<<< nazad

Bertha Dudde, br. 7195, 27 Listopad 1958

NAĆI PRIBJEŽIŠTE U ISUSU...

Ni jedna duša ne može zastraniti (ili ‘izgubiti se’) ako prebiva uz Isusa Krista, ako zatraži Božanskog Iskupitelja da joj pomogne protiv njezina neprijatelja (Sotone). Jer ta duša prihvaća Isusa Krista i On će ju oteti od protivnika time što će osnažiti dušinu volju, tako da će se okrenuti ka Njemu i sebe opet i iznova odvojiti od protivnika. Ali kako bi čovjek krenuo stazom ka Isusu Kristu on mora znati za djelo milosrđa kojeg je Isus Krist, čovjek, ostvario... on mora znati za njegov izvorni grijeh i njegove posljedice i za nužnost priznavanja Isusa Krista kao Boga i Iskupitelja... U cjelosti, ljudi će doista imati ovo znanje ali svi oni nisu o njemu još formirali mišljenje. A potonje je nužno ako će ljudsko biće svjesno krenuti stazom ka križu. Jer sve dok to ostane formalno znanje, sve dok samo ljudsko biće nije ni malo razmišljalo o tome što znači ispovijediti/priznati (ili ‘izjasniti se za’) Isusa Krista, on će ostati zakovan od strane protivnikove moći, on će i dalje biti neiskupljen, budući će Božanski Iskupitelj Isus Krist za njega i dalje biti beznačajan koncept, On će biti tek ime ali ne živi Spasitelj njegove duše. No svaki se čovjek može utješiti činjenicom kako on jedino treba sebe uručiti Isusu Kristu, kako on jedino treba apelirati Njemu da ga izbavi od neprijateljeve moći... i ovaj će zahtjev doista biti udovoljen budući će on svjedočiti o čovjekovoj volji da izbjegne potonje i vrati se k Bogu, za što bi samo ljudsko biće bilo preslabo da mu Isus Krist ne podari Njegovu pomoć. Međutim, ova se pomoć mora svjesno zatražiti. A to zahtjeva svjesno priznavanje Isusa kao Sina Božjega i Iskupitelja svijeta, u Kojem je Bog Osobno sišao na Zemlju kako bi iskupio čovječanstvo. Otud Njega svi ljudi na Zemlji moraju zamjetiti, i time On mora biti proglašavan diljem svijeta... Njegov napredak na Zemlji, Njegov život ljubavi, Njegova gorka staza patnje i Njegova mučna bol i smrt na križu moraju živo biti utisnuti u ljudska srca, jer mrtvo znanje o tome nije dovoljno ako mu čovjek ne dopusti oživjeti u njegovim mislima kako bi odmjerio veličinu njegove vlastite krivnje, da okaje/ispašta za ono zbog čega je Isus otrpio užasnu patnju... Ljudsko biće mora shvatiti njegovu vlastitu ogromnu krivnju i žudjeti biti oslobođen od nje, jedino onda će on dobrovoljno krenuti stazom ka Njemu i sa grizodušjem moliti za oproštaj, on će Mu apelirati da se pobrine za Njegovu slabost i oslobodi ga od sile onog koji je jednom prouzročio njegov pad... I on mu neće apelirati uzalud, jer On je došao na svijet kako bi iskupio pale, kako bi spasio nesretnike, koji su preslabi da bi sami sebe oslobodili i prema tome potrebuju pomoć Isusa Krista.

AMEN

 

<<< nazad