<<< nazad

Bertha Dudde, br. 7799, 16 Siječnja 1961

NADVLADAVANJE MATERIJE ….

Nema čovjeka koji može produhoviti svoju dušu. tj. učiniti da se ona sjedini s duhovnom iskrom u njoj, čije srce je još naklonjeno materiji, jer on na glas duha u sebi neće obraćati pažnju, njegovo razmišljanje, nastojanja i postupci uvijek će biti samo svjetovno usmjereni i on će biti zaslužan za to što njegova duša gladuje, dok će tijelu davati sve što ono traži. Duša i duh sjediniti će se tek onda kad čovjek nadvlada samoljublje, kad isključi zemaljske žudnje i obrati pažnju na ono što traži duh koji se trudi dušu privući k Ocu, koji se trudi utjecati na nju da ona uspostavi vezu sa Mnom, kako bih i Ja Osobno onda putem Duha mogao vršiti utjecaj na dušu.

Mora se dakle uvijek imati na umu to da su dva kraljevstva koja se čovjeka trude privući, no ona su po svojoj prirodi potpuno različita …. Zemaljsko kraljevstvo nudi samo materijalna blaga, a duhovno kraljevstvo blaga koja su neprolazna …. No ova potonja ne mogu se tako dobro zamijetiti kao zemaljska blaga, pa se čovjek stoga radije trudi da dođe u posjed onoga što je vidljivo i opipljivo. Ali duhovna blaga nisu tako očita, i zato samo rijetki ljudi njima teže.  

No cilj i svrha zemaljskog života je produhovljavanje duše, jer duša onda mijenja svoje boravište i prelazi u duhovno kraljevstvo, jednom kad je došao trenutak odlaska sa ove Zemlje; tada tijelo propada a s njim i sve za čim je ono žudjelo na Zemlji …. a duša nastavlja postojati, i ako je već na Zemlji uspjela postići produhovljavanje, onda ona u sjajnoj svjetlosnoj odori ulazi u duhovno kraljevstvo i blažena je ….

No ako je tijelo u zemaljskom životu uživalo prednost, tad je duša vrijedna žaljenja, jer ona ne može proći (prestati postojati), i u skladu s njenim stanjem zrelosti je onda i njen daljnji život u duhovnom kraljevstvu. A to često znači i jedan duhovni zastoj kojega može slijediti povratak u dubinu. Jer duša je tada svoj zemaljski život uzaludno prevalila, nije postigla nikakav duhovni napredak pošto je materiji pridavala previše vrijednosti, umjesto da ju nadvlada.

Čovjek mora proći kroz materijalni svijet, on mora pokušati postati gospodar a ne sluga ili rob materije, jer tad on u svom razvoju ne ide naprijed, tad duša neće postići zrelost koja joj omogućuje da se sjedini s duhom u njoj …. Čovjek mora nadvladati samoljublje, onda je on gospodar materije, onda se on nje može osloboditi, i onda će on to radosno i činiti, a onda je spoznao svrhu svog zemaljskog života i ispunio ju. Tada se on voljno da voditi od svog duha, i tada Ja Sâm mogu na njega djelovati, i on sasvim izvjesno mora rasti, pošto će Moje djelovanje u njemu uistinu imati duhovni uspjeh …. pošto duh u njemu tada hrli prema Duhu Ocu od vječnosti te je omogućeno sjedinjenje, za koje uvjet baš i jeste produhovljena duša, koja se potpuno odvezala od materije, koja samo teži duhovnom kraljevstvu i stupila je na put povratka u Očinsku Kuću.

I čovjek se uvijek treba pitati samo to koliko je njegova Ljubav usmjerena samo na njega samoga …. Tek tada, kad je on nadvladao samoga sebe, i njegova Ljubav prema Meni postigla je taj stupanj da je omogućeno sjedinjenje, koje je onda vječno neraskidivo ….

AMEN

<<< nazad