<<< nazad

Bertha Dudde, br. 7318, 27 Ožujak 1959

VELIKI PETAK…


Isusovo Raspeće i Njegova smrt na Križu su bili mučni preko svake mjere… I kada bi vama ljudima ova patnja trebala biti objelodanjena, tako da bi je mogli pojmiti, vi bi zasigurno skončali od užasa i ne bi mogli shvatiti da je Jedan Čovjek mogao podnijeti toliku mjeru. Ali, to je bila Snaga Ljubavi Koja je tako podnosila za bližnje, koji su bili u okovima Sotone i On ih je želio osloboditi od tog ropstva. Čovjek Isus je vidio, zahvaljujući svom visokom stupnju Ljubavi, neizmjernu patnju cijelog čovječanstva pod vlašću Sotone. I On se na ovo sažalio, tako da je želio sve preuzeti na Sebe, samo da smanji patnje ljudima i da im oslobodi Put prema njihovom Nebeskom Ocu, Kojeg su jednom dobrovoljno napustili, zbog čega su pali u ruke protivnika. On je znao za beskrajno veliki grijeh otpadništva od Boga, kao što je On također znao da ljudi nikada nisu bili u stanju dati naknadu za te grijehe. I stoga je ova nesposobnost značila također vječnu odvojenost od Boga, od Oca, iz Kojeg su jednom proizašli kao djeca u najvećem savršenstvu. U Njegovoj beskrajnoj Ljubavi za Boga i također za palu braću, On ih je nastojao iznova ujediniti i Bio je spreman za to platiti najvišu cijenu… ostvariti Djelo Otkupljenja na Križu kao Otkupiteljsku Žrtvu za veliku krivnju jednom palih. No, Čovjek Isus je sklonio Jednu Dušu iz Kraljevstva Svjetla... Ali, Ona je morala u Obliku slabog Čovjeka ostvariti Djelo Otkupljenja grijeha, što je značilo da veličina krivnje nije bila srazmjerna količini muka i patnji koje bi jedan čovjek bio u stanju podnijeti, i ljudsko tijelo nikada ne bi moglo izdržati što je Čovjek Isus preuzeo na Sebe, da On također nije imao na raspolaganju, putem Njegove iznimno velike Ljubavi, mjeru Snage Koja Ga je učinila sposobnim umrijeti najbolnijom smrću na Križu, nakon neizmjernih patnji i boli, koje bi za svakog drugog čovjeka već bile dovoljne da mu oduzmu zemaljski život. Ali, Isus je želio patiti zbog ljudi, i Snaga Njegove Ljubavi se održala do samoga kraja… Ali patnja je bila nemjerljiva i neshvatljiva za vas ljude, i jedino iz razloga što je Ljubav ponudila ovu Žrtvu, Bog je to prihvatio, i On je dozvolio da na nevinog, bezgrješnog Čovjeka, navale mučitelji, kao Sotonini poslanici i nanesu Mu uvijek nove Boli i Ozljede, kako bi povećali Njegove Patnje. To je bio doista Čin najvećeg Milosrđa, Kojeg jedino objašnjava činjenica da je Isus također vidio strašnu duhovnu bijedu kojoj su ljudi išli ususret, i On ih je želio izbaviti od tog jada. Zemaljski život će jednom završiti, ali duhovni život se nastavlja i On je predvidio ovaj duhovni život u svoj njegovoj muci i vezanosti. On je znao da tome više nije bilo spasa, da se ljudi sami nisu mogli spasiti, da je najprije trebao biti plaćen veliki dug (krivnja), za što sami ljudi nisu bili sposobni… I ovo znanje Ga je potaklo na Njegov Plan Spasenja sa svim njegovim Bolima i Patnjama, sa svim strahovima i najgorčim Mukama i smrću na Križu. Isus je otišao u smrt potpuno svjesno, i upravo je ovo znanje unaprijed, još mnogostruko povećalo Njegovu Patnju, jer je On kao Čovjek morao trpjeti iste strahove i boli, tako da nije imao nikakvo ublažavanje putem Njegovog Božanstva… Jer prisustvo Boga u Njemu nije utvrđivalo Njegovu volju, koja je do kraja trebala potpuno slobodna odlučiti, što je koštalo baš najgorčih borbi i prevladavanja, prije nego je bio učinjen posljednji Čin Djela Otkupljenja… Ali, On je dobio bitku, On je dobrovoljno dao Svoj Život na Križu, jer je sve do kraja imao Moć da sve odvrati od Sebe, ali više nije koristio tu Moć, nego je trpio i umro pod užasnim bolovima, kako bi ostvario Djelo Otkupljenja… da čovječanstvo pred Bogom iznova pomiri (iskupi) i oslobodi im Put do Oca, koji im je do tada bio zatvoren; jer je Isusova Ljubav za Njegovu palu braću bila beskrajna i ova Ljubav je uzela sve na Sebe, da im donese pomoć, da ih Otkupi od grijeha i smrti.

AMEN

<<< nazad