<<< nazad

Bertha Dudde, br. 6705, 4 Prosinac 1956

PREDAJA (TRADICIJA)... STUDIRANJE, MRTVO ZNANJE... SVJETLO...

Znanje vas ne usrećuje, kada vam nedostaje Ljubavi, budući je to tek mrtvo znanje, koje je razum prihvatio, no koje još nije moglo dotaknuti srce kojemu nedostaje Ljubavi. To bi trebali primiti k srcu i oni koji su duhovno znanje stekli kroz studiranje, čiji je razum gorljiv u radu, koji nagomilavaju mnogo takvog znanja i vjeruju da su sada prikladni da mogu biti aktivni kao Moji navjestitelji, kao Moji predstavnici. Oni još ne znaju razliku između tako stečenog znanja i znanja koje je, kroz Ljubav-no djelovanje, njima prišlo iznutra… A oni moraju prvo spoznati tu razliku, prije nego Mi oni mogu biti pravi sluge na Zemlji. Pravo svjetlo u njima pali tek Ljubav, i tek tada će oni jasno i bistro spoznati sve međuovisnosti, tek tada će, međutim, oni moći živo govoriti, jer su sami kroz život Ljubavi tek došli u život, pa sada mogu pomoći i bližnjima, da isto tako dođu u život. Sve znanje, čak i Čista Istina, ostaju nerazumljivi onima, koji odmiču bez Ljubavi, čak i ako se razumski bave time, ali je to naučeno duhovno dobro, koje im donosi malo rasvjetljavanja, i koje oni po dužnosti dijele dalje kada pribave učiteljsku službu, no koje nikada nije cjelovito razjašnjenje dano nad pitanjima koje će njima postaviti jedan čovjek koji ozbiljno žudi za Istinom. Jer, njima ostaju strani međuodnosi, budući sam Ja Sebi zadržao da ove razjasnim ljudima, no za to sam postavio i uvijete: da ljudi vode život Ljubavi. Tek onda Ja prosvjetljujem njihov duh, i tek onda je on sposoban sa svojim znanjem raditi tako da to donese blagoslov, da srca budu oslovljena i da mrtvo dođe u život. Zato ne može svatko biti prikladan za službu naučavanja, čak i ako je njegov razum visoko razvijen, i ljudski gledano, raspolaže velikim znanjem. On onda svojim učenicima donosi uvijek samo isto mrtvo znanje, uvijek iznova će upotrebljavati određene riječi i fraze, koje… kada se ozbiljno nad tim promisli… one su potpuno besmislene, ali to su „predaje“ (tradicije, tradicijski prenesena znanja) kojima nitko nije potresen. Ako je čovjek prosvijetljenog duha, onda će mu učenja biti zbunjujuća, i on će ih pokušavati shvatiti… Stoga on traži Moju podršku i Mene moli za razjašnjenje, te onda jasno i bistro prepoznaje, kako ih treba razumjeti ili su to samo bezvrijedne fraze, koje bi trebale prikriti određeno neznanje. Duhovno dobro ne treba stjecati studiranjem (proučavanjem), jer sve dok duh nije prosvijetljen, kao posljedica Ljubav-nog života, to duhovno promišljanje (ideju) treba vrjednovati jedino kao svjetovno znanje, čak i ako se ono tiče duhovnih problema. No, čim Ja Sam mogu djelovati u čovjeku, to najprije prodire u dubinu onoga što je njegov razum prihvatio… I onda je odjednom u njemu svjetlo, onda on također zna da je svjetlo spoznaje uistinu dragocjeno dobro, i onda je on tako prisno sa Mnom povezan u mislima, u molitvi i kroz neprestano Ljubav-no djelovanje, da se on s užasom sjeća tog vremena, kada je on bio samo mrtvi navjestitelj Moje Riječi… Jer, sada je u njemu život, i sada je u njemu znanje postalo spoznaja, sada on može s pravom tvrditi da mu je zapaljeno svjetlo. No takvo svjetlo nikada ne sjaji tamo gdje nema Ljubavi… Ljubavi, Koja potpuno nesebično služi, Koja stalno usrećuje i nikada ne zahtijeva… Prije nego što je čovjek ušao u ovu prisnu povezanost sa Mnom kroz Ljubav-no djelovanje, on nikada o sebi neće moći reći da zna, jer ispravnu (pravu) spoznaju on može dobiti jedino od Mene Osobno, ispravna spoznaja ne može biti naučena, nego ona mora biti stečena kroz Ljubav-no djelovanje.

AMEN

<<< nazad