<<< nazad

Bertha Dudde, br. 7246, 5 Siječnja 1959

OBIČAJI I RIJEČI IZ NAVIKE…

Niti riječi niti vanjske forme nisu dovoljne za preobrazbu bića ako srce riječima ne daje život ili pak sudjeluje u vašim postupcima. Vama ljudima napravljeni su mnogi propisi a vi samo gledate ispuniti te propise i zahtjeve, skroz neovisno o tome da li ste cijelim srcem u tome, ili su to pak samo prazne forme koje ispunjavate kroz postupke koji su lišeni svih vlastitih stavova u odnosu na njih. No to ‘ispunjavanje’ zahtjeva neće vam donijeti nikakav blagoslov, ono vam neće pridonijeti niti korak pri usponu, to će uvijek ostati samo prazni postupci ili riječi koje su tako korisne kao da niti nisu učinjene ili izgovorene.

Tako da sebi uvijek trebate polagati račune s obzirom na svoje razmišljanje, govor i djela, trebate se sami promatrati i biti samokritični, kako vaše cijelo biće ne bi postalo šablonom i vaš zemaljski život ne ostane prazni hod. Tražite prije svega Istinu …. O čemu god se radilo, razmišljajte o tome, i onda svjesno u odnosu na to i zauzmite stav. Govorili vi onda ili pak djelovali, to će tad biti u skladu sa vašom najunutarnijom percepcijom, srce će sudjelovati i tek tim putem sve će zaživjeti. A onda ćete sigurno i prepoznati krivo, koje vam prilazi ili vam se prinosi. I tek tada ćete se postavljati svjesno, krivo ćete odbijati, pravo pak prihvaćati i u odnosu na njega djelovati.

No što vam koriste riječi ili postupci, koja samo izgovarate ili izvodite  na zahtjev drugih, bez da vam je jasno što govorite ili činite. Pa možete i zamisliti da vas Bog neće moći ocijeniti po tome u čemu vaše srce ne sudjeluje, da vam neće uračunati vašu zaslugu za nešto što ispunjavate obaveze radi bez da ste svjesni toga što činite. Vi putem odgoja možete biti naviknuti na te postupke, možete biti istrenirani na ponavljanje riječi, pa i pored toga možete u tome ne sudjelovati niti jednom mišlju ….

Kako bi vam Bog trebao ocijeniti takve riječi ili djela? Tek kad ste vi sami u odnosu na to zauzeli stav, vaš govor i postupci će biti vrjednovani. Ali za takva djela ili riječi morate i snositi odgovornost, jer ste vašu životnu snagu zlorabili i lakomisleno protratili vrijeme koje vam je dano jedino kako bi svoje duše doveli do zrelosti. Tako da vam mora biti jasno da sve što vam se iz vani dostavlja morate podvrći ispitivanju …. da ne samo šablonski preuzimate običaje iz doba djetinjstva i tako ih prenosite u vaše odraslo doba, nego da o svemu trebate razmisliti, jednom kad ste razumski za to sposobni …. što opet ne znači da je dovoljan sam vaš razum da bi se odlučivalo o Istini ili neistini ….

No trebate promišljati i ispitivati vrijednost onoga što se kao navika u vama utvrdilo i onda tek s obzirom na to zauzeti stav. Ne trebate se zadovoljavati praznim riječima ili mrtvim postupcima, koji oživljavaju tek onda kad srce sudjeluje u tome. Tek tada vaš život živite svjesno, tek tada će se iz jednog pitanja rađati uvijek nova pitanja, tek tada će zaživjeti ono znanje koje ste isto tako mehanički primili, i o usponu možete govoriti tek onda kad ste dobr(o usmjeren)e volje …. Morate sami pomoći do(ći do) života, srce mora sudjelovati u svemu, i morate prezirati svaku formalnost ili mrtve riječi …. tad vam život neće biti prazni hod, tad ćete na kraju moći zabilježiti uspjeh, biti ćete sazreli, i duša vam je zabilježila dobitak za Vječnost ….

AMEN

 

<<< nazad