<<< nazad

Bertha Dudde, br. 7584, 23 Travanj 1960

OZBILJNA PROVJERA DUHOVNOG DOBRA S BOŽJOM PODRŠKOM...

Ni jednom čovjeku nije uskraćeno pravo da sam izgradi (pro)sud(bu), ali on također treba znati da sam razum nije nikakvo jamstvo za ispravno mišljenje, bez obzira koliko je oštro razvijen. To posebno važi za procjenu duhovnog znanja, za koje se ne može pribaviti dokaz. Da li je jedno takvo znanje Istina ili ne, to čovjek može prosuditi čim se on sam okrene Bogu za prosvjetljenje svojega razmišljanja... inače je on nesposoban za provjeru, za ispravnu prosudbu. No, svaki čovjek ima pravo odbiti ono što on ne može priznati, pod pretpostavkom da je on dobre volje i da provjerava nepristrano. On ne treba slijepo vjerovati, on treba promisliti o tome što je od njega zahtijevano da vjeruje, i za to treba zatražiti podršku od Boga, on treba znati da njega podučava Duh u njemu. Onda je očigledna i prava žudnja za Istinom, a onda će mu i biti ponuđena Istina, i on će ju također moći prepoznati kao Istinu. Jer, mnogo (toga) je čovjeku predstavljano kao Istina, što je međutim često proturječno, a onda na samom čovjeku leži da pronikne što je Istina. No, tko vjeruje da samim razumom može dokučiti, on može očekivati da se on još više upliće u zabludu, budući je razumijevanje utjecano od protivnika Istine, od kneza tame koji sve ulaže u to da ljude odvrati od Istine, i prenese im zabludu (pogrešku, obmanu). Čovjek se međutim od toga može zaštititi, ako se on obrati samom Bogu, ako on Njemu priđe za to da mu On da spoznaju Istine. Stoga ni jedan čovjek ne može iznijeti prigovor da on nije sposoban za ispravnu prosudbu o Istini ili zabludi... Čim se on sam poveže s Bogom, čim on Njemu prilazi za prosvjetljenje duha, on će prema osjećaju (intuitivno) prepoznati da li se on treba okrenuti prema njemu ponuđenom duhovnom dobru ili se otkloniti od njega... A on će uvijek imati unutarnju sigurnost da ispravno prosudi, budući on zna da on nije sam izgradio sud, nego je Bog prosvijetlio njegovo razmišljanje. No, uvijek je potrebna dobra volja za to da ispravno prepozna i čini... Razumni (racionalni) čovjek međutim ne provjerava samoga sebe, što njega potiče na to da prihvati ili odbaci... Radi jedino njegov razum, koji pak ide drugim putem, koji ne odlazi Samome Bogu za savjet, nego drži sebe samoga sposobnim za provjeru. A ovaj će često griješiti, jer Bog ne želi biti isključen, i jer jedino iz Njega proizlazi Istina. Ipak, također se ne treba uzdržati od proveravanja duhovnog dobra, jer se čovjek tobože osjeća nesposobnim za ispravnu prosudbu... Jer, on će jednom morati odgovarati, i neće se moći pozvati na sud drugoga, kojeg je on bez promišljanja prihvatio, jer je to od njega bilo traženo... On treba doći do žive vjere, a to također zahtijeva i promišljanje o tome čemu je podučavan. Samo je živa vjera cijenjena od Boga, mrtva vjera, formalna vjera je međutim tako dobra kao i ne-vjera... I stoga ćete vi ljudi uvijek iznova imati priliku da zauzmete stav prema jednom ili drugom učenju, prema jednom vama prenesenom duhovnom dobru, i vi činite dobro kada se obratite Samome Bogu, jer će vam On, kao Vječna Istina, učiniti Istinu pristupačnom, On će vam položiti u srce da ste vi sposobni izgraditi vaš vlastiti sud, i da taj sud također odgovara Istini. Samo, vi se ne bi trebali pouzdati jedino u vašu snagu, jer dok god se Bog Sam ne može uplesti kroz vašu volju, vašu molitvu, upliće se jedan drugi, i ovaj se služi vašim razumom... A onda ćete se vi sve dalje otklanjati od Istine, jer se ovaj ne umara dok nije posigao svoj cilj.

AMEN

<<< nazad