<<< nazad

Bertha Dudde, br. 7125, 20 Svibnja 1958

ISPUNJENJE OBAVEZE NIJE DOVOLJNO ….

Ne smijete vjerovati da ste preda Mnom opravdani ako si svoj zemaljski život ispunite samo zemaljskim obavezama, koje se vi možda trudite savjesno ispunjavati, no njihovo ispunjavanje vašoj duši ne donosi nikakav blagoslov. Jer, što god činite zemaljski ima jedno izvjesno samoljublje kao obrazloženje, ako se čini slobodnom voljom …. ili, pred vama su zahtjevi koje opet iz egoističnih razloga ispunjavate, ako na to niste prisiljeni …. Svo to “ispunjavanje obaveza” ne smije se pobrkati sa bezinteresnom Ljubavlju prema bližnjemu, koja ne želi ništa za sebe, nego uvijek samo želi pomoći i usrećiti.

Ispunjenje obaveze je izvjesni nagon za samoodržanjem, sasvim svejedno da li od toga sâm čovjek ili njegovi najbliži imaju koristi. No to će uvijek biti samo od zemaljske koristi, a duša će od toga slabo ako i uopće imati koristi …. osim ako su djela obaveze izvedena u nesebičnoj Ljubavi, tako da dakle čovjek profesionalno ima za ispuniti određene obaveze koje on izvodi u bezinteresnoj Ljubavi. Ljudi lako mogu zapasti u jednu vrstu samodopadljivosti, ako vjeruju da su vjerno ispunili svoje obaveze; no oni u svom duhovom razvoju ne napreduju niti jedan korak, najčešće ne žele znati ništa o tome da je svrha njihovog zemaljskog života jedna druga od samog stvaranja sređenog zemaljskog života …. pa čak i ako način života čovjeka na van izgleda u redu.

Ako bi si samo promislili o tome da već idući dan možete biti lišeni svih vaših obaveza, a da ćete onda biti vrednovani s obzirom na vašu duševnu zrelost …. a ne s obzirom na to kako ste si sredili zemaljski život. Promislite si da svako ispunjenje obaveze može biti obavljeno i od drugih ljudi, ali rad na duši svaki čovjek sam za sebe mora izvršiti, i to za vrijeme svog zemaljskog života …. tog rada on ne može biti lišen. Tako da on pored ispunjenja obaveze mora prakticirati i bezinteresnu Ljubavnu aktivnost, mora sam od sebe činiti više, i na to ga uvijek treba poticati Ljubav, tek tada on zemaljski život koristi ispravno, tad je on u skladu s Mojom voljom, mijenja sam sebe …. znači svoje biće …. u svoje pra-biće.

Tada on dakle nikako nije gubitnik u ovom svijetu, jer će njegova duša napredovati u svom razvoju. Tek tada on će ispravno koristiti svoju životnu snagu koja mu tokom zemaljskog života stoji na raspolaganju a koju u trenutku smrti mora predati i potpuno nemoćan prelazi u onostrano ako si prije toga nije priskrbio duhovnu snagu baš putem Ljubavne aktivnosti na Zemlji. Sve dok je još u posjedu životne snage, ne cijeni ju pravo, no ako u potpuno mrtvom stanju mora ući u onostrano, tek to će mu osvijestiti što je proigrao i kako je tad jadan u odnosu na zemaljski život gdje je mogao stvarati i djelovati svojom životnom snagom. 

Tako da svoju životnu snagu treba koristiti prevladavajuće za djela Ljubavi, jer si jedino time umnaža svoju snagu i može sebi steći neprolazno blago …. dok su međutim sva zemaljska blaga prolazna, a čovjek sâm ni ne može procijeniti koliko dugo u njima može uživati. Već idući dan mu sve to može oduzeti …. no tako se nikada ne treba razmišljati i brinuti onaj čovjek koji svoju životnu snagu koristi za djelovanje u Ljubavi …. on svaki dan može predati svoj zemaljski život pa i pored toga biti bogato blagoslovljen, i pun snage započeti stvarni život u onostranom, neće ništa izgubiti, nego će samo ostvariti veliku dobit ….

Stoga se čovjek nikada ne treba hvaliti svojim ispunjenjem obaveza, jer to može biti i dokaz krivo usmjerene Ljubavi, ono čovjeka može navesti na krivo razmišljanje, pa je zadovoljan samim sobom i smatra da nešto više ni nije potrebno. Ja od vas zahtijevam više želite li ući u život koji više ne možete izgubiti …. Morate se neopozivo preobraziti u Ljubav, i stoga vaš život na Zemlji mora odražavati bezinteresnu aktivnost u Ljubavi, tek tada živite po Mojoj Volji, i tek tada stječete sebi blago koje je neprolazno ….

AMEN

<<< nazad