<<< nazad

Bertha Dudde, br. 8537, 22 Lipanj 1963

‘BOG JE POSLAO SVOGA SINA NA ZEMLJU...’

(1 Ivanova 4:9, 10)


Opet i iznova vam je objašnjeno da je Isusova duša došla iz svijeta svjetla na Zemlju kako bi sebe utjelovila u čovjeku Isusu u svrhu misije koja je zahtjevala čistu dušu, jer Bog Osobno se želio nastaniti u ovoj duši, a On je to bio u stanju učiniti jedino u čistoj duši bez grijeha... On je poslao Svoga Sina na Zemlju... Može li biti jasnije riječi da ovo potvrdi? Bila je to ne-pala duša, kao suprotnost ljudskim dušama koje su morale proći dugim procesom razvoja kroz stvaranja i započeti njihovo ljudsko utjelovljenje u jako nesavršenom stanju... Ali to ne isključuje činjenicu da se Isusova duša morala mučiti i nevjerojatno teško boriti protiv svega neduhovnoga koje ju je opsjedalo izvani... jer Njegovo je tijelo bilo nezrela materija i, zbog utjecaja neprijatelja, duša je bila teško opsjedana od strane tih neiskupljenih supstanci...

Sve zemaljske strasti su bile priljubljene uz tijelo a njegovi su instinkti, koji su i dalje prianjali uz tijelo kao dio vrlo nezrelih supstanci, zahtjevali zadovoljavanje. Isusova je duša došla na Zemlju u potpuno čistom stanju, ipak nebrojena su nezrela bića bila priljepljena uz nju koje duši nije bilo dozvoljeno otresti; namjesto toga, ona ih je trebala umiriti i usavršiti. Isus, čovjek, je također bio preplavljen od strane vanjskih nezrelih supstanci, njegovo je okruženje tako utjecalo na Njegovu dušu da je morala izdržati iste unutarnje borbe koje pala duša mora otrpjeti, i prema tome neistinito je da je za čovjeka Isusa poradi Njegove savršene duše bilo lakše ostvariti ovaj čin Spasenja... Štoviše... budući je bila čista i bez grijeha... Njegova je duša daleko više patila u nezrelom okruženju, Njegova čista duša je reagirala izuzetno osjetljivo na grijeh, na sve što ga je uslijed utjecaja neprijatelja preplavilo od strane njegovih bližnjih ljudskih bića...

Tama u kojoj je svjetlosna duša morala boraviti joj je uzrokovala neopisivu bol a ipak, ona je bila ispunjena gorućom ljubavlju spram ove grešne ljudske rase i željela ju je iskupiti od grijeha i smrti. Pa iako se sve sotonske prirode prirode gomilalo oko Isusove duše, to ipak nije uspjelo nagnati Isusovu dušu da padne u grijeh. On se odupro svim kušnjama, On se borio protiv Njegovog neprijatelja baš kao i svega neduhovnoga što ga je salijetalo... Njegova ljubav spram Njegove braće u nevolji se nije umanjila i On je također uspio u produhovljavanju njegovih neduhovnih tjelesnih supstanci kroz ljubav, koja se neprestano povećavala, i tako ispunila čovjeka Isusa da Ga je zaposjela Sama Vječna Ljubav, Koja nikad ne bi bila u stanju Sebe očitovati u grešnoj duši bez da prouzroči njezino uništenje... Zašto vi ljudi ne prihvatite ove riječi ‘On je poslao Svoga Sina na Zemlju...’? Ono što dolazi od Njega je savršeno i zato je rečeno ‘On je sišao na Zemlju’ a ne ‘On se uspeo iz ponora...’

Iako je Isusova duša u velikoj mjeri bila okružena sa sotonskim elementima, oni su prilazili Njegovoj duši izvani i Njegova im se duša ipak suprotstavila i nije dozvolila sebi da padne kao što je Božji neprijatelj namjeravao... Bez obzira da li je bio salijetan od strane neduhovnih supstanci Njegova tijela... ili da li su se neduhovna bića pokušala priljepiti uz Njega kao Sotonini poslanici... Njegova se čista duša suprotstavila i uklanjala je sve što je bilo sotonske prirode, dok je sazrijevala svoje nezrele tjelesne supstance tako da su bile u stanju pridružiti se duši u produhovljenom stanju kada je Isus ostvario Njegov čin ljubavi. Čim je duša ušla u carstvo tame ona je bila podređena sotonskim silama pa ipak im nije podlegla, ona im se suprotstavila pošto je bila puna ljubavi i ova joj je ljubav priskrbila snagu da ustraje sve do kraja.

Međutim, duša je od gore donijela sa sobom ljubav, ona nije žrtvovala ljubav, umjesto toga, ona je sebe rastuće više ujedinila sa Vječnom Ljubavi i tako se zbilo sjedinjenje, koje bi trebalo biti konačni cilj na zemlji za svakog čovjeka. Isus, ljudsko biće, je Sebe proslavio/deificirao na Zemlji kroz Njegovu veliku ljubav i Njegovu izuzetnu patnju i mučnu smrt... Pa ipak, On se, također, morao boriti kako bi ostvario to proslavljivanje, to Njemu nije bilo lakše nego bilo kojoj drugoj osobi, jer ljudi također posjeduju Božansku iskru ljubavi i mogu je neprestano hraniti i potpirivati u blistavi plamen... Oni mogu apelirati Isusu za pomoć, dok je Isus pak uvijek i jedino crpio snagu iz ljubavi... ali ova u Njemu udomljena/sklonjena ljubav je bio Sam Bog. Međutim, Bog je bio u stanju skloniti se jedino u biću bez grijeha, On nikad ne bi bio u stanju ući u palu dušu koja je uzlaznom stazom putovala kroz stvaranja... dušu koja je jednom otpala od Njega i odbacila Njegovu ljubav....

Naposlijetku, ono što je opterećivalo sva pala bića je bio izvorni grijeh, a ovaj bi izvorni grijeh najprije trebao biti iskupljen prije nego je sjedinjenje sa Bogom moglo ponovo biti moguće... Prema tome, da je duša čovjeka Isusa bila ‘pala’ duša, ona ne bi bila iskupljena prije raspeća i Bog se nikad ne bi bio mogao nastaniti u njoj... Međutim, On se nastanio u Isusu jer On je bio Ljubav... Bog Osobno je postao čovjekom. Božja ljudska manifestacija nikad ne bi bila moguća na ijedan drugi način... ali ovo jeste i ostat će najveća od svih tajni...

Čisto biće je trebalo ostvariti čin okajanja ljudskog izvornog grijeha, jer palo je biće i dalje bilo podložno vladavini Božjeg neprijatelja i nikad ne bi bilo u stanju sakupiti snagu da sebe odvoji od neprijatelja, svoga zatvorskog čuvara... Sada je to za čovjeka moguće, jer Isus Krist je poradi toga umro na križu... svjetlosna duša je trebala ući u borbu sa neprijateljem i Isus je pobijedio u toj borbi budući je Njegova snaga bila Ljubav, budući je On vodio ovu bitku u jedinstvu sa Samim Bogom, Vječnom Ljubavi, i tako je Bog Osobno iskupio ljudsku rasu od grijeha i smrti... Vama ljudima treba biti dana relevantna informacija, jer pogrešna će mišljenja također voditi do pogrešnih zaključaka. Lucifer se ne bi bio morao boriti protiv Isusa da mu je bio zapovjednikom... A svaka je pala duša i dalje podložna kontroli neprijatelja... sve dok nije iskupljena od strane Isusa Krista... Ni jedna pala duša ne bi nikada uspjela poraziti neprijatelja... Čin Spasenja još nije bio ostvaren, prema tome bi Isusova borba bila neuspješna, jer palo biće koje je jednom odbilo Božju snagu ljubavi je doista primilo sićušnu iskricu ljubavi od Boga, ali ju nikad ne bi bilo potpirilo u blistavi plamen budući bi ju neprijatelj bio zaustavio i pošto je samo biće bilo preslabo... Vi ljudi trebate razumjeti da vi sebe gubite u pogrešnim mišljenjima ako se ne kanite ovog mišljenja kako je Isusova duša Sotonin dio (ili ‘kako je Isusova duša pripadala Sotoni’), time jednom otpalo duhovno biće... Sa ovim gledištem bi vi samo učinili problem Božje ljudske manifestacije još nerazumljivijim i upitnijim... I prema tome vam čista istina mora opetovano biti predočena, jer jedino istina će vas ispravno prosvijetliti a istina će uvijek jedino proizaći od Samog Boga.

AMEN

 

<<< nazad