<<< nazad

Bertha Dudde, br. 6823, 6 Svibanj 1957

POVRATAK BOGU ZAHTIJEVA OZBILJNOST VOLJE...

Tko je sebi postavio za cilj, prevaliti svoj zemaljski put u Božjoj volji, on također može neprestano biti siguran u potporu od strane Boga, jer mu je Bog dopustio da se utjelovi jedino u tu svrhu, da se njegova volja suobliči (uskladi, učini istom) s Božanskom voljom. A budući da u ovom vremenu Kraja odlučuje jedino volja čovjeka, upravo ta volja je već prošla ispit, i Bog se sada može na svaki način pobrinuti za čovjeka, bez da tako na njega izvrši prisilu volje. Dok god je sam čovjek još uvijek neodlučan, ili još sasvim pripada protivniku, za volju čovjeka će se boriti od strane Boga i svjetlosnih bića, odnosno, on je jednako pod utjecajem od Njega, kao i od strane protivnika, tako da se on slobodno odlučuje... No, kad je čovjek jednom slobodno odlučio podložiti se Božjoj volji, čim je on spreman voditi način života u Božanskom redu, onda je on i svjesno stupio u Njegovo područje, i onda mu Bog više ne dopušta pasti žrtvom Njegovog protivnika. Ali, njegova volja mora biti ozbiljna... Nije dovoljno prividno ispunjavanje Božje volje, kao rezultat crkvenog odgajanja (obrazovanja), nije dovoljno ni vršenje djela Ljubavi koja su opet samo crkveni zahtjevi, i jednako će biti izvršena u poslušnosti naspram ovih zahtjeva... Htjeti pripadati Bogu mora biti najunutarnjije stremljenje, potpuno svjesna predaja Njemu mora biti ostvarena u slobodnoj volji... on je stoga morao svoju volju sam usmjeriti prema Onome, Kojeg je prepoznao kao Boga i Oca od vječnosti. A iz toga proizlazi da povratak Bogu nije neka masovna akcija, da ga je svatko pojedini morao započeti sam od sebe, i on stoga sam mora također napraviti sve što je za to potrebno: spoznati Boga i Njega priznati, te moliti za snagu da može savladati povratak k Njemu. Ali, on neće uzalud uputiti molitvu Bogu, jer On zna za njegovu volju, za njegovu ozbiljnost, a također i za njegovu slabost, On zna da njemu samome nije moguće, da on treba pomoć... Ali, ona mu je sigurna. On je izgubio snagu sa trenutkom odvraćanja svoje volje od Boga, i on ju opet prima s okretanjem prema Njemu. I zato također, nikakav izvanjski oblik sam ne može biti dovoljan, same riječi ne mogu jamčiti ispravnu, Bogu-okrenutu volju, i ne može pripadnost nekoj vjeroispovijedi dokazati tu promjenu volje, nego djelo mora pružiti dokaz, a ono se sastoji u Ljubav-nom djelovanju u nesebičnosti, bez prisile i bez zapovijedi... Bog je doduše dao čovjeku Zapovijedi Ljubavi, ipak, Ljubav mora biti provođena slobodno, jer također, ono što je učinjeno kao ispunjavanje neke zapovijedi, može biti ostvareno bez nutarnje volje, i onda gubi na vrijednosti. Zato je Spasenje, povratak Bogu, vlastiti posao  svakog čovjeka, kojeg on ne može od sebe prebaciti na drugoga, i kojeg također nitko drugi ne može u zamjenu za njega učiniti. A ni samo djelo nije presudno, nego nutarnja volja... koja je Bogu zaista vidljiva, koja međutim također doživljava svaku podršku. A što se sada vama ljudima događa u životu, sve je samo utjecaj Boga ili svjetlosnog svijeta, koji vas čuva (pazi na vas), tako da vaša volja uzme ispravan smjer, da se ona dobrovoljno preda Bogu, i on kao svoj jedini cilj vidi povratak Bogu. No, ako je jednom ovaj čin bio izvršen, čovjekove najdublje misli okrenute Bogu i on se trudi živjeti u skladu s Božjom voljom na Zemlji, onda ni zemaljski život nije bio proživljen uzalud, a to čovjekovoj duši sa sigurnošću donosi slobodu. Ona se može odvezati od njenog mučitelja, ona može skinuti okove koji su je beskrajna vremena držali zatočenom, ona se sada nalazi na putu u visinu, i više se ne treba bojati Božjeg protivnika, koji više nema nikakvu moć nad njom, jer nju sada dohvaća Sam Bog, Koji ju sigurno vodi uvis, jer se čovjekova volja okrenula Njemu, od Kojega je on jednom proizašao kao stvoreni izvorni duh.

AMEN

<<< nazad