<<< nazad

Bertha Dudde, br. 7506, 23 Siječanj 1960

ISUS – BOG – ČOVJEK?…


Dok Sam Ja hodao po Zemlji, zbilo se nedokučivo, nepojmljivo, da se vječno Božanstvo očitovalo u jednom čovjeku, Koji se nimalo nije razlikovao od drugih ljudi, samo što je Njegova duša bila čista, jer je to bila duša odozgo, koja je oživjela čovjeka Isusa. Ali, Njegov tjelesni omotač se sastojao od istih supstanci kao i onaj drugih ljudi… bile su to također kroz Stvaranje prošle čestice, koje su bile na početku njihovog razvoja, i stoga su još bile vrlo nezrele… Ali, u sebi su sklonile jednu dušu koja je bila odozgor, što međutim ne znači da je zbog toga tijelo bilo nedodirljivo za duhove, koji su Ga željeli iskušati i koji su Ga iskušavali tijekom cijelog Njegovog zemaljskog života... Hodao Sam kao čovjek na ovoj Zemlji… Ovo je bilo istoznačno tome da Sam Ja sve ljudski doživljavao (osjećao), da Sam kao čovjek morao patiti i morao se ljudski boriti, da bih postao Gospodar pred svim kušnjama Mojega tijela. U Meni se sklonilo vječno Božanstvo… No, prethodno Sam morao Svoje tijelo toliko produhoviti, da je ono zajedno s dušom tražilo vječni Božji Duh, da je ono žudilo Njega, i stoga žarilo puno Ljubavi za Oca, Koji je sada mogao također uzeti prebivalište u Meni, jer Ga je privukla Moja Ljubav. Jer, Ja Sam bio pun Ljubavi za Onoga, od Kojega je jednom Moja duša proizašla, i Moja duša je donijela ovu Ljubav na Zemlju, kada je sišla iz kraljevstva svjetla na Zemlju, da oživi ljudsko tijelo, koje je trebalo postati boravište za Oca od vječnosti… Koji Se utjelovio u čovjeku Isusu, da ostvari djelo otkupljenja za cijelo čovječanstvo... Ovo utjelovljenje Boga kao čovjek, najveća je tajna, a to će također i ostati…

Ispunio sam Mojim Duhom čovjeka, odnosno, potpuno Sam ga ozračio (prosvijetlio) Mojim Ljubavnim Duhom, te su i tijelo i duša bili Meni za omotač, jer se tijelo pridružilo žudnji duše i tako se potpuno produhovilo, tako da Sam Ja u svoj punini mogao boraviti u čovjeku Isusu, da smo On i Ja bili jedno (Ivan 1030), da se čovjek Isus potpuno deificirao kroz Ljubav, Koja Ga je ispunjala… A ova Ljubav Sam bio Ja Sam... Tako Sam, dakle, mogao reći, Ja Sam uzeo ljudsku formu, ili također: ljudska forma je bila samo vanjski omotač koji je sklonio Mene Osobno, tako da Sam mogao prebivati među ljudima, bez da ovi nestanu pri pogledu na Mene Samoga. Budući da ljudi nisu mogli podnijeti Moje zračenje Ljubavi, trebao je omotač, iza kojeg Sam se mogao sakriti pred onima, koji su još bili daleko otklonjeni od Mene, a koji su ipak došli u Moju blizinu. Ali, vanjski omotač je morao ispuniti misiju: patiti i umrijeti na Križu, jer ovo se moglo dogoditi jedino kroz čovjeka, budući da Božanstvo u Njemu nije moglo patiti, ali je željelo iskupiti veliku krivnju koja je opterećivala cijelo čovječanstvo, a zbog čijeg Sam podmirenja Ja sišao na Zemlju... A ljudsko tijelo je ostvarilo ovo djelo poravnavanja (izmirenja, zadovoljštine), jer je Ljubav… Moja izvorna supstanca… njemu dala snagu potrebnu da izdrži do kraja. Kroz to se ljudski omotač produhovilo u svoj njegovoj supstanci, i mogao se udružiti sa dušom i nakon uskrsnuća uzaći u nebo, jer ništa zemaljsko više nije opterećivalo tijelo, i tako je na njemu potpuno ostvaren proces sazrijevanja… koji je baš i zahtijevao ove neizmjerne patnje i muke koje su prethodile njegovoj smrti. Isusovo tijelo je međutim moralo biti sazdano isto kao i drugim ljudima, Isus je morao za vrijeme Svog zemaljskog puta izdržati borbu protiv svih napada od strane Mojega protivnika… On je morao za ljude živjeti primjer života, kojeg su oni također morali voditi kao istinski sljedbenici, da bi mogli biti spašeni. I tako se On dakle, morao boriti s istim kušnjama koje su dane svakom čovjeku, ako je ljudima trebalo biti moguće, također biti u stanju osvojiti pobjedu nad protivnikom… Jer, da je Isus bio iznimno obdaren sposobnostima ili privilegijama Božanske prirode, onda slabim ljudima na Zemlji ne bi bilo moguće stupiti u njegovu sljedbu, i uvijek iznova bi ljudska slabost, njihovo nesavršenstvo, značilo prepreku na putu k Ocu, koji je međutim za sve ljude započeo kroz Isusovu smrt na Križu… koju je podnio „čovjek“, koji je postao jedno sa Mnom kroz Njegovu Ljubav, stoga je Ljubav… Ja Sam… ostvarila djelo otkupljenja. Isus je bio čovjek, Njegova duša je bila odozgor, iz kraljevstva svjetla, i On je bio ispunjen Mojim Duhom… Ja Sam sam bio u Njemu, jer ništa nečisto u Njemu Mi nije uskraćivalo boravište. I tako je On bio Ja, i Ja bio On… mi nismo bili dvoje, nego jedno, i tko je u stanju gledati Isusa Krista jednom u kraljevstvu svjetla, vidjet će Mene licem u lice, Koji Sam u Isusu Kristu vama ljudima i svim bićima u duhovnom kraljevstvu postao vidljivi Bog… Koji sam vas otkupio od vaše krivnje grijeha, tako da Me vi možete gledati licem u lice.

AMEN

<<< nazad