<<< nazad

Bertha Dudde, br. 8600, 29 Kolovoz 1963

ISUSOV ČIN SPASENJA JE BIO POČETAK NOVE FAZE U DJELU POVRATKA...


Kada je ljudsko biće Isus umro na Križu nova je faza započela u djelu povratka Mojih živih tvorevina, jer do onda svi su ljudi i dalje živjeli u duhovnoj tami koju je Moj protivnik (Sotona) rasprostrio preko svih palih duhova... Sva ljudska bića su i dalje bila pogođena/mučena izvornim grijehom i nitko Mi se nije bio u stanju približiti budući Moja Pravda to nije dozvoljavala dok izvorni grijeh nije bio iskupljen (Ivan 14:6). Međutim, bezbrojni ljudi su već bili hodali preko Zemlje i među njima je bilo također nekolicina dobre volje ali bez dovoljno njihove vlastite snage da sebe oslobode od Mojeg protivnika, budući su svi oni bili nesposobni uspostaviti ispravnu vrstu kontakta sa Mnom zbog njihova nedostatka Ljubavi...

Oni su bili kontrolirani sebičnom ljubavlju kao znak njihova srodstva sa Mojim protivnikom (ili ‘pripojenja/pripadnosti Mojem protivniku’).... I niti su oni znali o uzroku za njihovo zemaljsko postojanje, njihovo otpadništvo od Mene... oni su bili duhovno potpuno neupućeni a ipak u svjetovnom smislu izuzetno zaposleni, i prema tome oni su zauvijek nastojali zadobiti blagodati na trošak drugih ljudi... Njima je nedostajalo nesebične Ljubavi kroz koju su oni mogli postići viši stupanj zrelosti. Premda je nekoliko izuzetaka u stvari osjetilo njihovu duhovnu nevolju i također priznalo Boga i Stvoritelja iznad sebe samih oni Me nisu prepoznali kao Boga Ljubavi, nego jedino kao Boga osvete i gnjeva. Ljudi nikada ne bi bili sposobni napredovati u njihovom duhovnom razvoju; oni bi uvijek i zauvijek ostali isti sebični naraštaj koji je bio nesposoban postići višu svjesnost sve dok ga je teret izvornog grijeha pritiskao dolje... Moj protivnik bi uvijek držao ljude uz tlo da Spasitelj nije došao poradi nekolicine koji su se osijećali bijednima i u njihovoj ojađenosti zazivali Spasitelja.

I mogućnost uspostavljanja povezanosti sa Mnom je doista trebala biti iznova stvorena jednog dana koja se, međutim, sada trebala primjeniti/odnositi na Oca... Ljudi bi trebali biti sposobni zazivati kao djeca Oca, dok su prije oni bili jedino prepoznali u njihovom Bogu i Stvoritelju Silu kojoj su se odbili pokloniti, budući su i  dalje nosili u sebi ovo protivljenje protiv Mene kao rezultat njihovog prošlog izvornog grijeha... Odnos Ljubavi bi trebao postati ponovno moguć između živih tvorevina i Mene Osobno koji je, međutim, bio morao biti uspostavljen od strane samih ljudi kroz njihovu voljnost da ljube. Ali prije Isusova raspeća ljudsko biće je bilo jedino rijetko voljno ljubiti i onda je on bio izuzetno mučen od strane Mojega protivnika... tako da je on skoro izgubio nadu kako Ja postojim. Ali znajući njegovu volju Ja Sam mu pomogao i uzeo ga sa Zemlje...

Čin Spasenja Isusa Krista je doveo do kraja jednu epohu ljudske najveće udaljenosti od Mene... Njegovo raspeće je okajalo za izvorni grijeh svih palih bića, i sada, u stadiju ljudskog bića, oni su sposobni iznova uspostaviti ispravan odnos sa Mnom ako, uz pomoć Isusa Krista, oni žive život Ljubavi, ako oslobode sebe iz okova protivnika kroz krv Koju je On prolio na Križu i time vide u Meni Oca i potaknuti su spram Mene Ljubavlju... spram odnosa kojeg su jednom dobrovoljno prekinuli i na taj način postali bijedni. Isusova smrt na križu je dokončala beznadežno stanje čovječanstva... Nova je era započela gdje se ljudsko biće samo trebalo zaputiti stazom ka Isusu kako bi bilo izvedeno iz mračnog područja Mojega protivnika... gdje su kapije u kraljevstvo svjetla bile također iznova otvorene... Sada je bilo opet moguće za ljudsko biće da on sebe može pomijeniti, tako da je mogao oblikovati njegovu prirodu u Ljubav, tako da je mogao ponovno postati što je bio prije njegova otpadništva od Mene...  

Prve iskupljene duše su Mi se vratile, Ja Sam ih bio sposoban prihvatiti u Moje kraljevstvo svjetla i blaženstva, što ne bi nikada bilo moguće da Isus nije iskupio izvorni grijeh kroz Njegovu smrt na Križu... Jer Ja Sam... kao najviše savršeni... također pravedan i prema tome nisam mogao otkazati jednu neiskupljenu krivnju. Puno je vremena prošlo kada su se ljudi skoro slomili pod jarmom grijeha ipak nisu prepoznali njihovu krivnju i prema tome su opetovano revoltirali protiv Mene, Kojeg oni nisu mogli nijekati kao ‘Silu’ ali Kojem se nisu predali/prepustili sa Ljubavlju. Jer jednom su odbacili Ljubav, i sve što im je preostalo je bila samo sebična ljubav... pogrešno usmjerena ljubav prenijeta im od strane Mojega suparnika. Otud, u njihovoj prirodi oni su njemu i dalje potpuno pripadali... I ova se priroda najprije trebala promijeniti, što je bilo jedino moguće nakon Isusova raspeća, Koji je za njih postigao volju i snagu da se izdignu i odustanu od njihove sebične ljubavi... Sve ovo su bili čisto duhovni procesi, jer u zemaljsko-ljudskom smislu oni su zasigurno imali jedan uživanja pun i dobar život, ipak nitko nije pokazivao nikakvu zabrinutost za njegovo bližnje ljudsko biće, namjesto toga svatko je samo o sebi mislio, i snažna je osoba tlačila slabu koja je bila nesposobna sebe odbraniti, budući je Moj protivnik uživao gledati bijedno stanje duša koje je uronio u bezdan, jer on sam je bio potpuno bez Ljubavi ali pun mržnje i neprijateljstva... I njegova priroda je također sebe odražavala u ljudskoj prirodi... Svatko tko je bio snažan je na isti način tlačio druge ljude i nije imao milosrđa jer on nije imao Ljubavi, baš kao što je njegov gospodar... gospodar tame... bio bez Ljubavi.

Isus je, međutim, pokušao voditi ljude na ispravan put kroz Ljubav. Isus je živio i podučavao Ljubav i demonstrirao im da je Ljubav bila snaga koja je čak porazila neprijatelja, i da ljudi sebe mogu osloboditi od njega jedino kroz Ljubav. Stoga je ljudsko biće Isus po prvi puta za ljude ukazao primjerom život Ljubavi, i onda je On ostvario najveće djelo Ljubavi i milosrđa Sebe žrtvujući na Križu umjesto grijeha čovječanstva, tako da bi oni bili oslobođeni i kroz ispravan način života iznova postigli snagu i svjetlo kako bi onda potovali posljednjom stazom (= misli se na ovaj zemaljski život) u njihov istinski dom, kojom je Isus išao prije kroz Njegovu smrt na Križu... Kojeg su oni sada jedino trebali slijediti kako bi ušli u Moje kraljevstvo u oslobođenom stanju, vraćajući se Meni u Očevu kuću, ka Ocu iz Čije su Ljubavi oni bili jednom potekli i u Čijoj će Ljubavi oni sada zauvijek ostati (Ivan 14:6).

AMEN

<<< nazad