<<< nazad

Bertha Dudde, br. 7325, 4 Travnja 1959

SVJETLO SPOZNAJE MOŽE ZASJATI SVAKOME ….

Svaki čovjek nosi svjetlo u sebi, no da li on dozvoli da ono zasjaji, to odlučuje njegova vlastita volja. Ono bi moglo zasjati tako žarko da bi bilo prosvijetljeno sve u čovjeku, tj. on bi pun znanja o Čistoj Istini iz Boga mogao ići njegovim putem na Zemlji, njemu bi svi međuodnosi mogli biti poznati, svi problemi biti objašnjeni, on bi uistinu mogao biti “prosvijetljen od Boga”, kad bi njegova ozbiljna volja tome htjela stremiti. A ta ozbiljna volja sastoji se u tome da se sâm oblikuje u Ljubav, da preobrazi samoljublje u bezinteresnu Ljubav prema bližnjemu i tako bude apsorbiran u Ljubav i brigu za bližnje i u Ljubav prema Bogu, Stvoritelju i Ocu od vječnosti.

Tada će se svjetlo u njemu zapaliti i zažariti do svijetlog plamena, tada će se probiti Duh iz Boga, Koji je Sâm Svjetlo iz vječnosti, Koji zna sve i Koji tada i s čovjekom želi podijeliti Svoje znanje, kad ovaj pažljivo sluša i osluškuje što mu Duh iz Boga objavljuje. Što je čovjeku još tajna, što mu se čini nerješivo ili nemoguće za pronići, to bi mu se otvorilo i u svjetlu spoznaje ljudi bi presretni išli zemaljskim životom, jer svrhovitost istoga, njegov povod i cilj tad jasno i prepoznaju te sa blaženom nadom prevaljuju zemaljski put, jer im je cilj privlačan. 

Ljudi ne bi trebali hoditi u svojoj duhovnoj zamračenosti, oni bi zemaljski život mogli učiniti i daleko svjetlijim samo kad bi vodili život u Ljubavi. Jer Duh iz Boga može biti probuđen jedino putem Ljubavi, svjetlo u čovjeku može biti upaljeno jedino kroz Ljubav, povezivanje s Bogom može se uspostaviti jedino putem Ljubavi, a u svjetlu biti spojen s Bogom uistinu je najljepši cilj koji čovjek na Zemlji može postići. 

Povezanost s Bogom mora sa sobom donijeti i spoznaju punu svjetla, pošto je Bog Svjetlo od vječnosti (1 Ivanova 1:5)  i pošto On svjetlom prožima čovjeka koji se s Njim spaja putem Ljubavi. I to prožimanje Božanskim Svjetlom Ljubavi sasvim izvjesno je najsvjetlija spoznaja, znanje o Čistoj Istini, Koja u Bogu ima svoje polazište. To znanje mogli bi priskrbiti svi ljudi, jer ga svi ljudi i imaju u sebi, jer u svakom čovjeku leži iskra Duha, koji je udio Božanskog Oca-Duha od vječnosti.

Tako da Bog ljudima Istinu nije učinio nedostupnom, nije im postavio granice, On za njih ima svjetla u bezgraničnim stupnjevima, jedino što ono mora biti zapaljeno od samog čovjeka, koji u sebi mora oživjeti Duhovnu iskru, mora osluškivati što mu Duh iz Boga objavljuje, i on će se uistinu već na Zemlji kretati u sferi blaženosti kad mu je otkriveno znanje o tajnama koje zemaljsko postojanje tek čine vrijednim življenja.

Bog Sâm ljudima ne postavlja granice njihovog znanja, nego ih sâm čovjek nameće putem svog stava prema Njemu i putem svog poštovanja ili nepoštovanja Njegovih Zapovijedi Ljubavi …. jer, od života u Ljubavi zavisi da li i u kojem stupnju se Duh iz Boga izražava, a taj život određuje sâm čovjek uz pomoć svoje slobodne volje ….

AMEN

<<< nazad