<<< nazad

Bertha Dudde, br. 6950, 20 Listopada 1957

TEK “LJUBAV” OMOGUĆAVA ZNANJE ….

LJUDSKE ZAPOVIJEDI NEVAŽNE ….

Svaki čovjek bi mogao dospjeti do ispravnog razmišljanja, samo kad vodi svoj život u božanskom redu. I svaki čovjek bi onda i posjedovao pravu spoznaju zašto i zbog čega ide putem preko Zemlje, jer Bog se ne skriva te On i prosvjetljava čovjeka koji Ga sluša, koji želi prosvjetljenje po pitanju smisla i svrhe svog zemaljskog postojanja. Ali život u Božanskom redu je istoznačan životu u Ljubavi …. No ljudi upravo tu najčešće i griješe, a posljedice toga su krivo razmišljanje, zamračeno stanje duha, nedostatno razumijevanje i odbojnost u odnosu na Istinu.

Ljubav je veza s Bogom, gdje nedostaje Ljubav tamo je velika udaljenost od Boga. To je najjednostavnije objašnjenje za to da ljudima nedostaje znanje i da ga oni ne prihvaćaju kad im je ono ponuđeno. Samo onom čovjeku koji je voljan za Ljubav može se predati znanje koje mu nedostaje, jer jedino taj će to moći shvatiti, i ono će mu odgovarati, on će ga prihvatiti kao Istinu. Promjena razmišljanja može dakle uslijediti jedino onda kad se zapovijedī Ljubavi prema Bogu i bližnjemu ljudima učine tako važnima, da se oni sami trude promijeniti ….

I sve dok se brani to da se te zapovijedi ističe kao važno, sve dok je pozornost ljudi usmjeravana na potpuno nevažne stvari, nemoguće je zbližiti ih sa Istinom, pružiti im znanje koje im objašnjava svrhu kao i razlog njihovog postojanja. Dokaz za to je da je isto to znanje, od jednog čovjeka spremno prihvaćeno, dok kod drugoga ono nailazi na odbacivanje …. i da prvi nedvojbeno posjeduje srce voljno za Ljubav, dok je ovaj drugi otvrdnut i Ljubav-ne zapovijedi Božje malo štuje. 

Niti će ikada “znanje” ljude potaći na “Ljubav-nu aktivnost”, negoli tek volja za Ljubav smisao znanja čovjeku čini pristupačnim. Ljubav je dakle čimbenik s kojim se uvijek mora računati, žele li ljudi postići duhovni napredak. Jer čak i naj-neukiji čovjek može duševno sazrjeti kad je njegov način života (utemeljen) u Ljubavi, pa čak i ako mu na Zemlji nedostaje sve znanje, koje međutim munjevitom brzinom zadobiva u duhovnom području. I zato se ljudima kao prvo uvijek mora propovijedati Ljubav …. To je daleko važnije nego ih uvoditi u znanje za koje im nedostaje ikakvo razumijevanje, dok god Ljubav u njima još nije zapaljena.

A učenje Ljubavi Isusa proglašava se svugdje gdje se među ljudima još može naći iskrica vjere, jer Ljubav-no učenje Isusa temelj je na kojem je svaka crkvena organizacija sagrađena. Tko dakle pripada jednoj crkvenoj organizaciji, taj zna i za zapovijedi Ljubavi prema Bogu i bližnjemu …. On sam može (is)koristiti to znanje …. Zapovijedi Ljubavi može učiniti vodećim principom (kompasom) svog života, ali isto tako on može i zapostaviti ispunjavanje tih zapovijedi, te nevažnim zapovijedima dati prvenstvo ….

On može zaboraviti tu posljednju od Božanskih zapovijedi Ljubavi …. Pri tome ga se ne sprječava, jer ima slobodnu volju. No onda je njegovo duhovno stanje zamračeno, a on ne može biti drugačije prosvijetljen nego da se svjetlo Ljubavi u njemu upali. Stoga krivica nije jedino na onima koji ljudima nude krivu hranu, kad su ovi bili upoznati s Ljubav-nim učenjem Isusa …. Jer, svaki čovjek može sam po svojoj slobodnoj volji zauzeti stav prema zapovijedima Ljubavi prema Bogu i bližnjemu …. Smatra li ih od najveće važnosti, kao što je bio podučen, onda će sam u sebi i upaliti svjetlo, koje ga prosvjetljuje i po pitanju povoda i svrhe njegovog života na Zemlji ….

Zapostavi li on ispunjavanje tih zapovijedi, u njemu ostaje mračno, ma koliko istinskog znanja da mu se dostavlja. Stoga je nužno samo jedno, ljude uvijek nanovo upućivati na Božansko učenje Ljubavi Isusa, uvijek nanovo propovijedati Ljubav i poticati na ispunjavanje zapovijedi …. Tek tada čovjek postaje prijemčiv za znanje, koje mu objašnjava Božji plan spasenja, i tek tada on će (is)koristiti to znanje i revno stremiti savršenstvu …. 

AMEN

<<< nazad