<<< nazad

Bertha Dudde, br. 6999, 22 Prosinac 1957

POSTANAK BOGA ČOVJEKOM U ISUSU…


Spasenje je došlo odozgor… jer Zemlja je ležala u najdubljoj tami, Zemlja i kraljevstvo svjetla su bili nepremostivo odvojeni jedno od drugoga, i zbog toga je najprije trebao biti sagrađen most odozgor do Zemlje, kojim su ljudi onda trebali, a također i mogli gaziti, budući da im je prethodio Jedan, Koji ih je želio dovesti nazad k Ocu… jer Otac je čeznuo za Svojom djecom… Ali, On ih nije mogao snagom Svoje Ljubavi podignuti, nego je prethodno morao biti podmiren dug (krivnja), koji je doveo do širokog jaza između stvorenja i Stvoritelja. Bez namirenja ovog duga (ispaštanja ove krivnje), bilo je nemoguće vratiti se Ocu; no opet, stvorenja natovarena dugom (krivnjom) nisu niti bila u stanju sama izvršiti naknadu. I zbog toga je jaz bio nepremostiv tako dugo, dok odozgor nije sišao Spasitelj, Koji je izvršio djelo iskupljenja. Sama vječna Ljubav je sišla na Zemlju i donijela spasenje ljudima, Sama vječna Ljubav je uklonila dug i dala zadovoljštinu za veliki grijeh, utjelovljujući Se u ljudskom omotaču i, sada kao čovjek, prinijela žrtvu, koja je bila jedinstvena… jer, ovaj čovjek Isus je, iz Ljubavi uzeo na Sebe mjeru patnje i muke, i opterećen krivnjom grijeha ljudi pošao putem do Križa... On je trpio i umro na križu, da bi Bogu prinio žrtvu iskupljenja za svoju palu braću. Jer, ovaj čovjek Isus je prepoznao ogromnu krivnju grijeha čovječanstva, budući da je Njegova duša potjecala iz kraljevstva svjetla, budući da se jedna svjetlosna duša, jedan prvobitno stvoreni anđeoski duh, dobrovoljno ponudio, da kao čovjek dade zadovoljštinu za svoju palu braću. Ova svjetlosna duša je dakle, oživjela tijelo djetešca Isusa, i kao takva poduzela put na Zemlji, s istim zadatkom, koji je postavljen svim Božjim stvorenjima: produhoviti se kroz život Ljubavi i iznova se sjediniti sa vječnom Ljubavlju, kao što je to bilo u početku… A, Isus je ljudima postavio primjer života Ljubavi, On im je pokazao put do Oca, On je na Sebi Samome dokazao učinak življenja u nesebičnoj Ljubavi prema bližnjemu, i On je zaključio svoj zemaljski hod djelom otkupljenja, otplatom ovog velikog duga (krivnje), koji je jednom učinio da bića postanu nesretna… Ali, nije „ljudsko“ ostvarilo ovo djelo iskupljenja, nego „Ljubav“  u Njemu… Jer, kroz Svoj život Ljubavi, On je ponukao vječnu Ljubav da Se manifestira u Njemu, da Ga u potpunosti ispuni... I Isus je sada od Nje dobio snagu da ostvari djelo otkupljenja. Čovjek ne bi nikada mogao izvesti takav čin bez Ljubavi, i tako je to bila Ljubav, Koja je iskupila (nadoknadila) grijehe čovječanstva… bio je to Sam Bog, Čija je izvorna supstanca Ljubav, i Koji je u svoj punini bio u čovjeku Isusu, tako da se ovaj na Zemlji deificirao (obogotvorio, učinio Bogom) kroz Ljubav, da je On postao Jedno sa vječnom Ljubavlju (Ivan 10:30)… Bio je to Bog „Čovjek“… Bio je to Isus „Bog“… Jedino onaj tko je sebe samoga promijenio u Ljubav, moći će pojmiti ovu tajnu, moći će također pojmiti, da je od trenutka otkupljenja pokazan most, koji vodi Ocu, kojemu može pristupiti svako Njegovo biće, koje želi doći do Oca, i da je Isus, Božanski Otkupitelj, izgradio ovaj most kroz Svoju patnju i smrt na Križu. Sama Ljubav je smislila način, da palome omogući povratak kući k Ocu, i Sama Ljubav je poduzela ovaj put… I tako je odozgor spasenje došlo na Zemlju, koja je bila odsječena u najdubljoj tami, i više nije imala nikakav doticaj sa kraljevstvom svjetla. Samo vječno svjetlo pustilo Se dolje, On je razbio tamu, Gospod svjetla i blaženstva je poduzeo borbu protiv princa tame... I On ga je porazio, On je na Križu Svojom smrću platio dug i oslobodio duše od onoga koji ih je držao vezanima. Ali, ovo djelo otkupljenja je Bog izvršio u čovjeku, jer Bog nije mogao patiti i umrijeti, i jer je žrtva koja je trebala poravnati (podmiriti) ovaj ogromni dug, mogla biti povezana jedino sa neizmjernom patnjom i mukom i najgorčom smrću, koje je čovjek Isus želio podnijeti iz Ljubavi za čovječanstvo, da Ocu vrati nazad Njegovu djecu, za kojom je On čeznuo. Ovo djelo otkupljenja je bilo jedinstveno, jer su se sjedinile najdublja Ljubav i najviša mudrost, koje je čovjek Isus posjedovao, i On je otuda sakupio svu snagu volje, da trpi i umre za Svoje bližnje. I tako je Spasenje došlo na Zemlju u onoj noći, kada se rodilo djetešce Isus... Sam Bog je poslao na Zemlju Svoga Sina, Koji je sada za Oca pripremio u Sebi prebivalište, tako da su Se Otac i Sin… Bog i čovjek… sjedinili i ostvarili djelo milosrđa, da je uklonjena (iskorijenjena, izbrisana, otplaćena, uništena, otrta) prvobitna krivnja i sada je za svakog čovjeka slobodan put uvis, do Oca, u kraljevstvo svjetla i blaženstva.

AMEN

<<< nazad