<<< nazad

Bertha Dudde, br. 6635, 4 Rujan 1956

ZLO I NEVOLJA... BOŽJA VOLJA ILI DOPUŠTENJE...

Svjetovni čovjek se pušta zadovoljiti onim što godi njegovim tjelesnim osjetilima, i ništa mu ne nedostaje, ako je to ispunjenje njegovim osjetilima, čak i ako on vjeruje da se naslađuje „duhovnim“ užicima, a pod tim podrazumijeva samo razumski stečeno dobro, kada se on bavi znanjem koje se opet tiče samo zemaljskih stvari. On se, dakle, osjeća dobro, i ništa mu ne nedostaje, jer se njegova duša ne probija sa svojim željama, a ne može se ni probiti, budući tijelo ima nadmoć. No, ovo stanje zadovoljstva ne traje, ili tek rijetko traje do smrti, jer takav čovjek ponajčešće sebe tjelesno uništava, jer bolest ili poodmakla dob brane te zemaljske užitke ili ispunjenje tjelesnih žudnji, i čovjek je sada često prisiljen promišljati (4 Rujan 1956) nad sobom samim, nad svojim životom i svrhom postojanja. A onda se uvijek iznova Božja Ljubav njemu približava, i nastoji ga odvratiti od svijeta, On nastoji duši posredovati snagu, koja iznutra utječe na čovjeka, da se odvoji od dotadašnje težnje, i oslobodi se svjetovnih misli… No, duša je prožeta tek onda, ako ona ima određenu snagu, koja joj međutim mora doći izvana… kroz pomoć, koja se može sastojati u dobrom razgovoru, u duhovnom dijalogu ili prenošenju Božanske Riječi kroz dobre knjige ili kroz Ljubav-ni zagovor nekog čovjeka… Otuda sada duši prilazi snaga da sada djeluje i na tijelo, te onda može nastupiti polagana promjena razmišljanja, i ostatak zemaljskog života ipak može biti iskorišten za sazrijevanje duše… Bolest, nesreća i zemaljske nevolje su stoga neizbježni za ljude koji se presnažno predaju svijetu, te su često najbolje i jedino sredstvo da se prepozna glupost svijeta. A ta sredstva će zato uvijek iznova biti primjenjivana, i to više će se pojavljivati, što više čovječanstvo okreće pogled na svijet. I zato su povećani životni užici, pretjerane zemaljske radosti i pružanje naslade osjetilima od strane svijeta, uvijek praćeni događajima negativne vrste, nezgodama, bolestima i pojavom krajnje (ekstremne) nevolje, kojima u temelju leže pretjerani životni užici. Ljudi trebaju na neki način na vlastitom tijelu već doživjeti razorne učinke, koje pobuđuju težnja za užitkom i neumjerenost, te oni kroz to trebaju naučiti prepoznati što je uistinu tijelo, i što im je donio dotadašnji život. Jer druga sredstva su bez uspjeha kod takvih svjetovnih ljudi, ova međutim još mogu postići ono što predočivanje i dobri govori nisu mogli… da se oni odmaknu od svijeta, i izbjegnu najvećoj opasnosti, da od njega budu progutani. Stoga i svaku prividnu nesreću u posljednjem vremenu treba smatrati Božanskom voljom ili dopuštenjem, koje također još može imati blagotvoran učinak, čak i ako ima zlonamjerni povod ili također svjedoči protivničko djelovanje… To također čovjeka uvijek može dovesti do svjesnosti, i imati za posljedicu odvraćanje od svijeta, a onda je duša spašena od daleko gore sudbine po njenom opozivu od ovoga svijeta.

AMEN

<<< nazad