<<< nazad

Bertha Dudde, br. 8068, 24 Prosinac 1961

VJEČNO SVJETLO JE SIŠLO NA ZEMLJU...


Dao Sam vam što ste potrebovali u tami noći kada Sam se spustio na Zemlju: svjetlo, koje za vas treba osvijetliti stazu povratka k Meni u kuću vašeg Oca. Poslao Sam Svoga sina na Zemlju, svjetlosnu dušu, koja je blistavo sijala i zaputila se stazom preko Zemlje kao ljudsko biće, koja je započela svoj zemaljski put kao djetešce Isus i završila na križu, tako da bi vi ljudi bili sposobni postići blaženstvo. Svjetlosna duša je sišla u mračno područje Mojega neprijatelja, i Ja Sam utjelovio Sebe u ovoj svjetlosnoj duši, budući je ljudsko biće Isus privukao Mene, Vječnu Ljubav, ka Sebi sa svom Njegovom silom, budući je On prihvatio Mene Osobno u Njegovo srce, koje je bilo puno ljubavi za Mene i za Njegova bližnja ljudska bića. Svjetlosna duša je bila sklonjena u djetešcetu Isusu koja je doista odustala od njezina svjetla budući je kao ljudsko biće Isus trebala ostati među ljudskim bićima, ali On je također bio pun ljubavi i nije pustio ovu ljubav nego ju je povećao unutar Sebe... tako da je On, sa jednim izobiljem snage ljubavi, na taj način vršio čuda i podučavao u svoj mudrosti na Zemlji. On je bio ljudsko biće, jer misija Isusa, čovjeka, se sastojala u ukazivanju Njegovim bližnjim ljudskim bićima na stazu koja vodi nazad k Meni, ka Ocu, i da hoda ovom stazom pred njima, da Sam živi život ljubavi, što jedino ljude dovodi opet blizu k Meni, budući Sam Ja sama Ljubav... Ali ovo se dogodio po zakonskom redu, ljudsko tijelo je bilo oživljeno dušom... ipak Njegova duša je bila svjetlosna duša. Unatoč tome, kao ljudsko biće ona je baš kao i svaka druga osoba bila podložna istim kušnjama. Ali budući je Isus, duša, bio pun ljubavi, ova ljubav je njoj također dala snage da se odupre kušnjama... Ona se odrekla svjetla, to jest, na početku Njegova života na Zemlji Isus, ljudsko biće, je bio bez znanja poput svake druge osobe, ali ljubav unutar Njega je vrlo brzo osvijetlila Njegov duh, ljubav unutar Njega je uskoro isijala blistavo svjetlo tako da je Isus prepoznao veliku nevolju čovječanstva baš kao i njezino porijeklo, koja je bila prouzročena izvornim grijehom ljudske rase... Isus je neprestano rastao u mudrosti i snazi budući Ga je ljubav ispunjavala sve više i više, budući je On bio u najintimnijem kontaktu sa Mnom i na taj je način omogućio Mojoj svjetlosti ljubavi da Ga prožme u potpunosti... I onda je On zauzvrat isijavao svjetlo, On je podučavao ljude sa mudrošću, On je vršio čudesa sa vrlinom Njegove sile koja je bila utemeljena na Njegovoj velikoj ljubavi...

Čovjek Isus je Sebe produhovio tijekom Njegova života na Zemlji, budući je Njegova ljubav postigla da je tijelo sebe dobrovoljno podredilo željama duše, budući tijelo i duša uvijek imaju isti cilj: pomoći ljudima u njihovoj nevolji, poduzeti iskupiteljske akcije, duhovno i zemaljski... On je ozdravljivao bolesne budući je također želio ljudima demonstrirati snagu ljubavi i najprije je to izrazio na perceptibilan zemaljski način kako bi ih pridobio za Sebe, tako da bi oni prihvatili Njegovo Božansko učenje ljubavi i potrudili se slijediti Ga stazom ljubavi. Ali ljudi su i dalje bili podložni moći Mojega neprijatelja (Sotone), koji nije imao namjeru osloboditi ih i koji je oslabio njihovu volju na svaki zamislivi način... I čovjek Isus je želio slomiti tu moć, On ga je želio poraziti sa Mojom snagom... jer ljubav u Njemu je bila silno moćna, i kroz tu ljubav On Me prisilio povećavajuće više izraziti Moju ljubav, On je privukao Mene, ‘Vječnu Ljubav’ k Sebi, i tako Sam Ja bio u Njemu i u tom najsrdačnijem jedinstvu sa Mnom čovjek Isus je ostvario čin Spasenja (2 Korinćanima 5:18, 19)... to jest, kao ljudsko biće On je pretrpio najveću patnju i mučenje budući Mu je ljubav u Njemu... Ja Osobno... dala snagu da ostvari taj čin Spasenja...  Time, On je vojevao bitku protiv Mojega neprijatelja kao ljudsko biće, i kroz Njegovu smrt na križu On je postigao pobjedu nad njime i nad smrću... Ono što je prethodno bilo nemoguće za ljude, da sebe oslobode iz njegove vlasti, je postalo moguće za njih nakon čina Spasenja... Spasitelj Koji se spustio na Zemlju je donio pomoć čovječanstvu u ovoj ogromnoj nevolji, ipak to je jedino bilo moguće kroz ‘ljubav’, i Ja Osobno Sam bio ta ljubav... Činjenica da je ‘Ljubav’ odabrala ljudsku formu za Sebe je bila nužna naračun ljudi, jer oni su trebali prepoznati Isusa kao Onog u Kojem je Božanstvo Sebe očitovalo u izobilju, budući Sam Ja Osobno bio nesposoban biti vidljiv ljudima i prema tome Sam Se morao okoristiti ljudskom čaurom... I da je jedino svjetlosna duša bila u stanju Meni ponuditi ovu čauru je također razumljivo, budući bi Ja bio nesposoban nastaniti se u jednoj nečistoj duši... Pored toga, ljudska čaura je trebala ukazivati put ljudima kojeg Sam Ja otvorio za njih u Isusu... Posljedično tome, kao ljudsko biće On je trebao biti iste vrste kao svako ljudsko biće, inače bi Ga ljudi bili nesposobni slijediti... Ipak, On Sam, Božanski Iskupitelj Isus Krist, će uvijek biti na strani ljudi (= u smislu: ‘pored njih’, ili ‘u njihovoj blizini’) kao Pomagač... dok je čovjek Isus jedino koristio snagu ljubavi, ali ova Ga je prožela u punini i kompletno, tako da je prema tome ‘Ljubav’ ostvarila čin koji je predstavljao iskupljenje od grijeha i smrti za čovječanstvo. Opet i iznova Ja pokušavam otkriti ovu tajnu vama ljudima, ipak vi ćete jedino biti u stanju dokučiti cijelu njezinu dubinu kada ste sebe promijenili u ljubav... Onda će u vama također biti svjetlo, onda će vas Božansko svjetlo ljubavi opet prožeti kao što je to bilo u početku i biti ćete vrlo sretni.  AMEN

<<< nazad