<<< nazad

Bertha Dudde, br. 6838, 24 Svibanj 1957

STANJE NAKON SMRTI...

Nakon vaše smrti, vi pristupate u kraljevstvo koje nalikuje onome koje ste napustili… odnosno, vašem stanju duše sada također odgovara vaša okolina. Ako vam jedino materijalno ispunjava misli, onda vam i svijet u koji sada pristupate također izgleda materijalan; pred vašim očima će se postaviti sve stvari koje vaš um (osjetila, duša, volja, srce) još drži, samo što je to jedan iluzorni svijet, koji nestaje čim ga vi želite uzeti u posjed. No, za zamračenu dušu, dugo traje prije nego ona shvati da ona više ne nastanjuje materijalni svijet, zbog čega takve duše također često ni ne znaju da su po tijelu one umrle. No, prividne slike njihovog novog okoliša će postati sve nejasnije, sve mutnije, tako da oni onda osjećaju strašnu prazninu, budući su njihove duhovne oči još zatvorene, a njihova moć predočavanja je za zemaljske stvari sve slabija. I onda se oni kreću u pustim, beskrajno širokim predjelima… ukoliko oni ne potonu sasvim duboko, te s njima sličnim bićima vode bitke u najgorčem neprijateljstvu. Prolazak kroz potpuno pusta prostranstva može dovesti duše do samopromatranja, i navesti ih da prepoznaju bezvrijednost zemaljskih materijalnih dobara, i oni onda također mogu doći do osvještavanja njihovog mrtvog stanja, a čim je postignuto samo da duše počnu promišljati o njihovom očajnom položaju, onda je također došlo vrijeme kada će ovim dušama biti pružena pomoć, čim se one najednom nađu zajedno sa bićima, i oni sada zajednički traže izlaz… Ta bića dolaze iz kraljevstva svjetla, ali se prikrivaju, i dolaze u istom uobličenju, kako bi dušama ostavile potpunu slobodu volje. A onda se, uz dobru volju, njihovo okruženje može znatno rasvijetliti, i njima onda može biti dodijeljena jedna aktivnost koja odgovara njihovoj vlastitoj volji da pomognu. Vama ljudima se ne može predočiti priroda njihove aktivnosti, jer različita područja duhovnog djelovanja također pretpostavljaju sasvim različite uvjete, i često ljudima nepoznate sfere zahtijevaju i nepoznati rad. Jer, Bog je dopustio da se podignu neslućene tvorevine za sazrijevanje još nesavršenih duša… stanje duša međutim također određuje tvorevinu kojoj će one sada biti dovedene za daljnji razvoj.

No ako se čovjek na Zemlji već može odvezati od materije, ako se njegovo razmišljanje i nastojanje već okrenulo duhovnom kraljevstvu, onda se duša, po napuštanju zemaljske čahure, može ponovno naći u sferama svjetlosti… odnosno, ona može prepoznati svoje okruženje, ona vidi divne tvorevine, koje međutim nemaju ništa zajedničko sa zemaljskim stvarima, koje se isto tako ne mogu opisati, no koje odmah mogu biti pojmljene od te duše poradi njenog stanja zrelosti… dakle, kao da duša munjevitom brzinom dolazi do spoznaje, i ona posjeduje znanje koje joj nikada prije nije bilo dostavljeno… U njoj i oko nje je svjetlo, i to svjetlo nju neizmjerno usrećuje, i u njoj budi čežnju da komunicira (učini zajedničkim, preda), da pomogne i jednako usreći. Ona će se također osjetiti prenesenom u kraj koji je neopisivo lijep za vidjeti, i ona neće biti sama, nego će se susresti sa jednako zrelim bićima, i s njima zajedno htjeti djelovati… I ona će također munjevito brzo shvatiti svoju novu aktivnost, ona neće imati osjećaj da je došla u nepoznato područje, nego će se osjećati prenesenom u svoju domovinu, koju je samo napustila u slobodnoj volji… Ona će također znati da je to donijelo njenu nesreću, a još mnogo bića se nalazi u nesretnom stanju, kojima ona sada želi pomoći vratiti se u Očevu kuću. Neopisivo lijepa sudbina čeka takve duše koje su na Zemlji izdržale svoj ispit volje, i svjesno se okrenule Bogu u slobodnoj volji… I ove duše će moći promatrati neopisivo lijepe tvorevine, u punini svjetla i snage će one također moći biti stvaralački aktivne, prema stupnju zrelosti kojega su duše postigle. Njihova briga će se međutim posebno odnositi na nesretne duše koje su im bile bliske u zemaljskom životu, a otišle su sasvim drugačijim putem nego te duše… koje one međutim nisu zaboravile, i stoga utječu na njih u duhovnom kraljevstvu, iako neprepoznate, kako bi ih ponajprije istrgnule iz bezdana, i također im omogućile uspon. Jer, svaki rad u duhovnom kraljevstvu se tiče izbavljenja paloga… A svako biće koje može ući u svjetlo, nudi se za dobrovoljnu suradnju, budući je puno Ljubavi, a svjetlo Ljubavi koje sada sja kroz njega samoga (njega samoga prosvjetljuje), sada također želi unijeti u tamu, kako bi se kroz to zahvalilo Bogu i služilo Mu zauvijek.

AMEN

<<< nazad