<<< nazad

Bertha Dudde, br. 6748, 27 Siječnja 1957

PROMJENA VOLJE I BIĆA …. POMOĆ JE ISUS KRIST ….

U težnji da se Bogu priđe bliže leži svo ispunjenje zemaljskog života, jer tada se volja i okrenula prema Njemu te je povratak Bogu s obzirom na volju dakle već izvršen. No nekadašnje okretanje od Boga biće je i promijenilo te ga učinilo nesavršenim stvorenjem, tako da, kao što se volja mora okrenuti prema Bogu, isto tako se i biće opet mora mijenjati u savršenstvo prije nego se ponovno može sjediniti s Bogom kako bi s Njim i Njegovom voljom tad moglo stvarati i djelovati u duhovnom kraljevstvu.

Dakle čovjek mora težiti k savršenstvu tokom svog zemaljskog hoda, a to znači svjesno mora raditi na sebi kako bi sve karakteristike nesavršenosti izbacio iz sebe, kako bi sam sebe opet preokrenuo u nasuprotno: odložio sve mane, greške i poroke, te ih promijenio u vrline. To je težak poduhvat, i zahtijeva snagu. No Bog svakom čovjeku koji Njemu stremi dostavlja snagu…. i kako se u srcu budi volja za Bogom, Božja Ljubav čovjeka obuzima i neprestano ga opskrbljuje snagom za približavanje njegovom cilju ….

No kako samo rijetki imaju ozbiljnu volju …. jer nije dovoljno da samo usta izgovaraju kako čovjek žudi Boga, nego ta žudnja mora nastati u srcu i sasvim bez vanjskog pritiska voditi do saveza s Bogom …. Bog traži čovjekovu volju, a ona je slobodna. Stoga je dakle blagoslovljen svaki čovjek kojeg volja pokreće k Bogu i uspon mu je sasvim izvjestan, te se on više nikada ne treba bojati da će ponovo propasti u dubinu koju je napustio.  

A tad ćete ponovo shvatiti da volja za Bogom nikada ne može biti volja za svijetom, jer radi se o dvije suprotnosti, to su dva cilja koja mogu biti predmetom ljudskog nastojanja, Bog ili svijet, a nikako Bog i svijet …. Tko zbiljski teži Bogu, njega svijet više neće privlačiti, ali tko žudi za svijetom i njegovim blagom, taj je u svojoj unutrašnjosti od Boga još jako daleko, njega dubina još nije pustila, i u velikoj je opasnosti od ponovnog propadanja tamo.

Taj na sebi nikada neće raditi da bi promijenio svoje biće, nego će svoje biće gledati kao pravo i dobro, taj će se svugdje znati probiti a pri tome će i zapostavljati Ljubav, jer njegovo je biće vladano samo svim onim nagonima koji dokazuju njegovu pripadnost Božjem protivništvu. Pa čak i ako posjeduje veliku tjelesnu snagu, čak i ako zemaljski vlada životom, rad na svojoj duši ne može vršiti jer mu za to mora pritjecati snaga iz Boga, koja mu pak ne može dotjecati sve dok mu je volja Bogu još nasuprotna. I njegova volja ne uspijeva se odriješiti od svijeta ako mu se ne pruži pomoć ….

A ta pomoć je Isus Krist, ta pomoć je blago milosti koje je Isus Krist na Križu priskrbio za vas ljude kako bi osnažio vašu slabu volju. A tko se okrene Isusu Kristu i Njega (za)moli za pomoć, taj priznaje i Samog Boga u Isusu, a to je isto što i okretanje volje k Bogu, koje je uvijek i nagrađeno dotokom snage. No svijet tako lako ne oslobađa ni jednu dušu, i svjetovan čovjek samo će rijetko uzeti put ka Isusu Kristu ….  pa stoga jedino kroz Riječ Božju može biti upućen na to da se misaono pozabavi sa Isusom Kristom i Njegovim Djelom Spasenja.

Svjetovan čovjek može biti zadobiven jedino putem Riječi Božje, jer ona je sama snaga, ako nije odbijena. Jer Bog Sâm obraća se svakom čovjeku kako bi ga pokrenuo na to da Mu pokloni svoju volju, da odustane od otpora prema Njemu i da Mu se skroz i potpuno preda …. no uvijek prije toga volja mora biti spremna čuti obraćanje Boga, jer to je odluka čovjeka na Zemlji, da odustane od svog otpora, da prizna Boga i da Mu se sad skroz preda …. i Bog će ga obuhvatiti i privući gore k Sebi, te će se on će vratiti u svoju očinsku kuću koju je nekoć slobodnom voljom napustio ….

AMEN

<<< nazad