<<< nazad

Bertha Dudde, br. 2788, 26 Lipanj 1943

ODLUKA IZMEĐU DVA SVIJETA... DUHOVNO GLEDANJE I SLUŠANJE...

Svaka svjetovna misao slabi sposobnost čovjeka da vidi duhovnim okom ili da čuje duhovnim ušima. I zato on mora uvijek nastojati osloboditi se od svijeta. On mora naučiti prezirati sve zemaljsko, samo da bi mogao nepodijeljeno težiti duhovnom savršenstvu. Jer, čim je on u stanju duhovno gledati, čim je njegovo uho u stanju čuti glas srca, poruke iz duhovnog kraljevstva, on će i duhovno sazrijevati, dok svijet njemu ne može ponuditi duhovna dobra, nego mu ih radije otima, budući mu on oduzima sposobnost za to. Dva su svijeta koja sebe žele približiti ljudima, a predstavnici svakog svijeta se trude sebe promicati (istaknuti). Volja čovjeka mora sama odlučiti u kojem svijetu on želi prebivati. Ove zemaljske užitke i mamljenja svijeta on vidi zemaljskim očima i osjeća tjelesnim osjetilima; blaga duhovnog svijeta mu se naprotiv, ne otkrivaju očigledno. Želi li on ova vidjeti, on najprije u sebi mora izgraditi sposobnost, koja za prvi preduvjet ima volju čovjeka. On se, bez obzira na zemaljski svijet, mora povući u unutarnji život, on mora svoja osjetila otvoriti za duhovni priljev, on mora osluškivati i uočavati ono što mu se prenosi iz duhovnog kraljevstva, i to će mu biti sve razumljivije i jasnije, što više se on odvaja od svijeta i suzbija žudnju za njim. Jer, samo jedno mu može biti ponuđeno... jedan svijet mora biti žrtvovan, kako bi dospio u drugi svijet. Dok god čovjek još boravi na Zemlji, za njega je to borba, jer se zemaljski svijet uvijek iznova nameće (gura naprijed). Volja da pogleda u duhovno kraljevstvo, međutim čovjeku stalno privodi snagu da nadvlada zemaljski svijet, i sposobnost da duhovno vidi i čuje, raste iz sata u sat, ako je čovjek ozbiljno voljan ovim duhovnim kraljevstvom zamijeniti zemaljski svijet... On se onda od njega lako može odvojiti, on u sebi čuje glas duhovnih bića koja govore, koja su samo organi Božanskog glasa, on vidi što njegovo tjelesno oko ne može vidjeti, i njegovo znanje se sve više obogaćuje. No, to je uvijek znanje koje je za svijet beznačajno, ali ljude treba i može potaknuti, da isto tako streme stanju koje im donosi dobra duhovnog kraljevstva. Sve duhovno mora on u sebi tražiti, sve svjetovno naprotiv nastoji, izvana naći pristup k njemu. I opet može duhovno tek onda biti posredovano čovjeku, kada ovaj isto tako ide naunutra, jer je on tek tada prijemčiv za njemu ponuđeno, dok on njega prethodno prima samo tjelesnim uhom, no ono za njega ostaje mrtvo, dok god ga on ne pusti da govori srcu. Ono što treba zadržati vrijednost za vječnost, čovjeku mora prići iz srca, jer su to strujanja iz duhovnog kraljevstva, koja se u srcu pojavljuju kao misli, i od čovjeka moraju biti svjesno uhvaćena (dohvaćena), kako bi sada u njemu mogla postati učinkovita.

AMEN

<<< nazad