<<< nazad

Bertha Dudde, br. 7764, 4 Prosinac 1960

ISUSOVE POSLJEDNJE RIJEČI NA KRIŽU…


Ja vam uvijek želim dati ono za čim žudite. Vi jedino trebate obratiti pažnju na vaš unutarnji glas i on će vas istinito podučiti, jer Ja želim da živite u istini i steknete jasno razumijevanje: Moje uskrsnuće je vama ljudima donijelo spasenje, ono je iskupilo vašu prošlu krivnju grijeha… Kao ljudsko biće Isus Ja Sam na Sebe uzeo ekstremnu bol, i Moja je sudbina bila najgorča smrt … Međutim, pošto Sam bio nesposoban patiti kao ‘Bog’ uzeo Sam prebivalište u ljudskoj čauri koja je bila sposobna patiti i koja je također sakupila volju patiti namjesto Njegovih bližnjih ljudskih bića kako bi zadovoljio Moju pravednost, kako bi Njegovoj paloj braći otvorio put ka Meni. Ipak Njegova je volja bila slobodna… On nije bio prisiljen od strane Božanstva u Njemu ostvariti žrtvu koju je On htio učiniti za Mene… iako je ljubav… Koja Sam bio Ja Osobno… bila uzrok zbog kojeg je On sakupio ovu volju… Ipak Ja Osobno nikad ne prisiljavam volju ljudskog bića niti to čini Moja ljubav. Međutim, svatko tko ima ljubav ne može drugačije nego ju isijavati/zračiti. I tako, ljudsko biće Isus je, također, zračio ljubav i pri tom je jedino želio ugoditi čovječanstvu. Otud je On jedino uvijek želio što bi pomoglo ljudima da postanu blaženo sretni. Volja ljudskog bića Isusa je bila slobodna… ipak On je potpuno sebe podredio Meni i Mojoj volji. Posljedično tome, Njegova volja nije mogla biti drugačija od Moje. Jer ljubav u Njemu je bila toliko moćna da se stopila sa Vječnom Ljubavlju, sa Mnom… Tako Sam Ja Osobno bio u Njemu, i Ja Osobno Sam ostvario u Njemu čin Spasenja (2 Korinćanima 5:18, 19)

Pa ipak, ljudsko biće Isus je morao Sam donijeti konačnu odluku kada se odvažio na najteže putovanje… put do križa. I premda Sam Ja, Vječna Ljubav, bio u Njemu, Moj se Božanski Duh povukao, to jest, Ljubav… duh… Ga više nije nagonio na djelovanje; on je šutio i prividno napustio ljudsko biće Isusa da se bori Sam … I to je bilo najteže od svega, činjenica da se čovjek Isus osjetio samim u Njegovoj patnji a ipak je hodao putem sve do kraja… On nije bio sam, jer Ja nikad ne bi bio u stanju Sebe ponovno razdvojiti od Njega, Koji je postao jedno sa Mnom (Ivan 10:30)… Ali Ja više nisam Sebe izražavao budući je okajanje izvornog grijeha potrebovalo izuzetnu količinu ljudske patnje i muke koju je ljudsko biće Isus rado uzeo na Sebe, i prema tome je žrtva okajanja bilo djelo najmilosrdnije ljubavi koja je ikada bila ostvarena na Zemlji. I ti su bolovi trajali sve do Njegove smrti na križu i natjerali su Ga izjaviti ‘Moj Bože, Moj Bože, zašto Si Me ostavio…’ (Matej 27:46) Ja Sam bio u Njemu ali Ja nisam govorio, pa ipak bilo je to jedino tijelo koje je patilo dok Me Njegova duša opet prepoznala, kada je On rekao ‘Dovršeno je…’ (Ivan 19:30) i ‘Oče, u Tvoje ruke predajem Svoj Duh…’ (Luka 23:46)

Tijelo je trpilo sve do kraja i Ja Sam Sebe morao povući/udaljiti tijekom tih sati ili bi Njegova već produhovljena duša bila učinila tijelo neosjetljivim na bol, budući je Moj duh nesposoban patiti. I ljudsko biće Isus je već bio ostvario produhovljavanje duše i tijela kao rezultat Njegovog načina života na Zemlji… ali svrha i cilj Njegovog zemaljskog napretka je bilo iskupljenje krivnje grijeha, što je bilo jedino moguće putem ekcesivne količine patnje i boli… Zbog toga se ‘Božanstvo’ povuklo i ostavilo ljudsko biće Isusa Njegovim mučiteljima, koji su uistinu izvršili najsramotniji posao namjesto Mojeg protivnika, pošto je Isus Osobno to želio tako… Jer Njegova se je duša sama od sebe ponudila sići na Zemlju kako bi izvršila žrtvu okajanja za Njegovu palu braću; ona se ponudila uzeti tijelo kako bi prihvatila ove gore spomenute neizmjerne bolove i mučenja pošto je jedino ljudsko biće bilo sposobno patiti. I Ja Sam prihvatio žrtvu pošto je ona, naposlijetku, bila izvršena od strane ‘ljubavi’… koju se nikad ne može odbaciti. I ‘ljubav’ je ostala u Njemu sve do Njegove smrti, pa maker Ona više nije dopustila Svojoj snazi da se izrazi… Tako Sam Ja Osobno morao također biti u Njemu, čak ako Sam i ostao nijem na kraju tako da bi čin Spasenja mogao kulminirati: da je ljudsko biće dopustilo Sebi biti raspeto za Njegovu bližnju braću… da je On doista podnio žrtvu koju Sam Ja prihvatio kao čin okajanja za cijelu ljudsku rasu… Nikakva ‘božanska snaga’ za Njega nije umanjila žrtvu, jer Sama je ‘Ljubav’ ostala tiha, iako je bila potpuno zaposjela ljudsko biće Isusa…

I ovo, također, je tajna koju vi ljudi niste još sposobni dokučiti… Čovjek Isus je morao okusiti najveću patnju: osjetiti se usamljenim i odbačenim. I baš je ova patnja okajala grijeh kojim je svako biće sebe opteretilo kada je napustilo Mene, Koji Sam im dao svu Svoju ljubav, koju su oni odbacili. Ljudsko biće Isus je trebao doživjeti ovu patnju, i prema tome je On izgovorio riječi ‘Moj Bože, Moj Bože, zašto Si Me ostavio…’ (Matej 27:46) Ipak vi ljudi nikad nećete biti u stanju razumjeti veličinu/važnost čina Spasenja sve dok živite na Zemlji. Unatoč tome, jednog dana će vas pogoditi sa iznenadnom blistavom realizacijom i vi ćete Me hvaliti i slaviti bez kraja… Jer ovaj je čin Spasenja bio (u smislu: ‘primjenjiv’; ili ‘od koristi’) za svih vas, svi vi možete sudjelovati u blagoslovima čina Spasenja, i kao rezultat čina Spasenja je za svih vas bio otvoren put povratka k Meni.  AMEN

<<< nazad