<<< nazad

Bertha Dudde, br. 8185, 24 Svibnja 1962

ŽRTVENA SMRT NIJE SMJELA PRISILJAVATI NA VJEROVANJE…


Moja žrtvena smrt na Križu nije smjela prisilno voditi do vjerovanja u Mene kao Boga u čovjeku Isusu ….  Jer iako je Sama Ljubav prinijela tu žrtvu, iako sam Ja Sâm bio u Njemu sve do Njegove smrti pošto se potpuno sjedinio sa Mnom, i pored toga se ‘Božanstvo’ u Njemu povuklo …. što znači, On je patio i umro je kao čovjek, On se nije pozvao na Svoju moć koju je posjedovao sjedinjenjem sa Mnom ….

On je kao čovjek na Sebe uzeo sve patnje i boli i time je otplatio i dokinuo sav dug grijeha koji je teretio cijelo čovječanstvo …. I smrt na Križu morala je dakle biti proces koji se odigrao skroz ljudski, pošto nitko nije smio biti prisiljen na vjeru i svaki neobični događaj bi bio značio takvu jednu prisilu na vjerovanje ….

Itekako da su neki ljudi bili obuhvaćeni određenim nemirom koji je prouzročila predstojeća smrt na Križu, određeni ljudi bili su dotaknuti, i oni su bili potišteni radi presude koja je pala na Onog čovjeka kojega nisu smatrali krivim …. No da se radilo o žrtvi koju je prinijelo Sâmo Božanstvo u čovjeku Isusu, za to je nedostajalo ikakvog dokaza, i to je moralo tako biti, jer je i prihvaćanje milosti djela spasenja isto tako morao biti čin slobodne volje …. inače nije moglo doći do oprosta grijeha nego dobrovoljnom predajom Isusu i priznavanjem Njega Osobno kao Spasitelja svijeta i Božjeg Sina, u Kojem se Sâmo vječno Božanstvo bilo utjelovilo. 

Nitko ne smije biti prisiljen na vjeru, svakom čovjeku treba biti dano na volju da li će Isusa Krista priznati za Iskupitelja svijeta i primiti Njegovu žrtvu milosti. Stoga je i umiranje Isusa bio jedan skroz ljudski događaj, koji niti na koji način nije prisilno djelovao na ljude koji su prisustvovali trenutku Njegove smrti ili su pak o njemu naknadno saznali. A isto tako i za sve ljude djelo spasenja Isusa ostaje događaj u koji mogu vjerovati ali ga i dvojbiti, jer ispravna spoznaja potrebuje određeni napredak duše, izvjesno okretanje k Meni, Koga onda mogu i poznati u Isusu Kristu.

Čovjek koji je još skroz u vlasti Moga protivnika, on nikada neće vjerovati u djelo spasenja Isusa Krista, koliko god da mu je to istinito predočeno …. Jer on to ne želi vjerovati, pošto je još pod utjecajem protivnika koji će učiniti sve kako bi spriječio spasenje putem Isusa Krista. Pa i pored toga, ljudi mogu zadobiti skroz ‘uvjerenu’ vjeru u Njega, ako omoguće da ih Moj Duh poduči …. ako putem života Ljubavi po Mojoj volji i dozvole Moj misaoni utjecaj …. No onda to nisu vanjski dokazi koji čovjeka uvjere u istinitost djela milosti, nego će tad’ njegove misli biti upravljane u skladu sa Istinom, i čovjek shvaća međuodnose i objašnjenja žrtve Križa, i može vjerovati i bez dokaza.

Svaki dokaz jeste i ostaje prisila vjere za ljude; ali slobodni ispit volje jedina je presudna stvar u zemaljskom životu, tako da se dakle ljudi slobodno moraju odlučiti u vezi prihvaćanja i priznanja Isusa i Njegove žrtve na Križu …. Čovjek nikako neće biti prisiljavan na prihvaćanje, tako da svi događaji moraju biti predočeni u svoj istinitosti kao što je se zaista i odigralo: to što je osuđen poput razbojnika, na najsramotniju smrt, smrt na križu. Svojom silom Isus je uistinu mogao od Sebe odagnati smrt …. Jer, ona Mu je stajala na raspolaganju kroz potpuno sjedinjenje sa Mnom …. No On ju više nije iskoristio, jer je kao potpuno nemoćan želio doživjeti smrt kako bi ljudima donio pomoć u nevolji iz koje se sami više ne bi mogli osloboditi ….

A On im je mogao pomoći do slobode, On je mogao osloboditi put ka Ocu, On im je mogao otvoriti kapiju u Kraljevstvo svjetla, no uvijek jedino time što je na Sebe uzeo ogromnu krivicu i time prešao put ka Križu …. Time što je na Sebe uzeo mjeru patnje koju čovjek gotovo da ne bi mogao izdržati da Mu pritom Ljubav nije pružila snagu …. Što sam opet bio Ja Sâm …. No On nije iskoristio tu snagu kako bi se oslobodio patnji, već jedino za to kako bi patnje i najgorču smrt na križu mogao izdržati …. jer On je čovječanstvo želio iskupiti od grijeha i od smrti ….

Da su Me i Moji vlastiti dvojili bilo je razumljivo, kad su Me iznenada vidjeli lišenog sve sile, kad su morali gledati kako su se sa Mnom odnosili, kako Se Ja nisam branio i nisam primjenio silu, silu koju su tako često kod Mene mogli primjetiti ….  No tada ne bi bila ispunjena žrtva Križa, i Moj prolazak kao čovjeka preko Zemlje bio bi bez svrhe, jer i pored Mojih učenja i podučavanja ljudi bi i dalje ostali slabi nasuprot Mome protivniku, jer neotplaćena krivica grijeha bila je slabost, teret koji je opterećivao čovječanstvo, i kojega se iz vlastite snage nisu mogli osloboditi ….

A radi osnaženja njihove volje Ja Sam dao Svoj život na Križu, za osnaženje volje Ja Sam Osobno uzeo užasni teret grijeha na Sebe i okajao ga kroz najbolnije djelo samilosti koje se ikada dogodilo na ovoj Zemlji i koje se nikada više niti neće dogoditi …. Dao Sam život za sve ljude prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, no svaki čovjek u slobodnoj volji mora priznati i prihvatiti to Moje djelo spasenja, jer tad priznaje i Mene Samoga, Kome je nekoć otkazao priznanje i stoga je pao u bezdan …. 

AMEN

<<< nazad