<<< nazad

Bertha Dudde, br. 8506, 23 Svibanj 1963

KRISTOVO UZNEŠENJE…


Vrijeme Mojeg vidljivog postojanja na Zemlji je dokončalo kada Sam bio uznešen na nebo… Jer ispunio Sam misiju kao ljudsko biće i konačno dao Mojim učenicima i onima koji su vjerovali u Mene kao Sina Božjega posljednji znak koji je trebao osnažiti njihovu vjeru… Još jednom Sam im ukazao Sebe i demonstrirao im Moju Božanstvenost na način da Sam se vidljivo uzdignuo do neba (Luka 24:51)… što je njima bilo dozvoljeno vidjeti jedino zbog snage njihove volje a što im je, zauzvrat, trebalo priskrbiti veliku snagu za njihovu daljnju misiju: proglasiti Mene i Moje Evanđelje po cijelom svijetu (Marko 16:15)… Niti se ikakav dokaz može priskrbiti za Moje uznešenje, pa ipak ono se zbilo pred očima onih koji su Mi bili u potpunosti privrženi. Jer uznešenje ih više nije prisiljavalo na vjerovanje, oni su Me prepoznali i više u ništa nisu sumnjali, ali oni su od strane Mene također bili uvedeni/inicirani u najdublje znanje i prema tome Sam se bio u stanju uzdignuti pred njihovim očima kao posljednji znak Moje sile i slave, što se odvilo i moglo se odviti vidljivo pošto Sam Svojim Vlastitima dao izvanrednu snagu za ovaj doživljaj. Međutim, bio je to jedino proces kojeg će svaka duša koja sebe usavrši na Zemlji doživjeti jednom kada napusti svoje tijelo i onda uđe u duhovna carstva u radijantnom svjetlu (a) koji će (= taj proces), međutim, ostati skriven ljudskom oku. No ona (= duša) tiho (= prijevod riječ koja je ovdje korištena bi u cjelosti trebao glasiti ‘tiho bez da privlači pažnju’ tj. ‘bez pompe’) prelazi u kraljevstvo koje je njezin istinski dom. Dokaz ovog također treba biti pružen ljudima premda on neće biti priznat od strane još nezrelih ljudi koji nisu ostvarili bilo kakvu vrstu produhovljavanja.

Isusovo Uznešenje će za ljude ostati mit sve dok nisu prodrli u duhovno znanje, jer nešto neobično se dogodilo što je u stvari jedino Mojim sljedbenicima bilo dozvoljeno doživjeti. Međutim, njega se više neće dvojbiti čim je duša ljudskog bića ostvarila određeni stupanj zrelosti u kojem više nema nikakvog ne-vjerovanja (u smislu, ‘duša je u takvom stanju da ništa što se dogodi u njoj ne izaziva nevjericu’) usljed realizacije da Bogu ništa nije nemoguće (Marko 10:27)… Sa Isusovim uznešenjem je čin Spasenja bio zaključen. Sišao Sam na Zemlju i opet se vratio u Moje kraljevstvo koje unatoč tome nikad nisam napustio, jer Ja Sam bio i Jesam svugdje, ali Sam uzeo prebivalište u ljudskoj formi tako da bi bio vidljiv vama ljudima, i prema tome Sam se također opet vidljivo uzdignuo kako bi onda uvijek i zauvijek ostao vidljiv svemu što Sam stvorio poradi njegova blaženstva…

Moji su Vlastiti ostali iza i osjećali su se usamljenima i napuštenima kako Sam nestao iz njihova vidokruga, ipak bili su ispunjeni od strane Mojeg Duha i sada su jasno prepoznali njihovu misiju, i od strane Duha su se osjetili ponukani vršiti zadatak sa kojim Sam ih poslao svim narodima na Zemlji. Iz tog razloga Sam im dozvolio doživjeti izvanredan događaj koji je bio završno čudo na Zemlji koje je kompletiralo Moj zemaljski napredak… Jer njima je trebalo izuzetno mnogo snaženja vjere pošto je njihov kontakt sa Mnom, naposlijetku, rezultirao u određenoj količini ovisnosti koju su oni još trebali nadvladati, i stoga je svaki od Mojih učenika opet i iznova bio u stanju prisjetiti se konačnih događaja kako bi onda vršio Moju volju sa iskrenim entuzijazmom… Pa ipak Ja Sam sa njima ostao u duhu (Matej 28:20), i kroz njihovu aktivnost za Mene njima je često bilo dozvoljeno čuti Moje Riječi koje su im otkrile Moje prisustvo, tako da je njihova ljubav spram Mene postajala sve dublja i dublja i time se njihovo znanje u istom srazmjeru povećavalo, i sa njime njihova sposobnost da rade za Mene…

Svojim Sam činom Spasenja iskupio ljudsku ogromnu krivnju grijeha, i čovječanstvo je trebalo biti obaviješteno o ovome što se opet jedino moglo dogoditi kroz ljudska bića koja su sama doživjela Mene i Moje raspeće... Sada su oni mogli proglasiti najčišću istinu u svezi ovog velikog čina samilosti, i stoga su posebice Moji prvi učenici bili neobično osnaženi i opremljeni za njihovu misiju, Ja Osobno Sam bio u stanu unaprijed ih podučavati i pripremiti za njihov zadatak i izvanredno Sam osnažio njihovu vjeru, iako su oni zadržali njihovu slobodu vjere. Međutim, njihova ljubav spram Mene i njihov način života su dopustili Moje dodatno obdarivanje za njihovu službu, jer cijelo čovječanstvo je trebalo biti obaviješteno o ovom događaju koji je rezultirao (također u smislu, ‚koji je svoje izvorište imao...’, ili ‚koji je bio začet...’) iz/u Božanskoj sferi poradi ljudi i tako Sam zahtjevao prikladne sluge i glasnike da bi proširili ovu informaciju. I ovi su trebali biti sposobni podržati sa potpunim uvjerenjem što su podučavali.. Njihova ljubav im je omogućila suočiti se sa neobičnim doživljajima i također gorljivo svjedočiti o svemu njihovim bližnjima ljudskim bićima. Ali ovo znanje o Mojem činu Spasenja će uvijek potrebovati određeni stupanj ljubavi kako bi bilo prihvaćeno i uzvjerovano... Ipak osoba koja ljubi (ili ‚koja je ispunjena ljubavlju’) će biti napunjena/nadahnuta Mojim duhom i uvedena u svaku istinu (Ivan 16:13), kao što Sam Ja Osobno navjestio.

AMEN

 

<<< nazad