvijek je baš ona koja se nalazi nasuprot tebe, a najnužnije djelo uvijek je ljubav.“

Meister Eckhart (1260-1328)

 

XVIII

‘Čini dobro koliko god je u tvojoj moći – svim sredstvima koja su ti na raspolaganju – na svim putevima kojima ideš – na svakom mjestu na kojem boraviš – u svako doba u koje djeluješ – svim bićima koja susrećeš – i to toliko dugo koliko živiš.’

John Wesley (1703-1791)

 

XIX

‘Tko Boga istinski traži, mora Ga tražiti u vlastitom srcu, dakle u duhu ljubavi u kojoj je skriven/latentan sav život i sva mudrost, pa će Boga i Njegovo Kraljevstvo lako i ubrzo i pro-naći, - ali svakim drugim putem teško i u ovom svijetu često uopće ne.’

Jakob Lorber (1800-1864)

 

XX

‚Sve poteškoće u molitvi izviru iz jednog uzroka: iz toga što se moli kao da Bog nije prisutan.’

Theresa de Avila (1515-1582)

 

XXI

„Moj Gospodine i moj Bože,

Uzmi od mene sve što me priječi (k) Tebi

Moj Gospodine i moj Bože,

Daj mi sve što me nosi  (k) Tebi.

Moj Gospodine i moj Bože,

O uzmi me meni

I daj me potpuno Sebi.„

Nikolaus von der Flüe (1417-1487)

 

XXII

‚Usmjeri si pogled ka unutra i promatraj sebe sama, svoju unutrašnjost, i/a ne usuđuj se osuđivati što drugi rade.

Thomas von Kempen (1380-1471)

 

XXIII

‚Tko (sam) u sebi nije na pravom putu, taj ni u ovom svijetu nigdje nije na pravom putu.’

Jakob Lorber (1800-1864)

 

XXIV

‚Moliti ne znači tražiti. Molitva je sjedinjenje s Bogom – to je razgovor s Bogom. Kako se naš život transformira pod utjecajem plemenitog prijatelja. Koliko beskrajno više će nas tek transformirati zajedništvo/unija sa Onim Koji je neizmjerno dobar.”

Sundar Singh (1889-1929)

 

XXV

‚Boga ne moraš tražiti ovdje ili ondje, On nije dalje do pred vratima srca; On tamo stoji i čeka, onoga koga nalazi spremnim, (onoga) koji mu otvara i pušta ga (unutra). Ne trebaš Ga zvati iz daleka, On nestrpljivije od tebe čeka da Mu otvoriš; On za tobom daleko više žudi nego ti za Njim. Tvoje otvaranje i Njegov ulazak je stvar jednog trenutka.’

Meister Eckehart (1260-1327)

 

XXVI

‚Ljubav te uči da svim bićima činiš dobro i da ih usrećuješ koliko je god to moguće. Poniznost te uči da budeš mali i da se iznad nikoga – koliko god se on činio nebitnim – oholo ne uzdižeš, već da na samog sebe neprestano gledaš kao na najmanjega. A blagost te uči da se sa svima odnosiš sa neprestano jednakom blagonaklonošću i da se iz najdubljih dubina srca trudiš pomoći svakome, gdje god je to potrebno. Vidi, to su discipline svake nebeske umjetnosti!’

Jakob Lorber (1800-1864)

 

XXVII

‚Ljudska dušo, među svim stvorenjima najljepša, koja toliko čezneš da znaš mjesto na kojem je tvoj ljubljeni, kako bi ga tražila i sa njim se stopila: Sada ti biva rečeno, da si ti sama konačište u kome je on nastanjen, odaja i skrovište u kome on skrovito/neopaženo živi. Velika je sreća i velika radost za tebe, da je sve tvoje dobro i sva tvoja nada tebi toliko blizu, da je u tebi.’

Sv. Ivan od Križa (1542-1591)

 

XXVIII

‚U unutrašnjosti, u osnovi-ci/uzroku čovjeka, tamo si je Bog izabrao mjesto svog spokoja; tamo On nalazi Svoje zadovoljstvo. Kad bi bar neko ovo činio: primjetio/percipirao uzrok iznutra, i okanio se svih stvari te se okrenuo prema unutra! – Međutim, nitko to ne čini. A pritom se često događa da čovjek u svojoj vanjskoj aktivnosti bude i po deset puta upozoren da se okrene ka unutra. – Ali on to ni onda ne čini.’

Johannes Tauler (1300-1361)

 

XXIX

‚Ništa na svijetu nije loše nego samo čovjek, kad/ako se u srcu okrene od Gospodina; a kad je čovjek tako loš i zao, onda je za njega i čitav svijet loš i zao. Ako si čist u srcu, sve će ti biti čisto, što znači, sve ćeš vidjeti onako kako jeste (dosl. u istini); ali ako ti je srce nepošteno, tako će ti sve biti onakvo kakvo ti je i srce.’

Jakob Lorber (1800-1864)

 

XXX

‚O Gospodine, daj mi duševni mir da prihvatim stvari koje ne mogu promijeniti. Daj mi odvažnost da promijenim stvari koje mogu promijeniti. I daj mi mudrost da mogu razlikovati jedno od drugoga.’

Friedrich Christoph Oettinger (1702-1772)

***    ***

 
<<< nazad