<<< nazad

Bertha Dudde, br. 6642, 11 Rujan 1956

ISUSOVA DUŠA...


Sve što vam je dostavljeno/saopćeno od strane Mojega duha će se slagati u svojemu značenju... Zasigurno je ostavljeno vlastitoj volji ljudi da dodijele različito značenje Riječima koje vam Moj Duh otkriva, u kojem slučaju takva osoba nije duhovno prosvjetljena, unatoč tome, ne može se tvrditi kako vam je proturječno duhovno znanje bilo dostavljeno od strane Mene. Jer ‘Duh Božji’ ne griješi... I gdje se pojavljuje očigledno proturječje treba biti zatraženo razjašnjenje; Meni se Osobno mora pristupiti za objašnjenje:...

Duša ljudskog bića Isusa je došla od gore... Svjetlosni duh je sišao na Zemlju, biće koje je proizašlo iz Mene i ostalo sa Mnom potpuno u svojoj vlastitoj slobodnoj volji kada je velika gomila stvorenih duhova otpala od Mene i zaronila u bezdan.... Ali ovaj svjetlosni duh je morao ispuniti misiju kao ljudsko biće, On je trebao sići u neprosvjetljeno područje, stoga je On za početak trebao iza sebe ostaviti Njegovo obilje svjetla, koje bi jedino imalo katastrofalan učinak budući su ljudi na Zemlji bili nesposobni prihvatiti takvo svjetlo odgore, time bi oni bili uništeni na njegovoj sjajnosti. Ljudsko biće je moralo ostvariti misiju... čin Spasenja za čovječanstvo... I ova je osoba morala biti u istom okruženju kao njegova bližnja ljudska bića, jer poanta je bila ukazati im put, primjerom im ukazati način života kojeg bi trebali slijediti (Ivan 14:6)... Posljedično tome, Isus, ljudsko biće, je morao biti isto tako humano kao što su oni bili... I to je On bio, unatoč činjenice da je duša bila sišla iz kraljevstva svjetla...

Duša, koja se udomila u tijelu djetešceta Isusa, je na isti način bila pod utjecajem u njezinu razmišljanju, htjenju i osjećanju od strane njezine zemaljske čahure poput ijednog drugog ljudskog bića... Stoga, zahvaljujući njezinom okolnom okruženju baš kao i njezinoj izvanjskoj čahuri, iste su strasti i žudnje morale biti probuđene, jer živjeti zemaljski život kao ‘ljudsko biće’ također znači boriti se protiv istih instikata iz unutra i izvani... Naposlijetku, poanta je bila stremiti ka produhovljavanju duše, ostvariti sjedinjenje duše sa njezinim duhom, što je svrha i cilj zemaljskog života svakog čovjeka... Bilo je nužno osigurati ljudima dokaz da je bilo moguće ostvariti ovo produhovljavanje na Zemlji... I tako se Isus, ljudsko biće, borio i naprezao na isti način... što je prema tome potrebovalo dušu slične prirode... koja je unatoč tome bila sišla iz kraljevstva svjetla kako bi bila sposobna služiti Samom Bogu kao prebivalište, Koji nikada ne bi bio u stanju Sebe očitovati u grešnoj duši... Jer Isusova duša je bila bez grijeha, ali ovo ne znači kako je bila potpuno lišena instikata i strasti, jer bez obzira koliko su snažne bile ove Njegove slabosti i strasti, bez obzira koliko su snažna bila iskušenja koja su Mu prilazila, On im se odupro i bio im se sposoban oduprijeti budući je Njegova Ljubav također bila snažna i ova Mu je dala snagu za otpor.

Duša Isusa, ljudskog bića, je ostavila svjetlo iza sebe i ušla u tamu... I bezbrojne za-zemlju-zavezane duše su prionule uz ovu dušu, stoga one su ju opsjednule na isti način kako je svaka ljudska duša opsjednuta od strane mračnih sila... Budući je Isus morao putovati stazom kao ljudsko biće, duša je bila nesposobna odgurnuti od sebe ova bića, namjesto toga ona ih je morala pokušati prevladati posredstvom zahtjevane borbe, ona je morala sakupiti volju da ne poklekne kada je bila kušana. Ona je također bila sposobna prikupiti ovu volju posredstvom Ljubavi koju nije ostavila iza sebe, koja je bila i ostala njezin udio budući je ona bila Božanska snaga, uz pomoć koje je Isus, čovjek, bio naumljen i sposoban ostvariti Njegovu misiju... ali koja bi također omogućila svakoj osobi da bude pobjedonosna ako bi jedino zapalila i uzgajala Ljubav u sebi...  

Opet i iznova mora biti naglašeno da je čin Spasenja morao biti ostvaren od strane ljudskog bića, da Isus isprva treba jedino biti smatran za ljudsko biće, Koje je uspjelo u produhovljavanju Sebe na Zemlji... i da je ovo ljudsko biće bilo prema tome Sebe potpuno podredilo prirodnom zakonu, da je Njegovo fizičko tijelo bilo poput onog u svakog drugog ljudskog bića i da je Njegovoj duši nije bilo dozvoljeno odbraniti sebe ni kada su ju nečisti duhovi zaposjednuli... Međutim, ni u kojem trenutku On nije dozvolio ovim duhovima da steknu prevlast, budući je Njegova volja to spriječila i budući je kroz Ljubav On također uspio pronaći nužno potrebnu snagu.

Unatoč tome, On se morao boriti poput svake druge osobe, jer On je trebao i htio biti sjajni primjer za njih, On im je želio ukazati stazu kojom će se oni, također, moći zaputiti kako bi sebe produhovili dok još žive na Zemlji. Jer jedino ono što je bilo također ljudski moguće se moglo očekivati od ljudi... Ako bi Isus bio imao snagu na Njegovu raspolaganju koju je ljudima bilo apsolutno nemoguće steći, On nikada ne bi bio sposoban reći: ‘Slijedite Me...’ Ipak ovo nikada ne isključuje činjenicu da je Njegova duša došla odgore, da je ona bila svjetlosna duša, u kojoj se Bog Osobno nastanio i bio je sposoban to napraviti budući je ona bila čista i bez grijeha, pošto joj je Ljubav dala snagu da se odupre svim kušnjama.

AMEN

<<< nazad