<<< nazad

Bertha Dudde, br. 7530, 24 Veljača 1960

SVJESNI RAD NA DUŠI...

Nitko ne treba računati na to da mu preostaje još mnogo vremena za rad na njegovoj duši, jer nitko ne zna kada je kucnuo njegov posljednji čas. Čovjek treba živjeti tako, kao da je svaki dan posljednji koji mu je dodijeljen. On treba biti gorljiv u svojoj aktivnosti za spasenje svoje duše… On ne treba pustiti da prođe ni jedan dan u kojem on nije izvršio neko djelo Ljubavi, on treba svome bližnjemu pomoći savjetom i djelom, on treba misliti na svojega Boga i Stvoritelja, i prema Njemu uspostaviti odnos djeteta prema Ocu… on treba svaki dan moliti svojega Oca i sebe preporučiti Njemu i Njegovoj milosti. On sebe treba Njemu povjeriti i moliti Ga za Njegovu zaštitu i Njegovo vodstvo, on se treba misaono povezati sa svjetlosnim svijetom… on uvijek treba htjeti jedino dobro, a onda će i činiti samo ono što je u Božjoj volji. Čovjek može mnogo doprinijeti tome da njegova duša brzo sazrije na Zemlji, ako on samo svjesno obavlja ovaj rad na duši, odnosno, uvijek drži pred očima zbog čega je on na ovoj Zemlji, i onda uvijek živi tako kako odgovara Božjoj volji: ako on ispunjava zapovijedi Ljubavi za Boga i bližnjega. A on ovo može svaki dan ostvariti, ako je on samo zainteresiran za to da napreduje u svom razvoju, stoga da svoj zemaljski život živi svrsishodno. Ali on ne smije odgađati ovaj rad, jer on ne zna koliko će dugo on još živjeti na Zemlji… Znanje o tome je njemu uskraćeno, i to je dobro tako, jer on inače ne bi bio slobodan u svojoj volji… No, on također lako zapada u opasnost da nemarno odgađa svoj rad na duši, uvijek iznova računajući s time da je još mnogo vremena da se on ozbiljno sjeti svoje duše... Nitko ne zna kad mu je došao čas, i on vas može zateći iznenada, a onda ćete vi gorko požaliti, kada u onostranom kraljevstvu prepoznate što ste vi propustili na Zemlji. A mnogi ljudi će ući u onostrano kraljevstvo sasvim nepripremljeni, oni nisu ostvarili nikakav duhovni napredak, oni su propustili sve što bi im donijelo taj napredak, oni su na Zemlji živjeli samo za njihovo tijelo, no nikada nisu mislili na dušu, koja je jedina koja nastavlja živjeti poslije smrti zemaljskog tijela. I otuda oni moraju sami snositi posljedice, mučiti se u agoniji i tami, ili lutati u potpunoj pustoši kroz beskrajne prostore, jadni i bijedni, i u velikoj nevolji. Vi još živite na Zemlji, i svoju dušu možete poštedjeti ove užasne sudbine, no vi morate cijeniti život, te svaki dan i svaki sat obavljati rad na duši, što za vas može biti već samo jedna duhovno usmjerena misao, jer onda vam pomažu i svjetlosna bića, i uvijek iznova vas nastoje privući u duhovno područje, što im također i uspijeva, ako ste vi dobre volje. Mislite često o času svoje smrti, i vi ćete također sve više nadvladati strah od smrti, jer što vi više radite na duši, to manji će u vama biti strah od časa smrti, budući ste onda vi i pripremljeni za nju, vi živite svjesno, te također svjesno i bez straha idete ususret Kraju, koji vam je uvijek iznova najavljivan. Ali, jao onima koji u danu žive neodgovorno, kada ih iznenadi dan, koji će okončati njihov život… jao onima koji nisu nikada mislili na svoju dušu, i brinuli su se samo za svoje tijelo... Umru li oni prerano, ili dožive dan Kraja… njihov kraj će biti strašan, jer duša mora nositi sudbinu koju joj je sam čovjek pripremio na Zemlji.

AMEN

<<< nazad