<<< nazad

Bertha Dudde, br. 7073, 26 Ožjuak 1958

ZNAČAJ SVJES(NOS)TI O ODGOVORNOSTI…

Svaki čovjek snosi odgovornost jedino za svoju dušu. I stoga je za njega od iznimne važnosti da zna što mu je za činiti u zemaljskom životu da bi dušu spasio od propadanja u ponor te od vječne tame i patnje …. da bi joj priredio blaženu sudbinu, vječni život …. On nema za činiti ništa osim svoju dušu osloboditi od gustih ovoja koji ju obavijaju, opet joj stvoriti mogućnost da bude prožeta Božanskim Ljubavnim svjetlom kao što je bila nekoć prije nego je stvorenje palo ….

Čovjek mora biti svjestan toga da mu je dana svrha zemaljskog života, tako da taj život mora koristiti u tu svrhu. I svaki dan, svaki sat za to mu pruža mogućnost, jer jedino što treba je neprestano se vježbati u Ljubavi koja je nesebična …. mora se truditi osloboditi se od samoljublja, koje je učinilo da se duša ovije tim gustim omotačima …. 

U slučaju da nesebična Ljubav nije pokretač njegovih akcija, što god da čovjek na Zemlji poduzeo  potpuno je bezvrijedno za vječnost, za preoblikovanje njegova bića, za sazrijevanje njegove duše. Što god je motivirano samoljubljem korisno je samo za vrijeme života na Zemlji, a u vječnosti to ne opstaje.

Čovjek sebe neprestano treba promatrati koji mu osjećaji prevladavaju pri njegovom razmišljanju i postupcima. I moći će ustanoviti da samoljublje još snažno prevladava i da je nesebična Ljubav prema bližnjemu rijetko pokretačka sila kod njegovih akcija. Ali uz dobru volju on može svoje osjećaje promijeniti, može svjesno raditi na sebi tako što se prisiljava zapostavljati samog sebe i svoje želje i namjesto toga da pomaže onima koji su u potrebi …. 

I oko sebe će uvijek opaziti potrebitost, uvijek će imati mogućnost služiti, i to će mu pričinjavati sve više zadovoljstva što svjesnije on na sebi radi …. no ne plaće radi, nego iz vlastitog uvjerenja da je nedovoljno razvijen i da zemaljski život koristi kako bi postao savršen. Mora stremiti uvis, onda će mu iz visine i pritjecati snaga …. mora imati želju za tim da mu se na kraju njegovih dana život ne ispostavi uzaludno proživljenim, a tad će sigurno i postići (taj) cilj. 

Kad je čovjek uspio zapostaviti svoje Ja radi drugog čovjeka, već je postao pobjednikom, a duševne ovojnice se rastvaraju i dozvoljavaju ulazak Božanskih Ljubavnih zraka, i tad se on više ne mora bojati da je uzaludno prešao zemaljski put …. a rad na samom sebi mora baš sam i poduzeti i znati da sam snosi odgovornost.

Znanje o tome prima putem Riječi Božje …. Dopusti li da ga Riječ Božja dotakne, razmisli li o tome i trudi se to slijediti, tada već rad sam po sebi započinje …. No tko Božju Riječ ne posluša, tko pusti da se ona samo odbije od njegovo uho, tko se njome ne osjeća dodirnut, taj neodgovorno ide kroz život, pa čak i ako kod zemaljskih stvari postupa odgovorno …. jer na te postupke potiče ga samo njegovo samoljublje koje traži zemaljski uspjeh, čast i slavu, a nikako ne osigurava duševnu preobrazbu ….

A takvi ljudi teško i da će vjerovati u opstanak duše nakon smrti i svoju patnju u onostranome. Jer samoljublje im čini nemogućim da vjeruju …. Pa se stoga ne može dovoljno revnosno propovijedati Ljubav prema Bogu i prema bližnjemu, jer tek putem njih čovjek dolazi do vjere i do svjetla spoznaje.

Ali ni na Ljubav čovjek ne može biti prisiljen, ona se u njemu mora slobodno razviti, a svaki čovjek je za to sposoban, jer je svaki čovjek dobio iskricu Ljubavi za ovaj njegov zemaljski životni put, tako da Ju svaki čovjek treba aktivirati …. za što je jedino potrebna njegova volja. A volja je slobodna, i može biti potaknuta kroz svjesnost o odgovornosti. 

A odgovornost opet u svakom čovjeku može biti probuđena, samo kad ozbiljno razmisli o sebi, o stvaralačkoj Sili koja ga je stvorila, i o svrsi svog postojanja …. jer tko o tim pitanjima ozbiljno razmisli, taj će misaonim putem i dobiti odgovor, a taj odgovor potaći će ga da vodi svjestan život u svrhu usavršavanja.

I zato svaki čovjek i izvana dobiva objašnjenja koja može prihvatiti ili pak odbiti …. No njegov vlastiti stav je potreban za to, pošto jedino on može sprovesti rad na promjeni bića. A kako i svaki čovjek zna da zemaljski neodgovoran život ima štetne posljedice, on zna i o značaju odgovornosti …. i on to isto tako može ocijeniti u odnosu na svoju dušu …. A prolaznost svega zemaljskoga morala bi još daleko više pojačati svjesnost o odgovornosti prema onome što je vječno-neprolazno ….

No, bez Ljubavi čovjek ostaje slijep u svome duhu i potpuno pasivan. Jer baš u djelima nesebične Ljubavi sastoji se rad čovjeka na njegovoj duši, i sve dok čovjekova volja nije spremna na to, svrha zemaljskog života neće biti ispunjena, i duša jeste i ostaje u najvećoj nevolji, i opasnost ponovnog propadanja u ponor je velika, ako duša u tom mračnom stanju uđe u onostrano …. osim ako ju Ljubav jednog čovjeka na Zemlji potpuno nesebično ne slijedi u onostrano i tamo joj pomogne da se domogne još malo svjetla …. No ona nikada neće moći nadoknaditi ili postići ono što joj je na Zemlji bilo moguće ….

AMEN

<<< nazad